17 °C
Online izdanje
Četvrtak, 23.listopada 2014.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Panorama
RSS feed
Današnji broj
Panorama
Povratak
Dužnici koji postaju (samo)ubojice!
Piše: Anamarija Bilan
Mnogi se zadužuju kod lihvara radi kupovine automobila, dovršenja stambenih objekata, pokretanja biznisa za koji vjeruju da će biti uspješan, a onda posao često propadne dok se dugovi gomilaju. Zbog velikih kamata dužnici uskoro nemaju novca za vraćanje duga, a lihvari im tada povisuju kamate. Uz to, počinju im prijetiti te znaju s njima pod prisilom sklopiti hipotekarski ugovor za neku nekretninu. Sve to dodatno psihički opterećuje dužnike, te mnogi izlaz iz bezizlazne situacije vide u samoubojstvu ili, pak, u ubojstvu
Nesretni Ilija Mitrović survao se kamionom kako bi se izvukao iz lihvarskih dugova

U raznim malim i besplatnim oglasnicima i na brojnim punktovima diljem Hrvatske moguće je naći oglase u kojima se nude povoljni krediti, krediti za kreditno nesposobne ljude, krediti s povoljnom kamatom koji se mogu realizirati u roku od 24 sata i slično.

Iako velik broj ljudi pretpostavlja da su to tzv. "lihvarski" krediti odnosno krediti koje daju kamatari s kamatama daleko većim od onih u bankama, i dalje ima ljudi koji se odlučuju uzeti takve kredite. Jesu li razlozi za to kockarski dugovi, zbog kojih podižu kredite pa upadaju u još veće dugove? Žele li možda započeti posao, ali nisu kreditno sposobni pa se obraćaju nekom "prijateljevom poznaniku" ili nekome tko posuđuje novac i onda upadaju u dugove iz kojih neki izlaz vide samo tako da si oduzmu život, nekad je teško pouzdano ustanoviti.

Umjesto povrata novca - hitac

O tome problemu, koji je uslijed sve teže financijske situacije u Hrvatskoj i u svijetu sve izraženiji, psiholog dr. Ivica Medanić kaže kako postoji puno razloga zbog kojih se ljudi odlučuju za takav očajnički potez - uzimanje kredita kod kamatara. Iako ističe da nije stručnjak u tome području, jer ljudi koji su u dugovim rijetko traže pomoć, te se u praksi nije puno susreo s njima, kao najvjerojatniji razlog ističe ipak financijsku krizu.

Neslužbeni podaci govore kako velik broj osoba koji se zadužuju kod lihvara to rade radi kupovine automobila, dovršenja stambenih objekata, pokretanja biznisa za koji vjeruju da će biti uspješan, ali često posao propadne, a dugovi se gomilaju. Isto tako, za kamatarima mnogi posežu radi ovisnosti o kockanju i vraćanju kockarskih dugova. Ipak, pri tome ne uzimaju u obzir da mjesečna rata na posuđen iznos zna biti i do deset posto, tako da samo prvu godinu plate ukupno 120 posto kamata! Zbog svega ovoga velik broj ljudi uskoro nema novca za plaćanje kamate, a kamoli glavnice pa im lihvari zbog produženja rokova povisuju još veću kamatu i tako još više opterećuju kućni budžet tih ljudi. Osim toga, počinju im prijetiti te znaju s njima pod prisilom sklopiti hipotekarski ugovor za neku nekretninu. Sve ovo dodatno psihički opterećuje dužnike i mnogi izlaz iz bezizlazne situacije vide ili u samoubojstvu ili, pak, u ubojstvu.

Najsvježiji takav slučaj zbio se u siječnju ove godine kada je zlatarski obrtnik Ivica Ivanda u zlatarnici u Zagrebu s četiri hica iz pištolja ubio kamatara Branka Mijića zbog duga koji je narastao na čak 100 tisuća eura.

Podsjetimo, prema pisanju medija izgleda da je Ivica Ivanda imao jedan veliki porok - strast za klađenjem. Zbog podmirivanja kockarskih dugova trebalo mu je 35.000 kuna, a Mijić mu je posudio 50.000 kuna. Ivanda mu to nikako nije uspijevao vratiti. Pokušao je svojevremeno prodati na "crno" stotinjak PlayStationa 3 koji su bili ukradeni, međutim nije uspio skupiti dovoljno novca. Mijić ga je i dalje pritiskao i navodno je gotovo svakodnevno dolazio u zlatarnicu i tražio svoj novac. Ivanda je nakon brojnih pritisaka popustio i prepisao svoj stan na Bukovačkoj u kojem je živio s djevojkom. No, iako su PlayStationi pokrili glavnicu, Mijić je htio još, a Ivanda nije više imao novca. I kobnog dana Mijić je došao u zlatarnicu, ali ovaj put Ivanda je izvadio pištolj nakon čega su se počeli hrvati, a Ivanda je ispalio sedam hitaca od kojih su četiri pogodili Mijića.

Slučaj Ilije Mitrovića

Zadranima je dobro poznat i slučaj Ilije Mitrovića iz Zelangrada koji se u siječnju prošle godine zbog kockarskih dugova kamionom bacio niz liticu i tako sam sebi presudio. Zbog ovog samoubojstva krajem prošle godine Kristijan Kolovrat iz Zagreba, Željko Erlić iz Tinja te Dražen Adžić iz Biograda proglašeni su krivima i odgovornima. Kolovrat je tako osuđen zbog lihvarskog ugovora i iznude na 4 godine i 7 mjeseci zatvora, dok su Erlić i Adžić krivi zbog lihvarskog ugovora i pokušaja prijevare za što im je određena zatvorska kazna od po godinu dana i 9 mjeseci. Predsjednik Sudskog vijeća Hrvoje Visković, oslobodio je, međutim, svu trojicu zbog poticanja na samoubojstvo.

Obrazloživši presudu, sudac Visković je naglasio kako je Kristijan Kolovrat nizom lihvarskih ugovora i iznuda te učestalim telefonskim pozivima, ozbiljnim prijetnjama i zastrašivanjem "priskrbio za sebe materijalnu korist, a na štetu druge osobe, koristeći njezinu nuždu i lakovjernost". Stoga, je sudac Visković dodao kako će se sva protupravno stečena imovina odnosno iznos od 410 tisuća kuna, prvooptuženom Kolovratu biti oduzeta.

Podsjetimo, Ilija Mitrović se 11. siječnja prošle godine svojim kamionom survao niz liticu, a samo nekoliko sati ranije, u obrovački poštanski ured predao je pismo adresirano na njegova oca Radu, koji živi u Zelengradu. U oproštajnom pismu Mitrović je ocu objasnio razloge zbog kojih se odlučio na tako stravičan i očajnički čin. Spomenuo je ime Kristijana Kolovrata od kojega je posudio 30 tisuća eura s kamatom od 10 posto te da je Kolovrat na kraju od njega tražio da mu vrati 550 tisuća kuna.

Mitrović je pune dvije godine trpio maltretiranje lihvara kojem je bio izložen zbog kašnjenja s povratom posuđenog novca. Mitrović je, kako je opisao u svom oproštajnom pismu, od Kristijana Kolovrata, bivšeg policajca iz Zagreba, posudio 30.000 eura. Novac se obvezao vratiti do 1. prosinca 2006. godine, uvećan za kamatu od 120.000 kuna. Kao garanciju vraćanja duga dao je kuću. Kako je kasnio mjesec dana s isplatom Kolovrat mu je nametnuo novu kamatu prijeteći istovremeno da će mu pobiti obitelj. Nesretni je Mitrović na kraju kamataru isplatio vrtoglavih 630.000 kuna, no ovaj je od njega tražio još 30.000 jer nije poštovao zadane rokove.

Tada je Ilija, ne vidjevši drugog izlaza, odlučio sebi oduzeti život. Kao što je u pismu i najavio, obrovački je poduzetnik kamionom sletio u provaliju. Iako se činilo da se dogodila tek obična prometna nesreća, obitelj je poslije ipak slučaj prijavila policiji jer su im se na vratima pojavili kamatari, tražeći iznose puno veće od onih što ih je Mitrović naveo kao moguće dugove. Na osnovi oproštajnog pisma istražitelji su došli do kamatara koji su završili iza rešetaka zbog sumnje u sudjelovanje u samoubojstvu, iznudi, lihvarskom ugovoru i prijevari. Mitrović ih sam nije imao snage ranije prijaviti.

Javnosti je poznat i slučaj iz ožujka 2006. godine kada je spriječeno samoubojstvo 43-godišnjeg zagrebačkog obrtnika kojeg su dvojica kamatara doveli do financijskog i psihičkog sloma. Shrvana žrtva pokušala se s Mosta mladosti baciti u Savu. Na kraju su kamatari uhićeni. Utvrđeno je da je unazad četiri godine obrtnik od lihvara posudio 3.500 eura i 20.000 kuna, a zbog nekazonito visokih kamata vratio im je čak 750.000 kuna. Uz redovita psihička maltretiranja i prijetnje te nepodnošljiv financijski teret, 43-godišnjak je morao zatvoriti obrt, da bi se na kraju odlučio počiniti samoubojstvo u čemu ga je, na sreću, policija uspjela spriječiti.

Tijekom istrage utvrđeno je da je od 34-godišnjeg kamatara obrtnik 2002. godine posudio 2.500 eura uz desetpostotnu mjesečnu kamatu, bez ikakvog pisanog ugovora. Početkom 2003. posudio je još 500 eura uz istu kamatu, ali ne mjesečnu nego za 15 dana. Nakon nekoliko mjeseci, na novih posuđenih 500 eura ista kamata vrijedila je tjedno. U studenome 2005. žrtva je 20.000 kuna posudila od 41-godišnjaka, također uz tjednu kamatu od deset posto. No lihvaru to nije bilo dovoljno, već je uložio u robu u trgovinu u vlasništvu supruge žrtve, a tjedne kamate su iznosile 1.270 kuna.

Internetom traže savjete

I na internetskom pravnom forumu Legalis naišli smo na par slučajeva u kojima žrtve kamatara traže pravne savjete kako se izvući iz situacije u kojoj su se našli. Evo nekoliko primjera kako očajni građani traže bilo čiju pomoć i kako to izgleda kad vas netko kamatari:

- "Moja supruga i ja upali smo u frku i preko "dobrog" prijatelja preporučena nam je osoba koja će nam pomoći. Tražili smo zajam od 5500 eura. To je bilo u kolovozu 2004. godine. Nakon kraćih susreta i "preporuka", nazovimo ga "Đovani", ponudio nam je pomoć uz sljedeće uvjete : 10 posto kamata mjesečno, prva isplata kamata ide odmah (5500 - 550 = 4950 eura, to je iznos koju smo dobili na ruke), povrat cijelog duga iza 3.studenoga 2004., s tim da svakog 20. u mjesecu plaćamo 550 eura za kamate (10 posto), a za garanciju kod javnog bilježnika ovjeravamo Ugovor o zajmu na iznos od 6700 eura s garancijom povrata duga - gradilište s nedovršenim objektom.

Otišli smo kod bilježnika koji je sve to uredno napravio, ali nije htio prisustvovati primopredaji novca. Na ruke smo nakon potpisivanja ugovora dobili 4950 eura. Vjerovali smo da ćemo se izvući i pristali smo. Prema dogovoru, trabali smo vratiti 5500 eura do 3.studenoga 2004. i tada bismo dobili brisovno očitovanje. Sljedećeg 20. u mjesecu (rujan) uredno je došao po svojih 550 eura, tako i u listopadu.

Nakon 3.11.04. nismo imali novca ni za glavnicu, ni za kamate. Pristao je prolongirati vraćanje cijelog duga uz daljnju otplatu kamata (svaki mjesec 550 eura). To je trajalo sve do kolovoza 2005. godine. Niti jedan jedini put nije pristao potpisati bilo što niti dati potvrdu o prijemu novca (kamata). Glavnica je pri tom ostala netaknuta.

Pošto nismo dug (5500 eura) vratili do kolovoza 2005. godine (a cijelo smo vrijeme Đovaniju isplaćivali po 550 eura kamata mjesecno), Đovani je tražio da ponovno idemo kod javnog bilježnika i da tamo potpišemo da mu nismo dali niti jedne kune (eura, kako god) te da ćemo mu dug isplatiti na način da mu isplatimo iznos od 6700 eura u tri približno jednake rate, od rujna 2005. do studenog 2005. Još je javni bilježnik naveo da "pod krivičnom ..." odgovornošću potvrđujemo da nismo ništa platili Đovaniju.

S obzirom na to da ni taj dio pogodbe nismo ispunili (sada više nismo imali ni ze kamate te mu iste nismo više plaćali), pokrenuo je ovršni postupak. Od straha, prijetnji (indirektnih - u stilu : makar si počupali zube... o pa vi dobro izgledate ... itd.) te činjenice da iza njega stoje ljudi u Zagrebu (koje ne poznajem, ali je stalno kontaktirao s njima pred nama telefonom) nismo se usudili niti žaliti. Rok za žalbu je prošao, rješenje je postalo pravomoćno.

Kada je ministar Kirin javno pozvao da se svi takvi i slični slučajevi prijave, nismo baš bili sigurni da to funkcionira (pogledajte novine što se sve dešava - kamatari upucaju čovjeka u parku, a onda ispadne da se sam ubio a ministar Kirin opovrgava da je primio njegovu prijavu!).

Međutim, čovjek pukne. Prije ili kasnije. Sve pošalje k vragu i odluči se boriti. Kasno? Ne znam. Možda za nas jest, ali možda neće biti za druge ako nađem pravi način.

Đovani je odbio potpisivati bilo što, nije nam se ni približavao dok je bilo drugih ljudi u blizini, izbjegavao je svjedoke, mijenjao je brojeve telefona.

U svakom slučaju hvala unaprijed svima na pomoći!", priča je još jednog očajnog građanina koji više ne zna što bi učinio.

Pitanje koje se nameće samo po sebi jest čini li policija dovoljno da razotkrije lihvare, koji nerijetko do propasti dovode čitave obitelji. Prema službenim statistikama MUP-a, u 2007. godini prijavljeno je 25 slučajeva lihvarskih ugovora, od čega samo jedan nije riješen, dok su u 2008. godini policiji prijavljena 32 takva djela i sva su riješena.

 ŠTO JE LIHVARSKI UGOVOR?

Lihvarski ugovor je kazneno djelo što ga čini osoba koja, iskorištavajući teške imovinske prilike, nuždu, nedovoljno iskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja druge osobe, primi od nje ili ugovori s njom za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao učiniti. Za navedeno kazneno djelo kaznit će se i osoba koja se neovlašteno bavi davanjem zajmova uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi (ugovaranjem visokih kamata - prema sudskom tumačenju lihvarska kamata je svaka kamata veća od osam posto od zakonski propisane zatezne kamate, označavanjem u ugovoru veće svote nego je stvarno pozajmljena i sl.).

 U SMRT ZBOG LIHVARSKIH DUGOVA

Davor Cepetić Drač - Zagrepčanin je 1997. godine od kamatara Sebastiana Chake posudio 270 tisuća dolara za posao u građevini, s kamatom od 2,5 posto mjesečno. Kamata je rasla s godinama i stajala ga je u konačnici 800 tisuća eura i četiri stana, koje je tijekom otplate predao kamataru. Chaka je tražio od Cepetića još nekoliko milijuna kuna, pa je Cepetić odlučio potražiti "spas" oduzevši si život.

Nakon tragične sudbine Davora Cepetića izmjenjen je Kazneni zakon RH u kojem je za sklapanje lihvarskog ugovora kazna s novčane ili do godine dana zatvora povišena na godinu do tri godine zatvora.

Ilija Mitrović, iz Zelengrada - Posudio je od Kristijana Kolovrata 30 tisuća eura s kamatom od 10 posto. Kolovrat je na kraju od njega tražio 550 tisuća kuna. Nije mogao vraćati dugove te se 11. siječnja prošle godine ubio survavši se u provaliju s kamionom. Kolovrat je osuđen zbog lihvarskog ugovora i iznude na 4 godine i 7 mjeseci zatvora. Njegovi pomagači Željko Erlić i Dražen Adžić osuđeni su na po godinu i 9 mjeseci.

Ivan Božić - Splitski ugostitelj ubio se krajem lipnja 2008. godine skočivši u more s utezima oko vrata. Iako se pričalo da je to učinio zbog pritiska kamatara, policija je opovrgavala da je to uzrok samoubojstva.

lipanj 2008. - U Maksimiru izrešetan pulski kamatar Tripo Penović dok je stajao pored automobila. Ubojica još nije pronađen.

listopad 2008. - Ispred novogradnje na Manterovčaku Mirko Govedarica je ubio kamatara i građevinskog poduzetnika Zorana Mrvelja, i potom ga pokrao. Govedaricu je Mrvelj lihvario, a od početnog duga od 1500 eura iznos je narastao na čak 50 tisuća eura.

listopad 2008. - Kamatara Adriana Čupića ubio je kum Vilim Karlović, u njegovu vozilu na Savici, s dva hica iz pištolja u glavu.

siječanj 2009. - Kamatara Branka Mijića zlatarski obrtnik Ivica Ivanda ubio je u zlatarnici u Zagrebu zbog duga koji je narastao na čak 100 tisuća eura.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr