Saračević: Hrvatska će i dalje imati glavnu ulogu u svjetskom rukometu

Imamo bazu i nadogradnju. Ne vidim razloga da Hrvatska ne nastavi igrati veliku ulogu u svjetskom rukometu – kaže Saračević

Finalom između Hrvatske i Francuske spušten je zastor na najveći sportski događaj ikad održan u Lijepoj Našoj. Svjetsko rukometno prvenstvo je u 110 odigranih utakmica u čak sedam gradova privuklo u dvorane oko 200.000 ljudi. Hrvatska je sigurno uspješno položila ispit organizacije ovako zahtjevnog natjecanja, a nedostajao je samo šlag na tortu, zlato naših Kauboja. No, povijest se ponovila i Francuzi su drugi put bili kobni (SP Island 1995.) za naše rukometaše i tako su uspjeli osvojiti treći svjetski naslov i što je još simptomatičnije Francuzi na čelu s izbornikom Onestom su uspjeli ujediniti sva tri velika rukometna naslova. Olimpijski, europski i svjetski prvaci su se pokazali kao nerješiva zagonetka za hrvatski rukomet.
Dovoljno je pogledati samo posljednje dvije svjetske smotre nakon kojih strši podatak da je Hrvatska odigrala ukupno 20 utakmica iz kojih je čak 18 puta izašla kao pobjednik, ali su zato ta dva poraza došla od kobnih Francuza. Čak 18 pobjeda je na kraju bilo samo dovoljno za srebro u Hrvatskoj i peto mjesto u Njemačkoj. Taj podatak je upao u oči i proslavljenoj ljevici Zlatku Saračeviću, sudioniku pretposljednje finalne havarije s Francuskom na Islandu, koji je ipak na kraju vrlo zadovoljan sa svim napravljenim na ovom prvenstvu.
Francuski lobi
– Srebrna medalja je fenomenalan uspjeh. Šteta što nije bila najsjajnija medalja, ali na kraju smo ipak izgubili od bolje momčadi. Bilo je nekih grešaka koje su nas koštale egal završnice u kojoj bismo možda imali šansu i pobijediti. No, dvije stvari su ipak Francuzi radili puno umješnije od nas. Bolje se tuku od nas i bolje znaju odigrati onu utakmicu prije utakmice. Nismo smjeli prihvatiti njihovu igru na snagu, s puno udaranja i ako uzmemo u obzir neravnomjeran sudački kriterij, nismo imali šanse – smatra Saračević uz tvrdnju da je Hrvatska izgubila finale tri dana prije finala.
– Tada su Francuzi počeli vršiti pritisak kroz medije kako se boje sudačke krađe u finalu i uspjeli su progurati svojim umješnim lobiranjem danski sudački par koji ne spadaju u kalibar sudaca za finale. S druge strane, mi smo htjeli dokazati tada da možemo pobijediti Francuze bez te navodne pomoći sudaca i naša nesposobnost ili nedostatak utjecaja u sudačkim i rukometnim organizacijama opet nas je koštala najvećeg dostignuća.
Francuzi su potvrdili svoju dominaciju svjetskim rukometom.
– Treba priznati Francuzima trenutačnu dominaciju u svjetskom rukometu. Oni imaju veliko shvaćanje rukometa, nisu bili nigdje do 1993. godine kad su u Švedskoj osvojili svjetsko srebro. Učili su najviše od nas, pogotovo su tu našu 3-2-1 obranu usavršili do maksimuma i uz sve to su dodali jednu golemu agresivnost u obrani koja je na kraju opet spriječila naše rukometaše da im zabijemo više od 20 golova, bez kojih Francuze ne možeš pobijediti.
Pomlađivanje reprezentacija
Hrvatski rukomet je za razliku od prošlog Svjetskog prvenstva dobio nadu da će generacija koja dolazi biti u stanju nastaviti s uspjesima.
– Najveći dobitak uz izgradnju šest prekrasnih dvorana su Duvnjak koji će biti za koju godinu sigurno najbolji na svijetu, pa Čupić, Gojun, Kopljar. Svoju potpunu afirmaciju su doživjeli Alilović, Vori, Valčić. Metličić ima samo 32 godine i može on još igrati godinama. Imamo bazu i nadogradnju. Ne vidim razlog da Hrvatska ne nastavi igrati veliku ulogu u svjetskom rukometu.
Dojam je da se na Svjetskom prvenstvu igrao nekvalitetniji rukomet nego na prijašnjim natjecanjima. Igra se svela više na traženje rezultata nego na traženje savršenstva rukometne igre.
– Istina da se nije umiralo u ljepoti i da se više tražio rezultat. No, ovo je ipak bilo prvenstvo nakon Olimpijade u Pekingu i dosta reprezentacija se odlučilo za pomlađivanje. Budući da se to obično radi nakon Olimpijskih igara, logično je da u novi olimpijski ciklus ulaze s četverogodišnjim planom. Također ovo Svjetsko prvenstvo nije bio filter za druga natjecanja, što je isto utjecalo na ponašanje nekih reprezentacija kao što su Njemačka, Španjolska i druge koje su možda čak svjesno žrtvovale rezultat pokušavajući stvoriti nove reprezentacije koje će nositi njihov rukomet u budućnosti.
Odlična organizacija
Pratili ste cijelo prvenstvo kao sukomentator za RTL i bili ste u središtu zbivanja cijelo vrijeme. Mislite da je Hrvatska uspjela položiti ispit u vezi s organizacijom ovog vrlo zahtjevnog natjecanja?
– Apsolutno. Odlična organizacija u kojoj je istina bilo nekih sitnih propusta, što je na kraju krajeva normalno za prvi put. Veliko zanimanje i velika popularizacija rukometa uopće obilježili su sve vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva. Svi su zadovoljni i možemo se uistinu ponositi s organizacijom ovako složenog i zahtjevnog globalnog prvenstva. Položili smo s visokom ocjenom.

 IHF I EHF – STARAČKI DOMOVI

Mislite da se treba raditi na promjeni formata natjecanja i smanjenju intenziteta igranja utakmica za buduće svjetske smotre?
– U takvim stvarima je trenutačno najveći problem rukometa uopće. Kao prvo IHF i EHF su krovne rukometne organizacije koje vode ljudi koji su spremni za starački dom. Neka se ne uvrijede svi stariji, ali mislim da je to ipak predodređeno za mlađe ljude s novim idejama i koji su spremni prilagoditi se onima koji su najvažniji, a to su igrači. Ritam od 10 utakmica u 15 dana je presurov i s time se neće uspjeti ništa pametno napraviti. Previše ima egzotičnih zemalja kao Australija, Kuvajt, Kuba…, a nedostaju reprezentacije poput Slovenije, Češke, Islanda. S gustoćom kvalitete i modificiranjem samog sustava natjecanja podigla bi se razina rukometa na višu dimenziju.

 BUREK KUP

Najneugodnije i najugodnije iznenađenje SP-a?
– Sigurno su me najneugodnije iznenadili Španjolci koji su po igračima i po svemu jedni od najjačih. Čudi me kako su uspjeli izgubiti utakmice u Splitu da bi na kraju igrali za plasman od 12. do 24. mjesta u natjecanju koje se među nama bivšim rukometašima u šali prozvalo burek kup (službeni naziv je President Cup pr.a). Najugodnije iznenađenje i jedno pravo osvježenje na rukometnoj sceni bili su Makedonci koji su pokazali da se velikim srcem može daleko dogurati. Ipak sa šest-sedam igrača nisu mogli više učiniti, jer je surovost ovog natjecanja prevelika.