Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Plaćati teve pretplatu ili ne, pitanje je sad

Autor: Mare ([email protected])

06.02.2010. 23:00


Znam da nije za pohvalu, ali do prije tjedan dana nisam plaćala teve pretplatu. Iz više razloga. Zato što je teve program očajan. Jer prikazuju reprizine repritze reprizu. Jer prikazuju filmove u udarnim terminima koje su prikazali bar još dva puta u prošloj godini. Zato što nam je zabavni program očajan da ne može biti očajniji i ne znam tko bi se mogao nasmijati na ono što oni smatraju smiješnim. Zato što su emisije o društvenom životu rezervirane za one s najamnjim kvocijentom inteligencije i jer su nam glavne zvijezde redikuli poput Gotovčevih, Batića i Karabatića. I jer sve to izgleda kao nekakav frik šou. A osim toga, 1,5% od prosječne plaće, koliko prosječni građanin treba izdvajati da bi gledao prikrivene reklame, ne računajući reklame tipa onog malog koji želi kakati kod Karla… Blah. A tih 1,5% od prosječne plaće koju ja nemam, se penje skoro na 3% koliko je moja.
E, pa nije čudno da onda stvarno nisam plaćala taj namet državoj televiziji koja je sve osim toga da bi se Čeljuske, Hloverke, Čuljakice, Horvat i sve ostale mogle oblačiti kod hrvatskih i stranih dizajnera.
I onda mi pokuca netko na vrata i traži da otvorim. I predstavi se tek kad sam otvorila. Barba koji kruži kao pirana okolo i lovi na one glupe fore tipa: otkrili smo da imate teve prijamnik, nema šanse da u 21. stoljeću ne posjedujete teve i sl. Ma nemoj, vidi stvarno. Pa koliko ne platite kazna će vam biti tolika i tolika, pa završit ćete na sudu, pa sudski troškovi i sl…
I ja glupa nasjednem. Trebala sam fino pitati zašto ne naplaćuju od onih od kojih koristim Internet priključak i pretplatu za njihovu televiziju. Ali naravno, nisam se snašla. Dala frajeru podatke i sad se mogu slikati. I još mi je tražio broj mobitela. Haha, nemam pojma zašto, da me pozove na kavu ili da me lakše privede ako ne budem redoviti platiša… E, moja Mare, palo mi je napamet kasnije, ‘ko nema u glavi, ima u novčaniku.
Tri dana sam bila bijesna ne na hateve nego na sebe jer sam nasjela na jeftine prijetnje. A po moje zgrade ne plaća teve. Jer logično, ne može ti nitko ući u stan ako ga ne pustiš. A da će se policija zahebavati time je li netko plaća pretplatu, teško. Ne da se njima zahebavati ni s puno ozbiljnijim stvarima. Pa nisam ja Grdović da me privode za svaku glupost. Eh, kad se sjetim, još uvijek sam bijesna na samu sebe kako sam dozvolila da me jedan lihvarski inkasator tako nasanjka. A toliko me razljutio da već tjedan dana nisam ni upalila teve. Sve mi se čini da ću za tih osamdesetak kuna rado ubuduće i ne paliti je. I imati za kavu i cigarete tri dana. Što mi je vrjednije u ovom trenutku nego gledati boleštine na teveu. Ionako pola toga ima na internetu što me zanima…
Grrrr… A evo već vidim da smo opet postali glavna trač partija. Pa već pola grada gleda poprijeko svog susjeda, muža, psolovnog partnera u strahu i bar se u sebi pita: jesi ti? A, jesi li? Što? HIV pozitivan…. Već sad vidim koja će lavina tračeva krenuti, tako da mi se ni primišlju a kamoli riječju da upetljavati u te priče. Zato ću lijepo bojkotirati i sve izlaske i ostalo. Tako da sam i jučer izašla sama sa sobom na kavu, uzela novine i provela ugodnih sat i po vremena u najboljem društvu. Bez panike, bez ćakula, bez tračanja… I osjećala sam se super. Najbolje na svijetu. Čistih misli, bezgrešno… A onaj koga je panika, bit će ga panika i bez ćakula. Nema smisla nekome dodatno otežavati život, pa makar to bilo i sumnjičavim pogledom. Ovako znam da ništa ne znam, da ništa nisam čula, ništa nisam vidjela, a još manje kuloarski nagađala. I još ne moram na ispovijed, divota!
Evala mi.