Slovenija Hrvatskoj oružje prodavala sedam puta skuplje

Umjesto 24 milijuna maraka, Hrvatska je oružje platila čak 120 milijuna maraka u gotovini, a razlika nije bila evidentirana. No, postoji I mogućnost da su i na hrvatskoj strani namjerno uvećavali cijene oružja

Sloveniju  potresa nova afera povezana s  prodajom oružja Hrvatskoj  početkom devedesetih godina, nakon što su objavljeni  dokumenti iz kojih proizlazi  da je cijena oružja koju je  plaćala Hrvatska bila i po deset puta veća od cijene oružja  u slovenskim evidencijama.  Naprimjer, za ručni bacač čija  je evidentirana cijena bila 200  tadašnjih njemačkih maraka  Hrvatska je u vrijeme kada je  bila napadnuta i kada je na  snazi bio embargo na kupovinu oružja prema evidencijama hrvatskog ministarstva  obrane platila čak 1.500 maraka.
Majka svih afera
Nove dokumente u “majci  svih afera” u Sloveniji – prodaji  oružja iz skladišta JNA – koja  nikad nije u potpunosti  raščišćena unatoč parlamentarnim komisijama koje su se  proteklih godina njome bavile,  predstavio je zastupnik vladajućeg liberalnog Zaresa Tadej  Slapnik, utvrdivši kako je zahvaljujući višestrukom uvećavanju cijene oružja “isparilo” 96  milijuna njemačkih maraka.
Naravno, Slapnik aludira na  Janeza Janšu, lidera opozicije  i tadašnjeg slovenskog ministra obrane, koji je rukovodio  prodajom oružja, iako dopušta mogućnost da su i na  hrvatskoj strani krivotvorili  dokumente i namjerno  uvećavali cijene oružja, zbog  čega će o novootkrivenim dokumentima obavijestiti neke  hrvatske saborske zastupnike.  Prema tim dokumentima, cijene u slovenskim evidencijama ponekad su bile i deset  puta više od cijena iz službenih  hrvatskih dokumenata, no pedantni Slovenci izračunali su  kako su Hrvati prosječno  plaćali pet puta više. 
Novac u kabinetu
Drugim riječima, umjesto  24 milijuna maraka, Hrvatska  je oružje platila čak 120 milijuna maraka, a razlika od 96  milijuna nije bila evidentirana  u službenim dokumentima na  slovenskoj strani. Slapnik  procjenjuje kako je razlika od  96 milijuna maraka vjerojatno  predana u gotovini.
Poslom je neposredno rukovodio nekadašnji direktor  slovenske vojne obavještajne  službe Andrej Lovšin, jedan  od najbližih Janšinih suradnika. Prema svjedočenju jednog anonimnog pripadnika  te službe, kupci su dolazili iz  Hrvatske, Hercegovine i Bosne, plaćali su gotovinom, a  dio novca kasnije je odnesen u  Janšin kabinet, o čemu je spreman govoriti i na sudu.  Međutim, većina tih slučajeva  do danas je pala u zastaru. 
Afera prodaje oružja Hrvatskoj reaktualizirana je u  Sloveniji nakon što su,  Janšinom zaslugom, objavljeni dokumenti u kojima je slovenski predsjednik Danilo  Türk doveden u vezu s terorističkim akcijama krajem  sedamdesetih godina prošloga  stoljeća u Koruškoj, za koje  sumnjiče nekadašnju jugoslavensku službu državne sigurnosti.
 

Pokušali prevariti Riječane

Slavko Linić prisjetio se svog iskustva s kupovinom oružja u Sloveniji  kod Janeza Janše i Igora Bavčara, nakon što je početkom devedesetih  donesena odluka o formiranju prvih postrojbi u Rijeci, za koje je jedino  manjkalo oružje. “Bilo je to vrijeme kada Rijeka nije bila u milosti vlasti  u Zagrebu, a general Marijan Čad u Rijeci je blokirao oružje teritorijalne  obrane”.  Stoga je tadašnji načelnik policije u Rijeci Josip Kukuljan u  dogovoru s Linićem otišao u Sloveniju s Janšom i Bavčarom u Sloveniji  dogovoriti isporuku oružja. Međutim, Linić nikako nije želio pristati na  isplatu u gotovini, na čemu su inzistirali slovenski prodavači. “Nikako  nisam pristao na nošenje kovčega s novcem, sve dok u Ljubljani nisu  pristali na uplatu preko računa”, ističe Linić podsjetivši kako je većina  oružja kupljenog devedesetih za Hrvatsku plaćan gotovinom.
Novac je iz Rijeke najprije uplaćen na jedan bankovni račun u Americi,  pa na račun LHB banke u Njemačkoj, gdje je novac podignut i gotovina  je onda prebačena u Sloveniju. I nakon što je uplata izvršena, a novac  stigao u Sloveniju, u Rijeku nije stizalo oružje. Kako je ubrzo u Rijeci  eksplodiralo skladište oružja na Katarini, nakon čega je Rijeka uspjela  doći do svog oružja teritorijalne obrane, Linić je zatražio povrat novca iz  Slovenije. “Nastali su veliki problemi, a dobili smo ozbiljne i opasne  prijetnje, koje smo čuli i od Janše i od Bavčara. No nismo odustajali.  Otišli smo u Ljubljanu i zatražili povrat novca, i to na isti način kao što  je i uplaćen, preko računa, a ne u gotovini”, otkriva Linić.
Nekadašnji prvi čovjek Rijeke uvjeren je kako nisu uspjeli kupiti oružje  u Sloveniji upravo zato što nisu pristali na plaćanje gotovinom i kovčege  s novcem., a vjeruje da je možda postojao i slovenski dogovor s  hrvatskom vlašću, kojoj nismo bili po volji, premda za to Linić nema  nikakvih dokaza. Linić se ne sjeća cijena oružja, no uvjeren je da su  cijene bile višestruko više od regularnih cijena.