Krađa je uzela maha. I stoga sam ja prema našem turizmu skeptičan. Govori se o statistici, o gostima, a ja ne vidim njihovu potrošnju po gostionicama i restoranima. Uglavnom kupe sve u trgovačkim centrima i donesu sa sobom, kaže Dobroslav Kovačić. Zašto je ljeti više gostiju pod smokvama nego na plaži?
Poljoprivredna proizvodnja na otocima danas je daleko od nekadašnje. Tako je i na otocima zadarskoga kraja pa i na otoku Pašmanu koji je nekad bio glasovit po svojoj poljoprivrednoj proizvodnji. U mjestu Banj koje smo posjetili u devetnaestom se stoljeću obrađivalo pedeset i tri posto zemljišta, od čega su većinu činili maslinici s oranicama. Najviše se sijao ječam pa pšenica i bob. Uzgajala se i vinova loza, uglavnom crne sorte, a u povrtnjacima je bilo najviše kupus verzot, blitva, repa i salata. Od voća je najviše bilo smokava, bajama i osobito trešanja. Još se u mletačkoj statistici iz druge polovice osamnaestoga stoljeća u Banju pobrojilo 755 stabala različitih voćaka.
Tragovi uzgoja dudovog svilca
U devetnaestom stoljeću se na Pašmanu uvodi uzgoj dudova svilca koji se uspješno uzgajao još između dva rata i čega se i danas vide tragovi.
No ne treba se vraćati tako daleko u prošlost. Još prije nekoliko desetljeća u Banju je bila razvijena kooperacija s Poljoprivrednom zadrugom “Nova zora” osobito u proizvodnji krumpira. Nasada krumpira može se i danas vidjeti po vrtovima u Banju no to je skoro isključivo za osobne potrebe. Kazao nam je to i Dobroslav Kovačić, jedan od onih Banjaca koji se još bave poljoprivredom.
– Uzgajamo uglavnom papriku, rajčicu, kukumar, blitvu, salatu, krumpir i tako. Rajčice, kako mi kažemo pomidor, sadimo u tri navrata, u sedmom ih posadim pa ih ima i u desetom. To vam je prije svega da imamo zdravo za pojisti, a višak se tu i tamo proda, bez posrednika, na malo. Jedanput tjedno odem ja s brodom i ljudi koji me znaju kupe, kaže Kovačić od kojega saznajemo da se jako malo ljudi bavi poljoprivredom.
– Ako me pitate zašto je to tako reći ću vam da je glavni razlog da je čitavo ono područje koje se nekada sadilo zapušteno jer su ljudi bili stalno potkradani. Dok se sadilo na veliko, uvijek je nekog bilo, netko se tuda kretao. Sad nema nikoga i krađa je uzela maha. I stoga sam ja prema našem turizmu skeptičan. Govori se o statistici, o gostima, a ja ne vidim njihovu potrošnju po gostionicama i restoranima. Uglavnom kupe sve u trgovačkim centrima i donesu sa sobom. A kad se vozim ljeti brodom, što je često i zbog zdravlja i zbog potribe, vidim da je nekada više ljudi po brdima di je koja smokva negoli na plaži, pitam se kakav je to turizam, ispričao nam je Kovačić koji je viđao “turiste” i kako po poljima idu s najlonskim vrećicama, kao u kupovinu, a pobrane smokve uredno suše i odnose svojim kućama.
– Rekao bih da su gosti koji dolaze po tim apartmanima daleko goreg socijalnog statusa nego mi koji tu živimo.
Prijeko potreban most
Banj je nekad bio čuven i po trešnjama kojih je također ostalo malo. Kako nam je kazao Kovačić, trešnja traži društvo, a najbolje društvo za trešnju su bile grahorice. Otkad se ne sade, oslabilo je oprašivanje.
Rijetki banjski vrtli skoro redovito su opremljeni strašilima. Protiv nesavjesnih turista, naravno ne pomažu ali štite od druge pokore koja se spustila na banjsku poljoprivredu, a to su divlje svinje. Osim što uništavaju plodove, veliku štetu nanose i mocirama.
– Dođu divlje svinje i poruše suhozid, zid koji je stajao pet ili tri stotine godina, a one će ga srušiti za jednu noć. I tko će ga više opet dovesti u red, zapitao se Kovačić, koji ipak svim ovim problemima unatoč nastavlja s poljoprivrednom proizvodnjom, razmišlja i o nabavci ovaca kojih sad u Banju ima tek nekoliko uz desetak koza. Možda bi i na otoku OPG moglo biti ideja koja uspijeva, ali za to je na Pašmanu, uvjereni su, prijeko potreban most. Zasada je, kažu, autocesta za njih jednosmjerna, samo za one koji dolaze. Tek s izgradnjom mosta, mogli bi i ljudi i proizvodi s otoka krenuti u svijet i u tržišnu utakmicu.
Tisuću kilograma pomidora
Šetnja kroz polja koja okružuju Banj i spuštaju se sve do morske obale, otkriva visoki stupanj njihove neobrađenosti. Obrađene površine su veoma rijetke te smo posjetili one našeg domaćina Dobroslava Kovačića i njegova rođaka Bruna Kovačića. Osobitost koja se zamjećuje na svakom koraku su bunari sa živom vodom, od kojih su neki smješteni i na tek nekoliko metara od obale pa ipak voda u njima nije nimalo boćata i predstavlja odličnu pomoć poljoprivrednicima. Starost ovih bunara često je i veća od stotinu godina. Mještani je prisjećaju da se iz njih crpila voda još tijekom velike suše 1917. godine kad kiša nije pala od Velikog petka do Sv. Luke (17. listopada).
– Još prije dvadesetak godina na ovom se području znalo dnevno ubrati tisuću kila pomidora. Na ovom potezu, dvjesto metara uz more i sto od mora. To je bilo do kraja osamdesetih godina, a danas se uz mene i Bruna Kovačića još bave i susjedi Fantov koji su se više bazirali na krumpire. I to smo manje-više, “posljednji Mohikanci”, kazao nam je Kovačić.
najnovije
najčitanije
Zadar & Županija
Vrijedno znanje
Služba civilne zaštite održala edukativnu radionicu za Filipjance
Zadar
Katedrala sv. Stošije
Nadbiskup Zgrablić predvodio Misu posvete ulja na Veliki četvrtak
Zadar & Županija
Pridružite se akciji
Psi u Skloništu za životinje Privlaka dobivaju posebnu uskršnju poslasticu
Kultura
Predavanje u Matici hrvatskoj
Antun Gustav Matoš kao nesumnjivi moderni klasik
Zadar & Županija
nominirani projekti
Za otoke Zadarske županije predviđeno 25,6 milijuna eura
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
PANEL RASPRAVA