Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Turisti kradu plodove, divlje svinje ruše suhozide

06.05.2011. 22:00
Turisti kradu plodove,  divlje svinje ruše suhozide


Krađa je uzela maha. I stoga sam ja prema našem turizmu skeptičan. Govori se o statistici, o gostima, a ja ne vidim njihovu potrošnju po gostionicama i restoranima. Uglavnom kupe sve u trgovačkim centrima i donesu sa sobom, kaže Dobroslav Kovačić. Zašto je ljeti više gostiju pod smokvama nego na plaži?


Poljoprivredna proizvodnja na otocima danas je daleko od nekadašnje. Tako je i na otocima  zadarskoga kraja pa i na otoku  Pašmanu koji je nekad bio glasovit po svojoj poljoprivrednoj  proizvodnji. U mjestu Banj  koje smo posjetili u devetnaestom se stoljeću obrađivalo pedeset i tri posto zemljišta,  od čega su većinu činili maslinici s oranicama. Najviše se  sijao ječam pa pšenica i bob.  Uzgajala se i vinova loza,  uglavnom crne sorte, a u povrtnjacima je bilo najviše kupus verzot, blitva, repa i salata.  Od voća je najviše bilo smokava, bajama i osobito  trešanja. Još se u mletačkoj  statistici iz druge polovice  osamnaestoga stoljeća u Banju pobrojilo 755 stabala različitih voćaka.
Tragovi uzgoja  dudovog svilca
U devetnaestom stoljeću se  na Pašmanu uvodi uzgoj dudova svilca koji se uspješno  uzgajao još između dva rata i  čega se i danas vide tragovi.
No ne treba se vraćati tako  daleko u prošlost. Još prije  nekoliko desetljeća u Banju je  bila razvijena kooperacija s  Poljoprivrednom zadrugom  “Nova zora” osobito u proizvodnji krumpira. Nasada  krumpira može se i danas vidjeti po vrtovima u Banju no to  je skoro isključivo za osobne  potrebe. Kazao nam je to i  Dobroslav Kovačić, jedan od  onih Banjaca koji se još bave  poljoprivredom.
– Uzgajamo uglavnom papriku, rajčicu, kukumar, blitvu, salatu, krumpir i tako.  Rajčice, kako mi kažemo pomidor, sadimo u tri navrata, u  sedmom ih posadim pa ih ima  i u desetom. To vam je prije  svega da imamo zdravo za  pojisti, a višak se tu i tamo  proda, bez posrednika, na  malo. Jedanput tjedno odem  ja s brodom i ljudi koji me  znaju kupe, kaže Kovačić od  kojega saznajemo da se jako  malo ljudi bavi poljoprivredom.
– Ako me pitate zašto je to  tako reći ću vam da je glavni  razlog da je čitavo ono područje koje se nekada sadilo  zapušteno jer su ljudi bili stalno potkradani. Dok se sadilo  na veliko, uvijek je nekog bilo,  netko se tuda kretao. Sad nema nikoga i krađa je uzela  maha. I stoga sam ja prema  našem turizmu skeptičan. Govori se o statistici, o gostima, a  ja ne vidim njihovu potrošnju  po gostionicama i restoranima. Uglavnom kupe sve u trgovačkim centrima i donesu sa  sobom. A kad se vozim ljeti  brodom, što je često i zbog  zdravlja i zbog potribe, vidim  da je nekada više  ljudi po brdima  di je koja smokva  negoli na plaži,  pitam se kakav je  to turizam, ispričao nam je  Kovačić koji je  viđao “turiste” i  kako po poljima  idu s najlonskim  vrećicama, kao u  kupovinu, a pobrane smokve  uredno suše i odnose svojim  kućama.
– Rekao bih da  su gosti koji dolaze po tim apartmanima daleko goreg socijalnog statusa  nego mi koji tu živimo.
Prijeko potreban most
Banj je nekad bio čuven i po  trešnjama kojih je također ostalo malo. Kako nam je kazao  Kovačić, trešnja traži društvo,  a najbolje društvo za trešnju  su bile grahorice. Otkad se ne  sade, oslabilo je oprašivanje.
Rijetki banjski vrtli skoro  redovito su opremljeni  strašilima. Protiv nesavjesnih  turista, naravno ne pomažu  ali štite od druge pokore koja  se spustila na banjsku poljoprivredu, a to su divlje svinje.  Osim što uništavaju plodove,  veliku štetu nanose i mocirama.
– Dođu divlje svinje i poruše  suhozid, zid koji je stajao pet  ili tri stotine godina, a one će  ga srušiti za jednu noć. I tko će  ga više opet dovesti u red,  zapitao se Kovačić, koji ipak  svim ovim problemima unatoč nastavlja s poljoprivrednom proizvodnjom, razmišlja  i o nabavci ovaca kojih sad u  Banju ima tek nekoliko uz  desetak koza. Možda bi i na  otoku OPG moglo biti ideja  koja uspijeva, ali za to je na  Pašmanu, uvjereni su, prijeko  potreban most. Zasada je,  kažu, autocesta za njih jednosmjerna, samo za one koji  dolaze. Tek s izgradnjom mosta, mogli bi i ljudi i proizvodi  s otoka krenuti u svijet i u  tržišnu utakmicu.
 


Tisuću kilograma pomidora




Šetnja kroz polja koja okružuju Banj i spuštaju se sve do morske obale,  otkriva visoki stupanj njihove neobrađenosti. Obrađene površine su veoma  rijetke te smo posjetili one našeg domaćina Dobroslava Kovačića i njegova  rođaka Bruna Kovačića. Osobitost koja se zamjećuje na svakom koraku su  bunari sa živom vodom, od kojih su neki smješteni i na tek nekoliko metara  od obale pa ipak voda u njima nije nimalo boćata i predstavlja odličnu pomoć  poljoprivrednicima. Starost ovih bunara često je i veća od stotinu godina.  Mještani je prisjećaju da se iz njih crpila voda još tijekom velike suše 1917.  godine kad kiša nije pala od Velikog petka do Sv. Luke (17. listopada).
– Još prije dvadesetak godina na ovom se području znalo dnevno ubrati  tisuću kila pomidora. Na ovom potezu, dvjesto metara uz more i sto od  mora. To je bilo do kraja osamdesetih godina, a danas se uz mene i Bruna  Kovačića još bave i susjedi Fantov koji su se više bazirali na krumpire. I to  smo manje-više, “posljednji Mohikanci”, kazao nam je Kovačić.