Želja mi je zaigrati za mladu reprezentaciju

Po godinama još uvijek imam priliku i bio bih presretan kad bi se ta moja želja i ostvarila – kaže Ćurjurić
Više puta smo to tijekom sezone spomenuli, ali zašto ne ponoviti jer nije riječ o nečemu što se tako često događa. Svaki put kad je Ivan Ćurjurić prošle sezone postigao jedan od svojih pet golova nogometaši Zadra su pobijedili. Ćurjurić nije najbolji klupski strijelac, budući da su po šest golova postigli Antonio Mršić i Ivan Santini, ali njegovi su golovi imali posebnu težinu.
– Koliko sam igrao moram biti zadovoljan svojim učinkom – kaže Ćurjurić koji je od 26 nastupa samo pet puta utakmicu odigrao od prve do posljednje minute. Dalibor Zebić imao je objašnjenje ovakve situacije jer “Ćurjurić nije imao dovoljno čvrstine u duelima, odnosno u igri prema natrag”.
– Trenerovo je pravo misliti o svakom igrači što hoće i staviti u igru onoga koga smatra najspremnijim. Bez obzira na to ne slažem se s mišljenjem da sam loš u obrani, jer smatram da sam i u tom dijelu svoj posao obavljao vrlo korektno. Uspio sam dati i pet važnih golova i iako sam imao i loših nastupa ukupno gledajući mislim da ako nisam oduševio nikog nisam ni razočarao.
Zebić je posebno bio skeptičan prema opciji Antonio Mršić i Ivan Ćurjurić zajedno u momčadi.
– I to mi je teško razumjeti jer smo Antonio i ja počeli zajedno utakmice protiv Varteksa i Zagreba koje smo na kraju pobijedili. Kad smo nas dvojica ušli u drugom poluvremenu protiv Croatije Sesvete preokrenuli smo zaostatak od 1:0 u našu pobjedu 2:1. Naravno, bilo je i naših propusta, ali govoreći o sebi nadao sam se da ću više igrati, posebno nakon onoga što sam pokazao u prvom dijelu sezone.
Nedostaje samopouzdanja
Ipak, nakon odlaska iz Hajduka prije godinu i pol dana Zadar je Ćurjuriću pružio ruku pomirenja nakon što su se dvije strane razišle 2006. godine kada je Ćurjurić otišao u Hajduk.
– Daleko od toga da sam u Zadru nezadovoljan. Vratio sam se u momčad u kojoj sam naučio igrati nogomet, vratio sam se u svoj grad i svoju obitelj i bio sam iznimno sretan u siječnju 2009. kada sam sa Zadrom potpisao ugovor na tri i pol godine. Niti danas nisam manje zadovoljan zbog toga. Ono što me muči jest to da smatram da mogu dati više i da trebam malo više povjerenja.
Ćurjurić je sjajno igrao na Dvoranskom prvenstvu 2009. u Zadru, ali igre na proljeće u prvoj momčadi nisu bile ni blizu tim izdanjima.
– Dvoransko prvenstvo je nešto sasvim drugo od velikog nogometa. Međutim, najveći mi je problem bila ozljeda koljena, pa sam u proljeće 2009. uglavnom bio ozlijeđen i nespreman za prvu momčad. To me jako ražalostilo jer sam imao veliku želju dokazati se zadarskoj publici, a i zahvaliti se Zadru na prilici koju sam dobio.
Prošlo ljeto Ćurjurić je dobio novu priliku.
– Sve je bilo odlično, prošao sam pripreme, bio sam zdrav i potpuno spreman. Igrao sam koliko sam igrao, nekad više, nekad manje i u tom sam dijelu zabio tri pogotka.
Za proljeće se Zebić često odlučivao za zatvoren(ij)u varijantu s Jerbićem i Banovićem na posljednjem, odnosno Suraćem na središnjem veznom igraču.
– U svakoj utakmici sam čekao svoju priliku i u nekima sam je i dočekao. Trener je odlučio nekim igračima dati više prilike i ja to poštujem.
Dojam je da Ćurjuriću u igri nerijetko nedostaje i samopouzdanja.
– Mislim da cijeloj momčadi nedostaje samopouzdanja. Sigurno bi mi bilo lakše kada bih nekoliko utakmica igrao svih 90 minuta i kada bi se i neke moje pogreške mogle pretrpjeti jer sam uvjeren da bih tada Zadru bio još više od koristi.
Hrvojev prijatelj
Zadrani su prošle sezone igrali s brojnim oscilacijama, gledali smo odlična, ali i katastrofalna izdanja Zebićeve momčadi.
– Ono što nam se dogodilo na završetku sezone, kada smo u šest kola osvojili jedan bod, više nikad sebi ne smijemo dopustiti. To je nešto zbog čega publika odlazi s tribina i toga smo vrlo dobro svjesni. Ne mogu objasniti da smo nakon šest proljetnih kola bez poraza došli u situaciju da se ponovno do zadnjeg kola mučimo u borbi za ostanak. S obzirom da se liga nije smanjivala na kraju smo dobro prošli, ali sljedeće sezone, kada će vjerojatno ispasti mnogo više klubova, takvo nešto značilo bi ispadanje iz lige.
Zadarski veznjak stoga se u novoj sezoni najviše nada dobroj minutaži. Dakako, i boljoj igri svoje momčadi.
– Iako smo još na odmoru već razmišljam o onome što nas čeka. Za očekivati je da ću ostati u Zadru i velika mi je želja izboriti mjesto u prvih jedanaest. Vjerujem da bi mi to pomoglo i u još jednoj mojoj želji, a ta je pokušati doći do mlade reprezentacije. Po godinama još uvijek imam priliku i bio bih presretan kad bi se ta moja želja i ostvarila.
Pravi povod našem razgovoru bio je Trofej Zadarskog lista “Hrvoje Ćustić” kojeg je Ćurjurić zaslužio kao najbolje ocijenjeni igrač Zadra u prošloj sezoni.
– Hrvojeva i moja obitelj su uvijek bile povezane tako da smo se Hrvoje i ja odlično poznavali. Odnos koji je Hrvoje imao prema nogometu svima nam može biti uzor. On je bio odličan čovjek i vrhunski sportaš. Jako sam želio taj Trofej ne zato što bih trebao biti bolji od suigrača već zbog toga da imam još jednu uspomenu na Hrvoja. Njegova nesreća najveća je nogometna tragedija, vjerujem i daleko izvan hrvatskih granica.

Slušati roditelje

Slične dvojbe koje je u mlađim kategorijama imao Ćurjurić prate brojne mlade igrače. Ostati u svom klubu ili otići u jaču sredinu.
– Kada bih mogao vratiti vrijeme neke bih stvari možda napravio drugačije. Da sam znao da će se Zadar za godinu dana vratiti u Prvu ligu vjerojatno ne bih išao u Dinamo. Svakom mladom igraču u tim odlukama treba podrška roditelja. Sve što sam napravio bio je u dogovoru s roditeljima i to mi je bilo najvažnije. Menadžere i sve slične osobe u tim situacijama treba maknuti sa strane.

Mladima palac gore

Ćurjurić je dio projekta povratka mladih igrača na Stanove.
– To je najbolji potez koji je klub napravio u posljednjih pet, šest godina. Pokazalo se da se sve više klubova okreće svojim igračima i Zadar je s ovom odlukom na pravom putu stvaranja stabilne momčadi koja će trajati ne jednu, nego mnogo više sezona. Nije potrebno dovoditi toliko igrača sa strane kad nas u Zadru ima sasvim dovoljno za prvu momčad.

Junior Dinama i Hajduka

Nakon završetka sezone 2005./06. Zadar se nije uspio vratiti u Prvu ligu (štoviše, za malo je ispao u Treću ligu), a u to vrijeme kadeti Zadra s Ćurjurićem u momčad bili su viceprvaci Hrvatske na završnici Kupa u Umagu. Bio je to dovoljan razlog da se za Ćurjurića, zatim Stipu Čulinu i Ivana Santinija počnu raspitivati u Dinamu.
– Čulina i ja smo tada otišli u Dinamo gdje smo igrali jednu godinu za juniorsku momčad. Nakon godinu dana zvao nas je Hajduk i to mi se učinila bolja opcija s obzirom su mi u Splitu uz stipendijski nudili i profesionalnu ugovor. Kad mi je u ljeto 2008. završio juniorski staž prebačen sam u prvu momčad za koju sam počeo igrati kad je trener bio Robert Jarni.
Dolaskom Gorana Vučevića, a kasnije i Ante Miše na klupu “bilih” Ćurjurić je gurnut u drugi plan.
– Vučević i Miše nisu na mene računali pa sam odlučio raskinuti četverogodišnji ugovor s Hajdukom i u Zadar sam došao kao slobodan igrač.
Iz mladih dana u Zadru Ćurjurić najviše pamti Nada Kovačevića, koji ga je trenirao u kadetskoj selekciji.
– Od Kovačevića sam najviše naučio.