Platili mu smještaj za sedam dana, hranili ga i poklonili mu novac

– Nismo tražili nikakvu pozornost. Jednostavno smo imali potrebu da pomognemo dečku koji je zaglavio i nije imao izbora. Pa svaki normalni čovjek koji ima srca i duše bi to napravio, kaže Ivan Grgić
Željeli smo da nam srce bude na mjestu. Vidjeli smo čovjeka u problemu i jednostavno smo morali pomoći, pojašnjavaju zadarski taksisti, njih 45, koliko ih se ujedinilo kako bi pomogli Britancu  Leonu Mitchellu da narednih tjedan dana, umjesto na Zračnoj luci Zadar i bez novca, provede u hostelu, nahranjen i s novcem.
Mitchell je u nesretnom spletu okolnosti ostao bez smještaja, a potom i novca, sam u stranoj zemlji. U Zračnoj luci  je proveo dva dana, a  planirao ih je provesti i još sedam, koliko ga je dijelilo od njegovog leta  prema doma. Međuti, dobri dečki odlučili su uskočiti u pomoć, osigurati Leonu smještaj, dati mu nešto novca i pobrinuti se da mu ostatak  boravka u Zadru ipak ostane u puno boljem sjećanju.
– Ovo se jednostavno ne može naučiti. Ne možeš podučiti nekoga da  bude dobar. Ne možeš naučiti nekog da ne može zaspati doma jer je  tebi loše i ti nemaš gdje. A upravo takvi su zadarski taksisti, kazao je Leon Mitchell, još uvijek pod dojmom svega što mu se dogodilo. Osoblje  Zračne luke ga je hranilo, policija također… Da bi ga potom taksisti  spremili u hostel i nastavili se brinuti za njega svih preostalih  dana njegova boravka u Zadru.
Sudjelovalo 45 taksista
U toj združenoj akciji sudjelovalo je 45 zadarskih taksista, koji nisu  mogli mirno promatrati situaciju da netko bez ičega mora boraviti u  Zračnoj luci, dok mu ne dođe vrijeme za let.
– On od nas nije tražio ništa. Nije  žicao, nije molio… Samo je sjedio u  predvorju, gledao je u televiziju… i tako je na Zračnoj luci proveo dva  dana. Primjetili smo da nešto ne štima, jer dugo boravi tamo. Išli smo  ga pitati da vidimo što je i kako je. Pričali smo s policajcima koji su  nam potvrdili da je bio kod njih. I oni su mu platili ručak, no nisu mogli više napraviti osim toga, osim da ga puste da nesmetano boravi na  Zračnoj luci. Popričao je s nama, pojasnio da je prisiljen biti na Zračnoj  luci i da nema drugu opciju, no da gleda pozitivno. Rekao je kako je  sunčano, tu ga svi paze i da će izdržat do leta koji je za tjedan dana. Kada je otišao, ostali smo šutjeti. Nismo znali što napraviti… Tada smo se  svi taksisti digli i rekli da jednostavno ne možemo ostaviti gore dečka  da stoji tjedan dana u Zračnoj luci, pojasnio je jedan od pokretača akcije, Ivan Grgić, koji je zajedno sa svojim kolegom Marinom Kožulom  prvi priskočio u pomoć Leonu, a ostali su se ubrzo pridružili.
U kratkom vremenu prikupili su nešto novca, zvali hostel, rezervirali  mu sobu… U međuvremenu su mu kupili kutiju cigareta i Coca-Colu…
– Oči su mu bile veličine jabuke. Nije mogao vjerovati da smo mu i to  napravili. Kasnije kada smo mu rekli da smo mu uzeli smještaj i da će  biti u Zadru, rasplakao se… Nije mogao vjerovati da mu se takvo nešto  dogodilo, prepričava Grgić.
Do nesretne situacije Leon Mitchell je došao tako da mu rezervacija  hotela, koju je platio preko sustava Travel Republic, nije prošla, a novci  su mu skinuti s računa. Došao je sam na odmor, uputio se u Novalju na  recepciju odabranog hotela, da bi dobio informaciju kako rezervacija  nije prihvaćena jer nisu primili novce. 
Pozvao ih da dođu u London
– Želio je svoj let prebaciti za raniji datum, no tražili su mu dosta novaca za to, oko 250 eura, što nije imao, pojašnjava Grgić.
– Osigurali smo mu povoljan smještaj  uz pomoć Ivana Matijaševića,  koji je također pokazao veliko srce plativši Leonu  večeru te ga je  vodio   vani,  dok smo mi bili na poslu, prisjetio se taj taksist.
Priču o tome Leon je objavio  na Facebooku, želeći ukazati kako se uz  taksiste vezuju i lijepe vijesti, a ne samo one ružne. Nakon toga je uslijedila lavina reakcija.
– Stvarno nismo očekivali da će to ispasti tako veliko. Htio sam svoje  pozitivno raspoloženje podijeliti na Facebooku i evo, mobitel mi nije  prestajao zvoniti od jutros. Nismo tražili nikakvu pozornost, pa nas je  malo i zatekao interes koji je nastupio. Jednostavno smo imali potrebu  da pomognemo dečku koji je zaglavio i nije imao izbora. Pa svaki normalni čovjek koji ima srca i duše bi to napravio, skromno naglašava Grgić.
Leon sada zadarske taksiste zove u svoju zemlju, da im se oduži za  gostoprimstvo, jer ovakvo nešto nije očekivao.
– Ako dođu u London i ne jave mi se, strašno ću se naljutiti. Jer, želim  se pobrinuti za njih na isti način na koji su se oni pobrinuli za mene.  Naravno, pomoć je moguća i u mojoj zemlji. Imamo različite kulture u  Londonu, no ne bih dobio isto poštovanje koje sam dobio ovdje. Ovdje  sam primio toliko ljubavi koju ne mogu objasniti, kazao je Leon.