Ja bi ovaj spot napravio ovako: Preplanula ženska kojoj su ruke još izgrebene od prošlog bolovanja, kada je dva mjeseca brala masline, pita “Hoću li i kada uđemo u EU moći svaku berbu biti na bolovanju, i hoću li svakog ljeta moći biti uz svoje turiste u apartmanima koje smo sagradili od socijalističkih kredita, još u ona teška, olovna, jednoumna vremena, dok neka budala radi umjesto mene, a ja se ne bojim otkaza jer mi je šef iz moga kraja?” Eto, to je vrlo zgodno i prikladno pitanje
Evo, da budem malo iskren, jer mi se stalno prigovara kako sam po pitanju politike uvijen i zavijen, da ništa ne pričam, a da svašta kažem, ja ću vam sada nešto otkriti. Kada kažem otkriti, onda mislim na pitanje svoga stava o ulasku u Europsku uniju, iako pravog stava niti nemam. Nemam ja tu nikakvo mišljenje. Niti čeznem za čime, a niti se čega bojim. Ne živim pod nekom velikom represijom, a bogami nemam ni neke privilegije, lažne invaliditete, povlaštene mirovine i slične lijepe stvari pa da se bojim da će mi to netko ukinuti. Ne bavim se poljoprivredom, nikada nisam na bolovanju, ne lovim ribu ni u ribolovnom, ni u jednom drugom pojasu, ne pečem rakijetinu (niti je pijem – s čime se ponosim), a pogotovo ne koljem svinje na parkiralištu pred svojom stambenom zgradom pa da se bojim da će mi netko uskratiti to zadovoljstvo. A svi se hvataju tog klanja i rakije kao da je to nešto bitno. Mene, prije svega, zanimaju reklame. Eto, zato i pišem ovaj tekst, jer stalno oko sebe slušam ljude koji nešto komentiraju, a reklame koje su im očigledno namijenjene, baš su smiješne.
Najezda euroreklama
Cijela ova situacija s reklamama kojima se slavi ulazak u EU podsjeća me na ono doba kada se uvodio, da prostite, PDV i kada su nam preko propagandnih spotova objašnjavali da moramo biti sretni i zadovoljni što smo dobili još jedan namet. Iako ispada da su ovi spotovi rađeni za potrebe educiranja neukog stanovništva, njihov je učinak ipak propagandan, pa kako ih god servirali. A reklama ima uistinu nemalo. Za sva podneblja i za sve vrste ljudi. Mene zanima tko je platio njihovu izradu i emitiraju li ih tv kuće besplatno ili se i to plaća i kako… U biti, i zašto? A i veliko je pitanje, što bi bilo da netko želi platiti emitiranje reklame koja govori protiv ulaska u EU. Bili se i takva redovito puštala na državnim televizijama?
Propagandni program za Dalmatince
U reklami za dalmatince glume, dakako, Dalmatinci, tj. u ovom slučaju dva malena učenika i njihova učiteljica. “Moj ćaća kaže da kad uđemo u Europsku uniju više nećemo imati hrvatski”, zabrinuto veli jedan, na pola školskog sata, na sav glas i ni od koga ništa pitan. Učiteljica, umjesto da ga zbog ometanja nastave opali ravnalom po prstima i potjera u kut, ljupkim se glasom obraća razredu: “Hajde, djeco, tko može odgovoriti Šimi?” (pazi koje ime – Šime. A ja mislio da će se mali Dalmatinac zvati Svetozar). Onda se jave neki glasovi koji nam kažu da se ne trebamo ničeg bojati, da nećemo izgubiti svoj hrvatski jezik, svima je đacima lice ozareno osmijehom, a Šimin kolega iz klupe mu veselo kaže: “Jesi čuja, Šime? Uvati se ti knjige!”
I svi su u razredu sretni i zadovoljni, a i mi pred malim ekranima jer je sve dobro završilo pa i ova jeftina reklama, a naš mali Dalmoš Šime više nije u brigama za gubitak identiteta svoga materinjeg jezika, jer je poznato da djeca te dobi samo o tome misle. Uostalom, kao da nekoga u EU zanima kojim će se jezikom govoriti kod nas i hoće li se jezik zvati hrvatski ili nekako drukčije (a mogu samo pretpostaviti kojeg se to drukčijeg naziva boji “Šimin” otac. Taj još živi u srednjem vijeku, ako tako misli). Njih daleko više zanimaju konkretne stvari kao što su investicije, a jezik može biti i tunguzijski. Briga njih za jezik.
Propagandni program za Dalmatince – drugi dio
Dalmatincima izgleda treba sve dodatno objašnjavati pa im je stoga posvećena još jedna poruka. Ova je još smješnija i gluplja. Na dvije barke, vezane jedna uz drugu stoje dva ribara i prebiru po mrežama. Oni izgledaju upravo onako kako ih zamišlja neki Zagorac ili Slavonac, tj. imaju prugaste mornarske majice, hlače od “trliša”, opaljeni su suncem, malo neobrijani, a mreža koju premeću je posebna priča s obzirom na to da je po veličini više prikladna koćarici od 50 tona nego ovakvim barčicama. Smiješna je i neka razapeta tendica kakvu ja osobno nikada nisam vidio na ribarskom plovnom objektu i koja mi više priliči nekoj “gay-paradi” (molim, nisam mislio ništa loše). Bilo kako bilo, oni rade i usput, da ne gube vrijeme i pametno razgovaraju. Pita lijevi (kao mlađi, neiskusniji i naivniji): “Ima li šta ribe?” kao da se ne nalazi metar i po od njega i kao da i sam ne vidi ima li ili nema. “A, ima ništo” odgovara desni, a to “ništo” me posebno taklo. Izgleda da Dalmatinci moraju svako “E” pretvarati u “I” kao onaj Beograđanin koji je na ljetovanju na Korčuli tražio “dve bele bivande”. Jiste li mi rizimili šti sim mislii riči?
Ali, dobro. Desni ribar izgleda pametniji pa je malo zabrinut. “Ima ništo, ali kada dođu furešti pa kada nam svu ribu polove, disat’ ćemo na škrge.” Misli valjda da će nam furešti ili pojesti svu ribu (to, za pravo reći, rade već godinama po restoranima) ili da će nam zabraniti loviti je. Ali, nema mjesta strahu. Ugodni ženski glas nam sve objasni, a i ribar je sretan jer će, kako i sam kaže, “biti isti metar za sve”. E pa neće biti tako, stari ribaru, jer kada je riba u pitanju, nikada ni nije bilo isto za sve i neće ni biti pa sve da ti dođu tri Europske unije, a ne jedna.
Propagandni program za Slavonce
U spotu za Slavonce sudjeluju, naravno, Slavonci, a redatelj (ili scenarist) ih zamišlja kao debeljuškaste ljude u narodnoj nošnji koji u rukama drže tamburice i ne znaju se drukčije izražavati nego pjevajući neke pošalice na onu uvijek jednu te istu dosadnu melodiju koja se svakom normalnom već odavno popela na vrh glave. Tekst je upravo zaprepašćujući, takav da čovjek ne povjeruje rođenim ušima, a ide ovako: “Oj, Europo, rakiju ti tvoju, zašto diraš u rakiju moju…” Znam da mislite da se zafrkavam i izmišljam, ali ide upravo tako. Oni se jadni pitaju hoće li i kada uđemo u EU oni moći praviti rakiju. Naravno, straha nema jer nam kažu da se rakija i u Europi smije peći. Ide i pjesma: “U Europi isti zakon važi / sebi peci, državu ne laži.” To bi trebalo značiti da kada dođe EU, neće se smjeti lagati državi. E, sada je bolje da prekinem da ne kažem nešto što bi mi neki zamjerili.
Šteta je što je spot relativno kratak jer bi se u nastavku mogla otpjevati još koja pitanja koja muče naše rakijopije. Npr. ovako: “Oj, Europo, zakonitosti ti tvoje / kad se naroljam, hoću li smjeti autom nekažnjeno gaziti susjede ja svoje” ili “Oj Europo hoću l´ smjeti iz boce povući / a poslije pijan ženu i djecu istući?” Ili će nam i to zadovoljstvo uskratiti?
Propagandni program za one koji su vječito na bolovanju
U ovome spotu neka uredska koka koja jedva stoji na nogama i jedva govori, uplašenim pogledom gleda ravno u kameru i drhtavim glasom pita kakva će joj biti zdravstvena skrb kada uđemo u EU. Poznate su meni ovdje u Zadru persone koje su stalno na bolovanju, vječito imaju viroze, migrene, bolne menzise i sve ostalo što je zgodno za ostati kod kuće i ne ići raditi, osobito ako ima neki nesretnik koji će povući i za sebe i za nju.
Ja bih ovaj spot napravio ovako: Preplanula ženska kojoj su ruke još izgrebane od prošlog bolovanja, kada je dva mjeseca brala masline, pita: “Hoću li i kada uđemo u EU moći svaku berbu biti na bolovanju, i hoću li svakog ljeta moći biti uz svoje turiste u apartmanima koje smo sagradili od socijalističkih kredita, još u ona teška, olovna, jednoumna vremena, dok neka budala radi umjesto mene, a ja se ne bojim otkaza jer mi je šef iz moga kraja?” Eto, to je vrlo zgodno i prikladno pitanje. Ja samo žalim one koji su zbilja bolesni i jadni, ali takvi ne idu na bolovanja jer onda ne bi imali s čime kupiti lijekove koji su već sada bezobrazno skupi. A kako će biti u EU? Kako god okreneš – ne sviđa mi se.
Mjesto za novu zastavu
Jednu stvar ne mogu a da ne primijetim. Oni koji su živjeli u “ona” predratna vremena, dobro se sjećaju da su se na svaki službeni objekt stavljale tri zastave. Ona crvena, partijska (ta je mnogima bliska bila), pa onda hrvatska (ali sa zvijezdom) i ona najomraženija (bar sada tako danas o njoj govore i oni koji su bili u partiji), jugoslavenska. Kao uspomena na te teške dane na mnogim zgradama još stoje tri postolja na koja su se te zastave ubadale. Koriste se ona i danas. Stavi se hrvatska zastava i ponekad ona grada Zadra, a ono treće postolje ostane nekako tužno, prazno. Zato, kada uđemo u EU imamo mjesto i za onu treću zastavu tako da uštedimo. Samo da se netko ne sjeti da to mora biti obavezno, pa da ne pogoduje nekome svome rodijaku koji će jedini u zemlji biti ovlašten za nabavu i kontrolu… Znate već na što mislim. Da ne počne krivo već u startu.
A što kažu na internetu?
Ako tražite ozbiljne informacije potražite ih na ozbiljnim stranicama, a ne na forumima gdje se dokoni ljudi prepucavaju i vrijeđaju i saznat ćete da je Hrvatska zahtjev za punopravno članstvo podnijela još 2003. g., a prvi su pristupni pregovori odgođeni dvije godine kasnije zbog nepotpune suradnje s Haškim sudom. Postoji čak 35 poglavlja koja treba zaključiti, a za neke su rekli da je potrebno uložiti znatne i kontinuirane napore. Pri tome su mislili na slobodu kretanja roba i radnika, slobodu pružanja usluga, javne nabave, tržišno natjecanje, poljoprivredni i ruralni razvitak, veterinarstvo, porezi, socijalna politika, zapošljavanje, pravosuđe, temeljna ljudska prava, pravda, sloboda, sigurnost… A o okolišu koji je bio najlošije ocijenjen da i ne govorimo. Čovjek se s pravom pita kako smo uopće ovih godina ostali živi i u jednom komadu s obzirom na to da toliko toga nije valjalo.
A koji su još problemi? Glomazna i troma državna uprava, stanje u pravosuđu, tj. gomilanje neriješenih predmeta, prava građana koja nisu u potpunosti sudski zaštićena u skladu s ustavnim odredbama, korupcija i da sada ne nabrajam dalje. Bilo kako bilo, jedni kažu da je 1. VII. 2013. ciljani datum ulaska u EU (datum koji je predložila komisija), dok drugi misle da od toga neće biti ništa i da Hrvatska neće postati 28. zemlja članica. Jedni kažu da ćemo imati puno koristi od ulaska, dok drugi gledaju crno pa spominju puno toga negativnog, a posebno naših 45 milijardi kubika slatke vode na koju su već mnogi bacili oko. S druge strane, osim par balkanskih zemalja, svi su već u toj uniji.
Više rada, a manje…
Europska će nas unija tjerati da budemo isplativi, što je naravno i nama interes, ali bio je i Portugalu i Grčkoj pa vidimo što se dogodilo. Pričale su se bajke o Ircima pa su i oni propali. Jesu li oni bili zločesti pa nisu slušali pametnije, ili su pak bili nesposobni pa su zabrljali? Mi bi, dakle, trebali imati više zaposlenih, manje u državnoj upravi, a više u privatnom sektoru. A kako? Pitanje je koliko i što će se promjeniti ako uđemo. Možemo li se mi uopće ekonomski izvući uz ovoliki broj korisnika državnog proračuna, tj. uz ovoliku manjinu koja hrani većinu? S druge strane, svaka normalna i poštena osoba pozdravlja vladavinu pravne države, jer nered ne vodi nikamo, a pitanje je koliko je uopće i bitna ta tiha kolonizacija kada smo ionako već podosta kolonizirani na ekonomskom planu.
Nemam ništa protiv, a nisam ni za
Dakle, ja decidirano mišljenje nemam, a sve ovo pišem jer mi je cijela situacija vrlo zanimljiva. Nemam formalno ekonomsko ni pravno obrazovanje, nemam ni praktično stečena znanja pa stoga nemam ni pravo nekoga nagovarati “pro et contra”, kao što to radi većina koja je jako glasna, ali primjećujem neke zanimljive stvari kod pristaša i jedne i druge strane. Opet, imaš situaciju da istu stranu (ali s drukčijim argumentima) drže i polupismena budala kakvu prezirem i kulturan i obrazovan gospodin do čijeg mišljenja držim.
Lijepo je kada je netko domoljub i kada mu je stalo do svoga identiteta i suverenosti, ali još je ljepše kada živiš dostojanstveno, kada u starosti imaš mirovinu dostojnu čovjeka, a ako se razboliš da se možeš liječiti. Hoće li nam u Europi biti tako ne znam, ali mi se nekako čini važno, puno važnije od nekih razmišljanja koja su bliska onima koji su problem mirovine i egzistencije odavno sredili i sada misle o nekim drugim stvarima.
najnovije
najčitanije
Županija
u povljani
PROJEKT VRIJEDAN 55 MILIJUNA EURA: Na Pagu otvoren camping resort s pet zvjezdica
Zadar
GLAZBENA VEČER
U Zadar stiže impresivna Koncertna večer Glazbene škole Vatroslava Lisinskog Zagreb
Hrvatska
POSTIZBORNE NEDOUMICE
Nova opcija u pregovorima o Vladi: Penava bi s oporbom mogao postati predsjednik Sabora
Nogomet
Nogometaš iz Vrane
Ante Zurak nakon nogometne karijere ‘ušao’ u poljoprivredne vode: ‘Ovo mi je puno manje stresnije…’
Županija
POTPORE
Dodijeljene su potpore Turističke zajednice Zadarske županije, evo tko je dobio sredstva
Crna Kronika
PU ZADARSKA
VOZAČ JE UHIĆEN Na Bilom Brigu mrtav pijan skrivio prometnu nesreću pa pobjegao, uhvaćen je
Zadar
NAVIJAČKA PJESMA
VIDEO Predstavljena ‘Diži se grade’, nova zadarska navijačka pjesma: ‘Nastala je iz ljubavi prema…’
Županija
obavijest hep-a
DONOSIMO POPIS Nekoliko ulica u Zadru i županiji dio petka bez struje
Zadar
legendarni veslač
Održana komemoracija za Romana Bajla, zadarskog sportskog velikana
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV