Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Oni koje sam odbila postali su uspješni

Autor: Mare ([email protected])

06.08.2008. 22:00


Uspila sam iskamčit tri dana slobodno.  Taman sam gledala kako izbjeć rodbinu iz  Amerike na otoku koja u posjet kod babe dođe  u olimpijskim ciklusima i ostane po ljeta… Ne  možeš ih se riješit nikako. Misle da s dvadeset  dolara što su mi kao klinki davali za čokoladu,   a sad za kavu, mogu cijelo ljeto ist i pit kod  babe. Teže im je izbit dolar iz džepa bez obzira  na cijenu barela nafte nego izvadit cilu  Dalmaciju Miši iz oka…
 A najdraži su mi kad počnu s onom svojstvenom svim Amerikancima, a pogotovo naturaliziranima koji barem triest godina žive  tamo a još uvijek natucaju engleski ko Šerbedžija kad glumi ruskog emigranta u filmu, pa  zaborave materinji jezik, a prave se američki  Englezi:
–  Mi u Merike ovako, pa onako, vi ste još na  Balkan, kakva demokracija… Država van je u  rasulo, lipa naša Hruatska, sad je napokon  samostalna, ali morate slijedit Meriku…
i slične pizdarije. Uh što volim te velike  Hrvate koji svoju domovinu vole iz daleka. Ne  zna se tko je veći Hrvatina, oni iz Njemačke ili  ovi iz Amerike. Svi cmizdre Bože čuvaj Hrvatsku, ali odo ja u Ameriku ili Njemačku. Sve  odjednom politički emigranti… Ma dala bi im  ja svim ovdje živit, jer dobro baba kaže, bez  obzira na to što su joj to najbliži rod:
– Lako s tuđin k.rcen gloginje mlatit…
E, a pošto mi se došlo baš okupat i odmorit,  a nije mi se dalo slušat o Bušu, Obami i  Klintonu, kao što mi se ne da ni o puno bližima  Mesiću, Sanaderu i ekipi, dobro mi je došao  poziv od prijateljice Vedrane da odem zeru  južnije do susjedne županije. U živopisnom, da  ne kažem pitoresknom jer bi me mogli tužit  Krce i Brkić, mistu njene babe znale smo se  dobro provodit ljeta dok smo bile mlađe.  Turistička meka bivšega sistema, misto u  kojemu su lokalni galebovi posijali sime  Čehinjama i Poljakinjama,  utonulo je u turistički suton otkad su lokalni moćnici na  vlasti. Pa nema više koncerata i partija na plaži  ko u naše doba, jer načelniku smeta, a  turistička ponuda svela se na tipičnu dalmatinsku fjaku – more, sunce, plaža, tri  restorana, nešto više kafića… Dakle divota za  penziće i nezahtjevne goste koji su skucali koji  euro za poć negdi samo da se susidima pohvale  da su bili na moru. I za nas dvije kad odlučimo  ostavit mozak na paši, ne opterećivati se  potencijalnim komadima…
Nakon sunca i soli otišle smo na večeru, a  poslije toga u garažu, to jest u disko gdje smo  nekad žarile i palile do ranih jutarnjih sati. I  nakon petnaest godina ta garaža koja ljeti  pruža zabavu, a sada radi samo vikendom,  ostala je ista. Zera piture druge boje i to je to.  Jedina promjena što je tadašnji diđej Toni  avancira. s cirka četrdeset kila viška sad  naplaćuje karte na ulazu mulariji, a u muzičkom biznisu ga je naslijedio sin. Mali Pale  koji je izrastao u dečkića… Upad simboličnih  petnaest kuna, unutra deset Bosanaca, dvaest  Čeha, tri Slovenca, četrdeset domaćih od 15 do  45 i nas dvi. Princip je isti, ostalo su nijanse:  red strane, red domaće, red kluba 54, red  Tompsona i Miše, a kad se čaše počnu bacat  barba Tome koji je u međuvremenu posidija i  broji dane do penzije objavi fajrunt…
Bolio me đon što smo tamo zalutale ko s  drugog planeta. Nama je bilo dobro, evocirale  smo stare dane i pokušale se sjetit svih frajera  s kojima smo bile i onih potencijalnih s kojima  smo mogle, ali nikad nismo. Taman kad smo  izašle na terasu, jer naravno da u vrloj diskoteci  klima ne radi, sudarim se s tipom koji mi je  poznat, ali ne mogu ga odgonetnuti.
– Mare, to ti je Mate Bagerista, kaže mi  Vedra.
– Koji Mate Bagerista?
– Mate što je trča za tobon ko blesav još od   srednje škole…
– Mate Letva?
– E, on.
– Pa od kada je avancira od Letve u  Bagerista?
– A ima jedno deset godina…
– A brate, ružan je ka i onda. Samo što je u  međuvremenu ostarija i udeblja se ko prase. A  ko mu je ova zgodna piletina, plavušica u  miniću?
– To mu je žena. Purgerica. Oženija se i ima  troje dice…
Nisam sebi mogla doći. Mate Letva, alijas  Bagerista je skoro pa reza vene za mnom u  nekom prošlom životu, a ja bježala od njega ko  vraga od tamjana. Mislim, bit s nekim koga  zovu Letva, pa prije bi se ubila nego bila s  takvim tudumom. Ali tudum je u međuvremenu  otvorio firmu, zgrnuo lovu i postao lokalni  moćnik. I voda kokicu za ručicu koja brat  bratu bar pet puta bolje izgleda od mene i za  kojom bi se i jače face od lokalnih okrenule.
Poslao nam je piće. Ja pala u depru. Tu večer  sam sanjala da sam lokalna gospođa ministarka, da se vozim u Letvinom krajsleru  kojeg smo vidile isprid diska i da u šoping ko  Pokosica idem u Milano. A onda sam ujutro na  kavi prevrtila film. Svi oni na koje sam se palila  završili su prosječno, oni koje sam odbila  postali su uspješni, a ja sam i dalje solo. Pa ti  budi pametan i biraj…
Mare
[email protected]