Uspila sam iskamčit tri dana slobodno. Taman sam gledala kako izbjeć rodbinu iz Amerike na otoku koja u posjet kod babe dođe u olimpijskim ciklusima i ostane po ljeta… Ne možeš ih se riješit nikako. Misle da s dvadeset dolara što su mi kao klinki davali za čokoladu, a sad za kavu, mogu cijelo ljeto ist i pit kod babe. Teže im je izbit dolar iz džepa bez obzira na cijenu barela nafte nego izvadit cilu Dalmaciju Miši iz oka…
A najdraži su mi kad počnu s onom svojstvenom svim Amerikancima, a pogotovo naturaliziranima koji barem triest godina žive tamo a još uvijek natucaju engleski ko Šerbedžija kad glumi ruskog emigranta u filmu, pa zaborave materinji jezik, a prave se američki Englezi:
– Mi u Merike ovako, pa onako, vi ste još na Balkan, kakva demokracija… Država van je u rasulo, lipa naša Hruatska, sad je napokon samostalna, ali morate slijedit Meriku…
i slične pizdarije. Uh što volim te velike Hrvate koji svoju domovinu vole iz daleka. Ne zna se tko je veći Hrvatina, oni iz Njemačke ili ovi iz Amerike. Svi cmizdre Bože čuvaj Hrvatsku, ali odo ja u Ameriku ili Njemačku. Sve odjednom politički emigranti… Ma dala bi im ja svim ovdje živit, jer dobro baba kaže, bez obzira na to što su joj to najbliži rod:
– Lako s tuđin k.rcen gloginje mlatit…
E, a pošto mi se došlo baš okupat i odmorit, a nije mi se dalo slušat o Bušu, Obami i Klintonu, kao što mi se ne da ni o puno bližima Mesiću, Sanaderu i ekipi, dobro mi je došao poziv od prijateljice Vedrane da odem zeru južnije do susjedne županije. U živopisnom, da ne kažem pitoresknom jer bi me mogli tužit Krce i Brkić, mistu njene babe znale smo se dobro provodit ljeta dok smo bile mlađe. Turistička meka bivšega sistema, misto u kojemu su lokalni galebovi posijali sime Čehinjama i Poljakinjama, utonulo je u turistički suton otkad su lokalni moćnici na vlasti. Pa nema više koncerata i partija na plaži ko u naše doba, jer načelniku smeta, a turistička ponuda svela se na tipičnu dalmatinsku fjaku – more, sunce, plaža, tri restorana, nešto više kafića… Dakle divota za penziće i nezahtjevne goste koji su skucali koji euro za poć negdi samo da se susidima pohvale da su bili na moru. I za nas dvije kad odlučimo ostavit mozak na paši, ne opterećivati se potencijalnim komadima…
Nakon sunca i soli otišle smo na večeru, a poslije toga u garažu, to jest u disko gdje smo nekad žarile i palile do ranih jutarnjih sati. I nakon petnaest godina ta garaža koja ljeti pruža zabavu, a sada radi samo vikendom, ostala je ista. Zera piture druge boje i to je to. Jedina promjena što je tadašnji diđej Toni avancira. s cirka četrdeset kila viška sad naplaćuje karte na ulazu mulariji, a u muzičkom biznisu ga je naslijedio sin. Mali Pale koji je izrastao u dečkića… Upad simboličnih petnaest kuna, unutra deset Bosanaca, dvaest Čeha, tri Slovenca, četrdeset domaćih od 15 do 45 i nas dvi. Princip je isti, ostalo su nijanse: red strane, red domaće, red kluba 54, red Tompsona i Miše, a kad se čaše počnu bacat barba Tome koji je u međuvremenu posidija i broji dane do penzije objavi fajrunt…
Bolio me đon što smo tamo zalutale ko s drugog planeta. Nama je bilo dobro, evocirale smo stare dane i pokušale se sjetit svih frajera s kojima smo bile i onih potencijalnih s kojima smo mogle, ali nikad nismo. Taman kad smo izašle na terasu, jer naravno da u vrloj diskoteci klima ne radi, sudarim se s tipom koji mi je poznat, ali ne mogu ga odgonetnuti.
– Mare, to ti je Mate Bagerista, kaže mi Vedra.
– Koji Mate Bagerista?
– Mate što je trča za tobon ko blesav još od srednje škole…
– Mate Letva?
– E, on.
– Pa od kada je avancira od Letve u Bagerista?
– A ima jedno deset godina…
– A brate, ružan je ka i onda. Samo što je u međuvremenu ostarija i udeblja se ko prase. A ko mu je ova zgodna piletina, plavušica u miniću?
– To mu je žena. Purgerica. Oženija se i ima troje dice…
Nisam sebi mogla doći. Mate Letva, alijas Bagerista je skoro pa reza vene za mnom u nekom prošlom životu, a ja bježala od njega ko vraga od tamjana. Mislim, bit s nekim koga zovu Letva, pa prije bi se ubila nego bila s takvim tudumom. Ali tudum je u međuvremenu otvorio firmu, zgrnuo lovu i postao lokalni moćnik. I voda kokicu za ručicu koja brat bratu bar pet puta bolje izgleda od mene i za kojom bi se i jače face od lokalnih okrenule.
Poslao nam je piće. Ja pala u depru. Tu večer sam sanjala da sam lokalna gospođa ministarka, da se vozim u Letvinom krajsleru kojeg smo vidile isprid diska i da u šoping ko Pokosica idem u Milano. A onda sam ujutro na kavi prevrtila film. Svi oni na koje sam se palila završili su prosječno, oni koje sam odbila postali su uspješni, a ja sam i dalje solo. Pa ti budi pametan i biraj…
Mare
[email protected]
najnovije
najčitanije
Hrvatska
Zatvoreni dio
Vlada razriješila gospićkog gradonačelnika Karla Starčevića, vodi ga Vladin povjerenik
Kultura
Pjesnička večer
Editi Vlahov dodijeljena nagrada »Joja Ricov«
Scena
Zsa Zsa
Domaća pjevačica kroz suze: Cijeli život nisam dobro, jako sam tužna osoba
Županija
Ponešto za svakoga
USKRS U PAGU: Povodom blagdana TZ i Grad pripremili bogat program
KK Zadar
ABA liga, 25. kolo
Košarkaši Zadra ostali bez važnih bodova u srazu s FMP-om
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
PANEL RASPRAVA