Muževi kakve bi svaka žena poželjela

Za svog susjeda uvijek sam mislila da je miran i povučen lik. Za razliku od njegove žene, koja mi uvijek liči kao da hoda sa nekakvom imaginarnom šibom u ruci. Uvijek kad se u liftu sretnemo, imam osjećaj da će istog trenutka kad dođe doma izvaditi bič i krenuti u akciju. Njihova klinčadija, koja je u međuvremenu napokon stasala, pa se nitko više ne dernja poviše mene, po danu spavaju, po noći banče.
Ali nisam znala ni da susjed banči. Sreli smo se u petak na feštici i spika na spiku, došao i drugi susjed iz portuna do i bogme njih dvoje, frendica i ja propisno zabančimo. Red ribe, red vina, red priče i ostali mi do pet sati ujutro.
Pitam ja susjeda gdje mu je žena. Spava. A on svaku večer u život. Žena ujutro u Ninu čisti apartmane u njihovoj obiteljskoj kući, on spava do podne, pa navečer on i susjed broj dva banče do jutra. Ja ostala u šoku. Nevjerojatno, pojma nisam imala za njih dvoje da su tandem za tulumarku. I ne samo da tulumare, nego povremeno i zbare pokoju strankinju. A ja mislila da su galebari već davno izumrli. I ne samo to, nego njih dvojica u duetu idu zimi na ‘skijanje’ prego grane. U Bosnu. Jer tamo su, barem oni kažu, one što su kod nas elitne za 500 eurića tamo 20 maraka. I to konvertibilnih. Provod za urnebes. Pitam kako žene to dozvoljavaju, a oni se smiju, da tko njih pita. Mislim se, pa ajde se ti udaj, pa naletiš na ovakve…
Pitam susjeda broj dva da gdje mu je klinjo. A on ga poslao studirati u Mostar, odakle mu je žena. Kaže, godinu dana više uzaludne. Potrošio mu pet tisuća eura, položio dva ispita, ali se pošteno isprčio. Doslovno tim riječnikom je rekao. Došli mu on i žena u posjetu, a u iznajmljenom stanu žena kao mrava. Samo što iz frižidera ne izlaze. Majka popizdila, otac sretan jer euriće nije zavraga bacio. Mogao je, kaže, srediti mu sve ispite da ih položi u jesenskom roku, ali dijete se, eto umorilo od razvratnog života.
Pita susjed broj jedan kakve su Mostarke. Ovaj kaže da ljepših žena u životu nije vidio. Samo u vrijeme kad je on tamo kupovao diplomu, moda je bila drugačija.
– Sad ove mlade obuku majicu i na nju samo kaiš i štikle. I tako idu vani. Kaže meni žena što gledam, a tko ne bi?! Moraš i da nećeš. Pa mi opalila veto za odlazak u posjet njenoj rodbini, sina ispisala s faksa i sad će fa prebaciti u Zagreb na pravo. Jer i tamo ima rodijačku liniju po kojoj se da nešto srediti…
Ja i prijateljica smo se kidale od smijeha. U pet, kad već nisam znala gdje udaram, kažem ja susjedima da idemo doma. Ali oni neće. Da je još rano. I da će ravno iz večernjeg izlaska u kvartovski na kavu, po kruh i da doma ispadne da su bili vrijedni rano se digli. Skuhati ženama kavu i donijeti novine u krevet.
Rekao bi čovjek, da ih vidi u jutarnjem điru: muževi za poželjeti. A ja se čudila zašto ova izgleda kao gonič robova.
Mare ([email protected])