Nešto će trebati i obraniti

Teret primanja golova ne treba svaliti samo na zadnji red već na cijelu momčad, ali i na vodstvo kluba koje nije kvalitetno reagiralo u prijelaznom roku

Četiri utakmice, 11 primljenih golova. S takvim obrambenim učinkom tri boda, koliko su ih nogometaši Zadra osvojili ove sezone u Prvoj HNL, i ne izgledaju tako loše. A problemi s obrambenim navikama Zadrana nisu od jučer. Dovoljno je reći da je lani u zadarskoj mreži završila 61 lopta, najviše od 12 prvoligaša. Tada je napadački učinak (39 golova) izvukao “plave” koji su i s tako šupljikavom obranom ostali u ligi. Najviše golova (71) ili, 2,21 po utakmici Zadar je primio u sezonama 2002./03. i 2003./04. Ovogodišnji prosjek primljenih golova nakon četiri kola je čak 2,71.
Spojiti kvalitetnu obranu i napad san je svakog trenera i jasno je da se takvo što ne događa preko noći. Posebno ne ako svake godine gubite najbolje igrače, kao što je to slučaj sa Zadrom. Kada je prije dvije i pol godine Želimir Terkeš otišao u Kinu postojala je bojazan tko će ga naslijediti u realizaciji. Pa je onda otišao Ivan Santini, potom i Stipe Perica. Sve njih Zadar je nekako uspio nadoknaditi. Počeo je zabijati Josip Ivančić, napadački obol dali su i vezni igrači i Zadar prema naprijed ne izgleda bezopasno, uz određene iznimke kao što je to bilo prvih 45 minuta protiv Rijeke prošle nedjelje. No, što je s obranom, kako zaustaviti protivničke nasrtaje. To je pitanje s kojim se suočavaju u stručnom stožeru Zadra jer je jasno da će nekada trebati i igra na nulu. A ovaj Zadar to nije u stanju. Zašto? Jer ima loše obrambene igrače ili vratare? Bilo bi pogrešno ići tim putem jer nije od jučer teorija da obranu igraju svi, i napadači i braniči. Dakle, teret primanja golova ne treba svaliti samo na zadnji red već na cijelu momčad, ali i na vodstvo kluba koje nije kvalitetno reagiralo u prijelaznom roku (koji još traje). Ako je Zadar lani s Juricom Buljatom, povremenim reprezentativcem, te Denisom Ljubovićem u zadnjoj liniji primio 1,85 golova po utakmici (najiše u ligi), onda je bilo jasno da se u novu sezonu ne može ići s tako malobrojnim (obrambenim) igračkom kadrom. Dobra vijest da je Frane Ikić u tom kolopletu odlazaka koje nisu pratili dolasci dobio priliku i svoje mjesto, koje je prošle jeseni imao Ivan Šimurina. No, Šimurina je dolaskom Buljata i Ljubovića izgubio mjesto, a za sada ga još nije vratio. Ferdo Milin, trener, tako negdje mora prevagnuti i odlučiti kako probuditi momčad u obrambenim reakcijama. Jer, posve je jasno, nekad će trebati nešto i obraniti. Kući ili vani, svejedno.