Supruga i ja brali smo nektarine, a onda me pogodila sačma

Slika korisnika valentinam
Mještanin Raštevića kojeg su ranili lovci
Opipao sam glavu i pregledao noge kako bih vidio ima li krvi, ali je nisam pronašao. Moram priznati kako me bilo strah kada sam osjetio da sam pogođen. A koga ne bi bilo strah? Ipak sam pogođen iz relativne blizine, govori Petar Jurjević zvani Zdravko
PIXSELL
Svaki lovac mora se prijaviti pri ulasku na lovište

Supruga i ja brali smo u nedjelju ujutro  nektarine u  našem voćnjaku koji se nalazi u polju pored Raštevića u kojem živimo.  Imamo poveći nasad od oko 700 stabala, a nektarine već neko vrijeme  dolaze na rod pa ih se mora svakodnevno brati. Kad je takva situacija  nema u našoj obitelji ni petka ni svetka, inače bi voće prezrelo i morali  bi ga baciti, što bi bila velika šteta. I onda sam negdje oko 8 sati najprije  čuo pucanj iz lovačke sačmarice, a koji trenutak kasnije osjetio sam  kako me u glavu i u nogu pogodila sačma, priča Petar Jurjević Zdravko,  67-godišnji mještanin Raštevića, koji je ovom prigodom srećom samo     lakše ozlijeđen.

Policijska uprava zadarska u svojem je izvještaju navela kako je, zbog  sumnje da je ovaj muškarac ozlijeđen sačmom iz lovačkog oružja za vrijeme lova koji se odvijao u blizini, u tijeku  kriminalističko istraživanje  ovog događaja.

Jurjević kaže kako je, kada je vidio da je pogođen, odmah upitao suprugu je li sačma i nju pogodila, a odgovorila mu je da nju nije "ništa".

- Opipao sam glavu i pregledao noge kako bih vidio ima li krvi, ali je  nisam pronašao. Moram priznati kako me bilo strah kada sam osjetio da  sam pogođen. A koga ne bi bilo strah? Ipak sam pogođen iz relativne blizine. Srećom da sam ovom prigodom tom lovcu bio okrenut leđima, budući da bi mi sačma mogla, da sam mu bio okrenut prsima, mogla ozlijediti oči i ne daj Bože oštetiti vid, govori ovaj Raštevičanin dodajući kako  je ovog lovca i njegove kolege tada pokušao dozvati kako bi ih upozorio  da prestanu s paljbom u smjeru njegove supruge i njega.

- Vikao sam ih sveg glasa, svašta sam dobacivao, a omakla se i pokoja  psovka. No nisu se htjeli javiti. Samo je u našu blizinu nakratko došao jedan od njihovih pasa. Shvatili su što su učinili, a po zvukovima smo zaključili kako su pokupili svoje stvari i udaljili se od mjesta događaja. Unatoč njihovu bijegu držim kako ih neće biti preteško pronaći. I sam se bavim lovom pa znam da su se ovi lovci, a pretpostavljam da su došli iz  smjera Polače, morali prijaviti na ulazu u lovište u Jagodnji Gornjoj, kaže  Jurjević, koji se, nakon što je pogođen sačmom, javio liječniku.

  - Sve smo slikali na rendgenu, a utvrđeno je kako u glavi nema olovne  sačme koja je sitna pa se najvjerojatnije odbila od lubanje, dok su mi u  nozi pronađena dva komada veličine 1- 2 milimetra koji su mi još uvijek  u nozi. Liječnik mi je rekao kako to nije opasno, zaključuje ovaj voćar iz  Raštevića, čiji bi slučaj trebao biti ozbiljno upozorenje prije svega lovcima da se u poljima trenutačno ne nalaze samo prepelice, već i ljudi koji  obavljaju neku aktivnost.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika mete
Iz benkovačko lovačke perspektive ova priča bi izgledala ovako: To je naše lovište i što on ima raditi u našem lovištu kad se zna da je lovni dan. Tako benkovački lovci doživljavaju nečiji vinograd, voćnjak, nasad povrća itd. Zakonom o lovu trebalo bi lovnu aktivnost ograničiti na isključivo šumsko i neobrađeno zemljište. Na parcelama koje se obrađuju (voćnjaci i povrtnjaci) ne bi smjelo biti nikakvog lova. To je nečije vlasništvo a nikako lovište. Ovaj slučaj nije ni prvi ni posljednji i sva sreća da je "lovac" koristio sitnu sačmu namijenjenu za prepelice kojih godinama nema a lov na iste se otvara i ranije nego što je bilo uobičajeno. Sad je pitanje u što je "lovac" ciljao? Prepelica nema, golubova nema a sve ostalo je zabranjeno. Ovo je pitanje za lovačku udrugu. Ovaj slučaj nije ni prvi ni posljednji iz još jednog razloga. To je broj lovaca na malu površinu. Lovačka udruga Benkovac broji oko 600 članova što je čini jednom od najbrojnijih udruga u RH. Ako se računa broj lovaca na površinu lovišta onda sigurno je prva. Bez obzira što se svake godine površina lovišta smanjuje, što radi podizanja novih nasada maslina, vinograda, višanja, badema, što radi proširivanja naselja itd, broj lovaca raste. Čak usprkos smanjivanju i broja stanovnika. Da zaključim smanjuju se lovni resursi a raste broj lovaca. U nešto se mora pucati ali i nešto treba poduzeti.