Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

I školarci u Crvenom križu

06.09.2010. 22:00
I školarci u Crvenom križu


Upravo sada dolaze mnogi roditelji s djecom. Nekada smo prosječno dnevno imali osam obitelji, od prošle godine u rujnu taj broj porastao je na dvanaest obitelji, međutim, kako je počela školska godina i taj broj se udvostručio. Samo u četvrtak smo imali 25 obitelji. Ljudi puno donose, ali i odnose, kazala je djelatnica Sabirnog centra Crvenog križa u Zadru Štefica Čirjak
Sa svakom novom školskom godinom djeca se vesele novom priboru, ruksacima, odjeći i obući. Dok većina te stvari i dobije, neki nisu takve sreće pa se obraćaju za pomoć Caritasu i Crvenom križu. Kako je prostor Caritasa zatvoren, sva pomoć obiteljima ide preko Sabirnog centra Crvenog križa u Zadru. S početkom krize broj korisnika Crvenog križa povećao se, a početkom nove školske godine taj broj se udvostručio.
Đenanini đaci
– Upravo sada dolaze mnogi roditelji s djecom. Nekada smo prosječno dnevno imali osam obitelji, od prošle godine u rujnu taj broj porastao je na dvanaest obitelji, međutim, kako je počela školska godina i taj broj se udvostručio. Samo u četvrtak smo imali 25 obitelji. Ljudi puno donose, ali i odnose, uputila nas je djelatnica Sabirnog centra Crvenog križa u Zadru Štefica Čirjak.
U vrijeme našeg posjeta zadarskom Crvenom križu zatekli smo i neke korisnike. Iz naslagane robe mlada majka sa sinom pokušavala je pronaći odgovarajuću odjeću i obuću. Đenana u Crveni križ dolazi još od 1993. godine, a kako počinje škola, i njezinim đacima potrebna je obnova garderobe. Đenanin suprug bivši je vojnik Hrvatske vojske koji je nakon rata obolio na živce i nije sposoban za rad te su tako ovisni o pomoći raznih udruga.
– Primamo 1.700 kuna socijalne pomoći i 600 kuna dječjeg doplatka. Kod kuće imam dvoje djece, starija kći je drugi razred srednje škole, a sin ima osam godina. Koliko god pokušavali, to nije dovoljno za prehraniti obitelj i školovati djecu. Zato dolazimo u Crveni križ, a pomaže nam i Udruga ‘Pro vita’ koja nam daje hranu. Muž mi je bio u gardi, obolio je na živce, teško je bolestan i nije sposoban ni za kakav rad. Svaka pomoć nam je dobrodošla i na njoj smo zahvalni, ispričala je 36-godišnja Đenana Maraš.
Osim nje Crveni križ posjećuju i mnogobrojne druge obitelji, neke potrebite, a neke samo iz navike. Mnogi od njih donedavno nikad nisu bili korisnici Crvenog križa, no zbog nesretnih okolnosti morali su postati. Takvi puno teže prihvaćaju pomoć pa oko njih treba malo više truda.
– Dosta naših odnedavnih korisnika bili su dobrostojeći, roditelji koji nisu dobili plaće po nekoliko mjeseci. Takvim ljudima je neugodno, oni nisu naviknuti na korištenje pomoći pa je njima potrebna utjeha i pažljiva ophodnja. Nažalost, nekima je to stil života. Njihovi roditelji bili su korisnici Crvenog križa pa su postali i oni, rekla je Čirjak.
Zbog ponosa ne dolaze
Korisnici Crvenog križa često pitaju i za druge potrepštine: hranu, školski pribor pa čak i udžbenike. Nažalost, u Crvenom križu nemaju puno mjesta za manevriranje, a problem su i financije. Oni dijele samo ono što dobiju.
– Naša ponuda sastoji se od onoga što nam ljudi donesu. Uglavnom je to odjeća i obuća, nešto posteljine, zavjesa i tih malih kućnih potrepština, a za druge stvari nemamo uvjeta zbog nedostatka prostora. Za sadašnji broj korisnika i ovaj izložbeni prostor nam je premali, objasnila je Čirjak. Napomenula je da, iako korisnika ima iz dana u dan sve više, velik je broj ljudi koji stvari donose. Tako je istaknula da se dnevno primi preko 100 kilograma robe, a nekad više. No u zadnje vrijeme ljudi su postali nepažljivi pa donose odjeću koju treba samo proslijediti u kontejner, odjeću uprljanu mrljama i poderanu.
– Siromašni imaju dovoljno poderane odjeće, zaključila je Čirjak kao komentar na takve darivatelje.
Po izlasku mimoišli smo se sa starijim parom umirovljenika. Naizgled izgledaju uobičajeno, ali i oni pretražuju odjeću ne bi li pronašli nešto za hladnije jesenske dane. Umjesto kave na sunčanoj terasi posjećuju Crveni križ. Mnoge obitelji kojima je stvarno teško, zbog ponosa ne dolaze. Naviknuli su zarađivati za sebe, a sad moraju ovisiti o pomoći drugih. Na svu sreću, ljudi spremnih pomoći još uvijek ima u dovoljnom broju da pokriju one kojima je pomoć potrebna, ali broj potrebitih raste svakoga dana.