Gdje su pričale puške, zavladala umjetnost

Nakon 20 godina ratnike su zamijenili umjetnici, a umjesto pušaka progovorila je umjetnost. Tako je jučer izgledala nekadašnja prva linija obrane Zadra na Čubrijanu u šumi Musapstan, gdje je u sklopu obilježavanja 20. godišnjice Dana obrane grada Zadra održan umjetnički performans pod nazivom “U ritmu srca”. Dok su šumom odjekivali zvuci bubnjeva zadarskih bubnjara na prirodnoj pozornici, glumci HNK Zadar, članovi ženske klape Barufa i Zadarskog plesnog ansambla Sanje Petrovski pjesmom, plesom i poezijom stvarali su umjetnost i na taj način zahvalili svima koji su stvarali našu slobodu.
– Kroz pjesmu, poeziju i ples mislimo se odužiti mladim ljudima koji su za naš grad dali život. U ritmu srca za njihovo srce, što su imali veliko srce za našu Hrvatsku, da stanu ovdje na prve položaje, rekao je inicijator događaja Mladen Antišin.
Tih ratnih dana Zadar su zajedno s domaćim domobranima branili momci iz Imotske krajine, Hercegovine i Splita. Neki od njih su jučer prvi put došli u Musapstan nakon 20 godina. Jedan od njih je Ivan Budalić, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Imotski sokolovi.
– Dolazio sam na Bokanjac, ali nisam ovdje do bunkera. Bilo nam je mučno, nezavidno, ali držao nas je mladenački zanos proizašao iz stvaranja domovine. Nas nekolicina, a oko nas ogromna sila. Sam dragi Bog nas je spasio. Bunkeri su nam davali samopouzdanje. Danju smo branili položaje, a noću napadali vojarne i izvlačili oružje iz njih. Često je ono bilo neispravno. Dvojica prijatelja su nam poginula od jednog takvog. Od njih smo pokopali samo noge. Ovdje je poginulo pet momaka iz Imotskog. Koliko je četnika poginulo ne znaju ni oni sami, rekao je Budalić i dodao:
– Doktor Antišin iskazao nam je veliku zahvalnost svojom pjesmom i ovim perfomansom.
U šumi Musapstan jučer je bio veteran Domovinskog rata Danijel Telesmanić Did, zapovjednik 7. domobranske pukovnije.
– Uvijek sam vjerovao u našu pobjedu. Znao sam da ćemo obraniti ovaj grad. Ovo je nevjerojatan događaj, žao mi samo što nas malo ovdje ima. Sramota je da ovdje nisu prisutni ljudi koji trebaju biti tu.