Dislokacijom Doma korisnici se dislociraju iz života

Dislokacija bilo kojeg doma iz lokalne zajednice bila bi suprotna svim nastojanjima da korisnici doma moraju biti dio života i aktivnosti lokalne zajednice, tražeći pritom svoje mjesto, odgovornost i pravo da žive kao sva ostala djeca, zaključila je državna tajnica Dorica Nikolić
Otkad je prije 40 godina svoja vrata otvorila zgrada Doma za odgoj djece i mladeži, u ovaj se objekt ništa bitnije nije investicijski ulagalo. No, vrijeme je učinilo svoje. Ravnateljica Doma Tatjana Vukman istaknula je da nije zadovoljna trenutačnom kvalitetom života štićenika, ali ni sigurnosnim uvjetima objekta u kojem žive.
Male stambene jedinice
– Odmah po preuzimanju dužnosti ravnateljice ove ustanove, obratila sam se Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i upoznala ih s potrebama ovog doma. Izrađen je projekt adaptacije zgrade i troškovnik koji obuhvaća građevinske radove te je vrijednost radova procijenjena na 5 milijuna kuna. Cijeli projekt financiralo bi resorno ministarstvo, kazala je Vukman.
Radovi na zgradi uključuju adaptaciju i djelomičnu rekonstrukciju, odnosno izmjenu kompletne elektro i vodovodne instalacije, izolacije, zatim promjenu krova, podova, rušenje pregradnih zidova ili proširenje nekih prostorija.
– Ulaganje u adaptaciju zgrade Doma osobno ne vidim kao najbolje rješenje, jer suvremeno odgajanje ove populacije ukazuje na neke druge zahtjeve i mogućnosti uspješnog odgajanja i resocijalizacije. Stručna orijentacija ukazuje na potrebu organizacije života i rada s djecom kroz male stambene zajednice. Tu ponajprije mislim na život u malim skupinama gdje bi se kroz rad u brojčano manjim grupama mogao djeci pružiti intenzivniji tretman resocijalizacije, aktivniji rad u slobodno vrijeme, više sigurnosti i mira te, što je najvažnije, imali bismo mogućnost odvajanja djece različitih tretmana, pojašnjava sugovornica, dodavši da trenutačno u istom objektu zajedno borave djeca s poremećajem u ponašanju, mladi s kaznenim djelima, djeca s kombiniranim smetnjama, izrazitim psihičkim smetnjama ili poremećajem te djeca koja su na opservaciji.
– Kad imate takvu situaciju u ustanovi kao što je ova, onda je vrlo teško provoditi odgojne metode, osobito individualizirani pristup kao bazični uvjet stručnog uspjeha. Osim toga, objekt je u negativno stimulativnom okruženju i nedostaje dovoljno unutarnjeg i vanjskog prostora za kvalitetnije provođenje slobodnog vremena. Poželjno bi bilo da se naši štićenici mogu baviti različitim oblicima radno-okupacijskih aktivnosti kao što su briga o voćnjaku i povrtnjaku, o kućnim ljubimcima, razne sportske, tehničke i druge aktivnosti pa čak i mogućnost organiziranja aktivnosti za sugrađane. Za sve ove aktivnosti potreban je veći i primjereniji prostor. Dakle, kada su svi drugi alternativni oblici skrbi neučinkoviti pa je potrebna institucija.
– Upravo zbog svih spomenutih okolnosti zagovaramo izgradnju novih objekata gdje bi djeca živjela, po mogućnosti na više lokacija u uvjetima humanije institucionalne skrbi, kazala je Vukman. Djeca bi aktivno bila uključena u proces grupne dinamike i svakodnevnih životnih situacija te dobila maksimum uvjeta za osobni razvoj. Pred nadležnim ministarstvom je izbor hoće li investirati u adaptaciju postojećeg objekta ili u dogovoru s Gradom Zadrom dislocirati ustanovu i izgraditi male stambene jedinice u kojima bi se pružila kvalitetna stručna organizacija rada i omogućili uvjeti života djeci u skladu s njihovim potrebama i interesima.
Grad traži dijalog
– Kontaktirali smo dogradenačelnika Dražena Grgurovića i pročelnika Marija Pešuta te smo im izložili ovu problematiku i naše ideje koje su oni podržali i obećali punu suradnju. Grad Zadar poslao je pismo namjere resornom ministarstvu sa željom da se otvori dijalog na ovu temu i pronađe kvalitetno rješenje. Trenutačno smo u poziciji da čekamo reakciju nadležnog ministarstva, zaključila je Vukman.
Zanimljivo, trenutačno je kapacitet Doma popunjen te je u mjesecu kolovozu dvadesetak prijava za smještaj bilo odbijeno.
Dorica Nikolić kazala je da je radi poboljšanja uvjeta prostora i opreme Doma Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kandidiralo Dom za odgoj djece i mladeži – Zadar u sklopu projekta za socijalnu infrastrukturu i pretpristupne aktivnosti u Programu IPA i korištenju fondova sa znatnim sredstvima koja bi se povlačila tijekom 2011. godine.
– Projektom razvoja sustava socijalne skrbi – komponentom I. – predviđene su mjere i aktivnosti kao i dugoročno usmjerenje sustava na razvoju alternativnih oblika o skrbi djece i mladeži te znatan otklon od institucionalnog. To znači da će država, odnosno sustav socijalne skrbi sve manje ulagati u one oblike trajnog smještaja koji se mogu supstituirati drugim, humanijim, prirodnijim i racionalnijim rješenjima, kazala je Nikolić.
U svim domovima za odgoj djece i mladeži s poremećajima u ponašanju bilježi se pad broja korisnika u institucionalnim oblicima smještaja, a sve je više alternativnih oblika u kojima se provode stručni programi s korisnicima.
– U tom je smislu u posljednjih nekoliko godina i u Domu za odgoj djece i mladeži Zadar smanjen broj korisnika na stalnom smještaju i takva će se tendencija smanjivanja nastaviti. Stoga Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nema u planu dislocirati ustanovu s postojeće lokacije, već sukladno tendenciji smanjivanja broja korisnika u stalnom smještaju, restrukturirati smještajne kapacitete, pojasnila je državna tajnica te dodala da se pritom prije svega mora imati u vidu interes i potreba djece, kako bi im se omogućio optimalni stručni tretman što bliže njihovoj obitelji i lokalnoj zajednici iz koje dolaze, istaknula je Nikolić.
To će značiti uvođenje novih programa u ove domove, odnosno racionalnije i učinkovitije organiziranje skrbi, posebice alternativni oblici stalnog smještaja.
– U tom smislu dislokacija bilo kojeg doma iz lokalne zajednice bila bi suprotna svim nastojanjima da korisnici doma moraju biti dio života i aktivnosti lokalne zajednice, tražeći pritom svoje mjesto, odgovornost i pravo da žive kao sva ostala djeca, zaključila je Nikolić.