Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Utjecao na hrvatsku književnost više nego ijedan pjesnik, prozaik ili kritičar

06.11.2013. 23:00
Utjecao na hrvatsku književnost više nego ijedan pjesnik, prozaik ili kritičar


Tiho kako je i živio, u Zagrebu je pokopan Zlatko Crnković, urednik, prevoditelj, književnik, književni kritičar koji je umro prošlu subotu u 82. godini života. Ako je na koricama knjige pisalo uredio, a osobito preveo Zlatko Crnković za hrvatske čitatelje to je uvijek značilo neprikosnovenu kvalitetu i knjigu koju se mora pročitati. Gotovo pet desetljeća uredničke, prevoditeljske i spisateljske karijere oblikovalo je ukus mnogih čitateljskih generacija.
– Hrvatska književnost gubi jednoga od tri svoja najveća prevoditelja, nakon Ise Velikanovića i Josipa Tabaka, sada Zlatka Crnkovića. Smrt je njihov gubitak, no njihov život nenadoknadiva je dobit za hrvatsku književnost. Nisu bili samo književni prevodioci, sva trojica usmjeravali su hrvatsku književnost, rekao je pisac Ivan Aralica, autor kojeg je Crnković “otkrio”, podržao i lansirao kroz svoju HIT biblioteku i koji je za cijeloga svoga života prijateljevao s Crnkovićem. Kasnije je Crnković objavio i knjigu pisama razmijenjenih s Aralicom, ali i Ivanom Kušanom, što pokazuje blizak odnos koji je gajio sa svojim autorima.
– Za mene je ovo posebno veliki gubitak jer dolazi nakon prethodna dva . U politici sam izgubio Franju Tuđmana koji je bio moj politički autoritet, u vjeri zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu, moj autoritet u vjeri, a sada sam ostao bez mog autoriteta u književnosti, čovjeka kojem sam bespoštedno vjerovao kada je riječ o književnim djelima, rekao je Aralica kojeg smo dobili u njegovom zagrebačkom domu.
Od biblioteke HIT do Zlatko Crnković vam predstavlja
U svojoj karijeri Crnković je uredio preko sedamsto knjiga, ponajviše kroz biblioteke koje je čak četvrt stoljeća, ili pola svoje karijere uređivao u izdavačkoj kući Znanje. Njegova biblioteka HIT koju je osnovao 1969. godine značila je u ono vrijeme pravu prekretnicu, ali i priliku za domaće autore. Crnković je prvenstveno kroz svoj ukus čitaoca birao svjetske i domaće naslove i autore, a koliko dobro su se prodavale knjige svjedoči i činjenica da su još i danas mnoge police pune knjiga iz ove biblioteke, te ljudi još i danas u knjižnicama, umjesto naslova, traže nešto iz biblioteke HIT. Nakon HIT-a uslijedile su biblioteke Evergrin i ITD, pa do suradnje s Algoritmom u biblioteci Zlatko Crnković vam predstavlja, gdje je u više od deset godina uredio preko šezdeset naslova, a osobno preveo desetak. Zlatko Crnković objavljivao je svjetske književne hitove, djela poznatih i manje poznatih, stranih i domaćih autora, dobitnike svjetskih književnih nagrada, a u jednom intervjuu za Algoritam iz 2007. godine rekao je: “Ja sam se, s druge strane, više orijentirao prema uglednim svjetskim književnim nagradama, počevši od Nobelove nagrade, preko Bookerove, Pulitzerove, Gouncourta… To je po meni uvijek bila garancija zaista vrijednog književnog djela.”
Osim, kao urednik Crnković je možda najpoznatiji kao prevoditelj. Zahvaljujući njemu hrvatski čitatelji upoznali su djela nekih od najvećih klasika ruskog, engleskog, njemačkog i francuskog jezika, a svoju prevoditeljsku karijeru počeo je s Tolstojeva Dva husara. Nakon toga u njegovim prijevodima nizali su se autori poput Nekrasova, Amisa, Gogolja, Twaina, Millera, Nabokova, Kafke, Vernea, Dostojevskog, Camusa, Gidea, Tolkiena, Dickensa, Rowling i brojnih drugih. Njegov ukus za dobrim autorima ostao je nepogrešiv. Ono što je Crnkovića činilo ne dobrim, nego vrhunskim prevoditeljem bio je njegov sluh za jezike. Prevodeći Marka Twaina i njegovo djelo Huckleberry Finn u kojem je svojim istančanim sluhom uz standardni jezik za govor južnjaka koristio i narječja. Naime, Crnković je smatrao kako je od točnosti, odnosno doslovnog prevođenja riječ po riječ puno važnija ljepota prijevoda, a iako se tijekom svoje karijere uvijek koristio rječnicima iza njega su ostale i neke od danas najpoznatijih novotvorenica u hrvatskom jeziku. Osobito se to odnosi na prijevode djela iz fantastične književnosti, poput riječi “bezjak”, “metloboj” i “mutnjaci” iz prva tri djela Harryja Pottera koje je prevodio. Slobodno se može reći kako je upravo ljepota Crnkovićeva jezika mnoge čitatelje zaljubila u djela koja je prevodio.
I nakon mirovine, rad
Nakon odlaska u mirovinu 1994. godine, odlučuje se na sređivanje godinama skupljane različite dokumentacije, na autorsko dopunjavanje i objavljivanje. Tako je objavio zbirku eseja “Knjige moga života” i izabrana pisma razmijenjena s Ivanom Aralicom “Pisac i njegov urednik”. Objavio je i vlastitu memoarsku prozu “Prošla baba s kolačima” (2002.), te zbirku zapisa “Knjigositnice” (2003.). “Knjigu snova” objavljuje 2003., a izbor pisama, razmijenjenih s Ivanom Kušanom, objavljuje pod nazivom “Oko Sljemena i globusa” (2006.). “Carske mrvice” objavljuje 2009. godine. Prije par godina Crnković je svoj rad trebao predstavljati u sklopu manifestacije Zadar čita u Zadru, no na žalost zbog bolesti je morao odustati od gostovanja. Nagradu Društva prevoditelja dobio je 1971. i 1986., a 2006. nagradu “Kiklop” kao “Urednik godine”.
– Zlatko Crnković je, mogu to reći jer sam rastao s njim i pod njegovom paskom, kao prevodilac više utjecao na tokove hrvatske književnosti, nego ijedan pjesnik, prozaik ili teoretičar. Prije njegove pojave postojala su kriva gledišta u hrvatskoj književnosti da književnost ne treba voditi računa o čitaocu i čitljivosti, zagovarala se hermetička književnost. Crnković je ponudio takve uzore svjetske literature koje su čitaoci prihvatili i naveo hrvatske pisce, pa i mene, da slijede upravo te pisce svjetske književnosti koji su čitljivi, znaju pisati, umiju zabaviti, raznježiti i privesti ka književnosti. Eto, u tome vidim veličinu Zlatka Crnkovića za hrvatsku književnost i mene osobno, zaključio je Aralica.