Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Majka ubijene Ljubice: Ne vjerujem u Sorićevu priču

06.12.2010. 23:00
Majka ubijene Ljubice: Ne vjerujem u Sorićevu priču


– Bolje da mi je srce ščupao nego da je njoj ovo učinio. Moja je Ljubica bila dobra k’o kruh i samo divljak i čovjek bez duše bi mogao dignuti ruku na nju – plačući govori Bara Šebehović, majka ubijene Ljubice koja je stravičnu vijest o sudbini nestale kćeri doznala od policije 4. prosinca


Iako se očekivalo kako će policijska potraga za tijelom ubijene Ljubice Sorić Filipović (37) na deponiju smeća u Kožinu započeti u utorak s prvim zrakama sunca, zbog vlage izazvane kišom proteklih dana koja onemogućava rad policijskim psima-tragačima, odgođena je te će, ukoliko potraje suho vrijeme, započeti najvjerojatnije krajem ovog tjedna. Iako se za ubojstvo doznalo tek prije četiri dana, Ljubicu je 18. prosinca prošle godine u podstanarskom stanu, navodno nenamjerno, ubio suprug Zoran Sorić (57), koji je priznao da je prestrašen njezinom smrću tijelo spakirao u kartonsku kutiju i bacio u kontejner.
Rezultate potrage nestrpljivo očekuju Ljubičini prijatelji i obitelj, a majka shrvana viješću da joj je zet usmrtio kćer i potom njezino tijelo bacio u kontejner, trza se, kaže, na svaki telefonski poziv i zvuk automobila koji prođe ispred njihove obiteljske kuće u Sicanima nedaleko Nove Kapele.
Ljubičina obitelj i prijatelji u šoku
– Bolje da mi je srce iščupao nego da je njoj ovo učinio. Moja je Ljubica bila dobra k’o kruh i samo divljak i čovjek bez duše bi mogao dignuti ruku na nju – plačući govori Bara Šebehović, majka ubijene Ljubice koja je stravičnu vijest o sudbini nestale kćeri doznala od policije u subotu navečer.
– Bila sam u dvorištu ispred kuće kad se zaustavilo neko auto iz kojega je izišao mlađi čovjek i pitao me jesam li ja Bara Šebehović. Čim sam rekla da jesam, rekao mi je da bi bilo dobro da uđemo u kuću jer da ima nešto sa mnom popričati. Rekao je da je iz policije pa sam odmah pomislila da mi nosi vijesti o mojoj Ljubici. Pitala sam ga odmah jesu li mi našli moju Ljubicu, ima li kakvu vijest o njoj, a on je hodajući za mnom samo rekao da uđem u kuću i da će mi onda sve ispričati. Osjetila sam odmah da nešto nije u redu pa sam ga ponovo upitala jesu li je našli, a on mi je odgovorio “bako, na žalost nismo, ali smo doznali da je ona ubijena – kaže Bara Šebehović koja je posljednji put kćer vidjela u kolovozu prošle godine. Tad joj je bila u posjeti, a nakon toga još su se jednom čule na telefon.  
– Zadnji put me zvala nekoliko dana nakon što mi je bila u posjeti. Sunce moje, uvijek je ona zvala mene. Kad bih ja nju nazvala, poklopila bi, a onda bi me nazvala i rekla “nemoj ti majčice trošiti, samo me nazovi i poklopi, pa ću ja tebe zvati” – prisjeća se Bara Šebehović posljednjeg razgovora s kćeri, koja je s njom ostala u dobrim odnosima iako je odrasla s ocem u mjestu Dragalić nedaleko Okučana nakon njihove rastave.
Vijest o kćerinoj smrti on je dobio u Australiji gdje mu živi sestra s kojom je pokojna Ljubica bila stalno u kontaktu. Upravo njoj, a i njezinoj kćeri, navodno se Ljubica žalila na probleme sa Zoranom i prijetnje kako će je tako dobro “zaminirati” da ju nitko nikada neće pronaći. Slično svjedoče i njezini bliski prijatelji kojima se žalila kako se boji Zorana, a prošle ga je godine na desetak dana bila i napustila.
Ljubičin nestanak policiji je 5. siječnja prijavila njezina 17-godišnja kći iz prvog braka nakon što joj je očuh rekao da ga je njezina majka napustila i da ne zna gdje je. Inače, djevojka je osam godina živjela u s majkom i Zoranom Sorićem u Privlaci, gdje je završila osnovnu školu, a potom se, nakon završenog trećeg razreda gimnazije, odlučila preseliti k ocu u okolicu Okučana. Ljubičina prijateljica stoga sumnja da razlog tome nije tinejdžerski hir već nešto drugo, no djevojka joj se nije željela povjeriti.
A da se nešto čudno događalo između “naoko” skladnog para misle i neki bivši Sorićevi radni kolege. Štoviše, sumnjaju u umiješanost treće osobe jer ne mogu povjerovati da je on  to učinio sam, s obzirom da je još 2001. godine radeći kao pirotehničar ostao bez lijeve podlaktice.
Policija nema drugih osumnjičenih
Suprotno njima, zadarska je policija nakon jednogodišnjeg prikupljanja podataka, te niza obavljenih obavijesnih razgovora, poligrafskih testiranja i sličnih policijskih radnji, sumnjivce svela upravo na Sorića te su prilično uvjereni kako je Sorićeva priča vjerodostojna. Naime, on je njima tijekom obavijesnog razgovora na kojemu su mu predočili nove dokaze, “otvorio dušu” i  priznao ubojstvo, a potom je sve to potvrdio i istražnom sucu.
Navodno su se njih dvoje tu večer posvađali jer mu je ona udarila psa. Potom je svađa prerasla u naguravanje pa je Ljubica, prema njegovoj priči, pala i udarila glavom o rub kreveta. Prestrašen njezinom smrću Sorić je umjesto da pozove policiju i liječnike, njezino tijelo omotao u deku, položio u kutiju od televizora i oblijepio širokom ljepljivom trakom. Potom je otvorio vrata stana i ulaza u zgradu te ih zablokirao, otvorio kontejner, uvjerio se da nema prolaznika i vratio se u stan nakon čega je na ramenu donio kutiju do kontejnera. Navodno je u istrazi izjavio i kako je prvi put od tragedije normalno udahnuo zrak te da je zbog grižnje savjesti smršao 17 kilograma, da Ljubicu još uvijek voli, te da je svaku večer lijegao ljubeći njezinu fotografiju i da joj je zapalio svijeću na Dan mrtvih.
– Čula sam da je on svašta napričao policiji ali ja mu ništa ne vjerujem. On je priznanjem sebi olakšao, a što je utjeha nama. Izgubili smo je zauvijek, a ne možemo ju dostojanstveno sahraniti – ogorčena je Ljubičina majka Bara, a s njom mišljenje dijeli i najmlađa Ljubičina sestra Amela koja živi u Švicarskoj.


 NOVAC NIJE MOTIV




Zoran Sorić radio je kao pirotehničar u splitskom poduzeću Avangarda, sve do 2001. godine kada je umirovljen nakon što je u razminiravanju terena u okolici Drniša ostao bez lijeve podlaktice, dok je Ljubica povremeno radila kao konobarica. Imali su apartman u Privlaci, brod i dva automobila, no kako su se oženili nakon osam godina zajedničkog življenja, odnosno svega tri mjeseca prije ubojstva, sumnjalo se kako je možda sve učinjeno planski zbog materijalne koristi. No, takvi dokazi nisu pronađeni, životno osiguranje pokojna nije imala.