Najteže je mijenjati navike

Zadrane još uvijek prati menatilet momčadi kojoj je borba za ostanak u opisu posla

Dalibor Zebić nakon subotnje utakmice protiv Slaven Belupa (1:1) na Stanovima utvrdio je da bi pobjeda njegove momčadi u tom dvoboju “kozmetički uljepšala jesen”. No, da nije riječ samo o “kozmetici”, već da je u pitanju gubitak dva vrlo važna boda jasno je pri pogledu na ljestvicu. Jer nije isto završiti sa sedam bodova ispred Istre 1961 (15. mjesto) ili Šibenika (14.) odnosno sa pet, kao što se na kraju Zadru i dogodilo. Dva boda nikako nisu mali kapital, premda se on može izgubiti nakon samo jedne utakmice. Zadar je u subotu propustio mnogo toga, uvažavajući pri tome i razmišljanje Marin Con kada naglašava da bod protiv Slavena ne bi trebao nikoga razočarati. Istina je, Slaven pomenice izgleda vrlo respektabilno, no jesenska polusezona Koprivničana nikako nije bila respektabilna, baš kao ni njihova izvedba u Zadru. Čini se da su Zadrani više bili opterećni Slavenovim imenom (ili imenima) nego stvarnim mogućnostima koje ta momčad danas ima. Vremena kad se od Koprivničana trebalo strahovati su prošlost, zapravo u Prvoj HNL jedino Dinamo izaziva respekt. Svi ostali, uključujući i Hajduk, su uglavnom prosjek koji upotpunjuje tek poneka varijacija na temu.
Solidna jesen
Dakle, kakva je bila zadarska jesen? Soldina. Prikladniju riječ ne možemo neći. Da je bilo loše – nije, premda je nakon 1:4 u 10. kolu protiv Šibenika izgledalo da dolaze olovna vremena. Da je odlično – nije, jer 23 boda nisu doseg zbog kojeg bi Zebić i društvo trebali staviti prst u uho i udri brigu na veselje. Jesenska berba obećaje neizvjesno proljeće nakon kojeg bi tri najugroženije momčadi trebale ispasti u Drugu HNL. Ipak, kod nas se ne zna koliko momčadi seli u niži rang ni onda kada je sezona završila (!), tako da su sve mogućnosti otvorene. Zapravo, koliko nam je poznato još je na snazi odluka da ligu napušta pet klubova, da u Prvu HNL ulazi samo prvak Druge HNL i da će sljedeće sezone elitni rang imati 12 klubova…
Liga 10, 12 ili 16 tko bi znao, premda se čini da ćemo i dogodine imati 16 prvoligaša. Kako god bilo Zadar ima, opet ćemo reći, solidan kapital za preostalih 12 utakmica. Ono što nije dobro jest to da Zadar nikako ne uspijeva napraviti korak više i barem jedno vrijeme provesti u mirnijim vodama. Tek što se ta mogućnost pojavi društvo sa Stanova poveže dva-tri lošija rezultata i u ostane u donjem dijelu ljestvice. To se ponovilo i u posljednja dva kola u kojima je Zadar najprije izgubio u Karlovcu, a potom nije pobijedio Slaven Belupo. U tome je još veća težina zapravo realnih 1:1 s Koprivničanima. Zadar je, naime, još jednom pokazao da nije momčad koja kad je krene ide do kraja. A to znači pobjeđuje, ili makar ne gubi utakmice u kontinuitetu.
Povlačenje ručne
Zadranima se najviše može zamjeriti upravo to da svaki put kad se im otvori kakva-takva mogućnost za stabilniju sezonu odjednom – povuku ručnu. To se dogodilo i s Koprivničanima, pa je dojam da Zebić, ako je neke navike svojih igrača doista i promijenio (a jest), nije promijenio mentalitet momčad. A Zadrane još uvijek prati menatilet kluba kojem je borba za ostanak u opisu posla. Dokle god se to ne promijeni Zadar će ostati u ovim okvirima. Ti okviri nisu uvijek tako mali, jer deseto mjesto u Prvoj HNL nije rezultat kojeg bi se netko trebao sramiti. Ali, zašto jednom ne pokušati i više. Ako to može Cibalija zašto ne bi mogao i – Zadar.

 MLADI I ZADARSKI

Iako je točno da Zadar nikad u Prvoj HNL nije igrao s toliko mladih igrača, točno je i to da nikad nije bilo toliko domaćih igrača u seniorskoj momčadi, ali točno je i to da su i ostalih klubovi na sličnom tragu. Dakako, ne svi, no sve više prvoligaša oslanja se na mlade domaće igrače i u tome Zadar nije iznimka. Svakako najzanimljiviji je u tom kontekstu primjer Varaždina. Vremena velikih kupnji i prodaja odavno su prošla, pa je smjer za koji su se odlučili na Stanovima zapravo logičan.