Djed Natko bio bi ponosan

Mlađi Natko Merhar (1991.) je dobio ime po djedu, nekad velikom rukometašu. Nakon Natka u rukomet su krenuli Matija (1994.), pa Tiziano (1996.) i konačno Tonči (1999.)
Natko Merhar, veliki zaljubljenik u rukomet, koji je iznenada preminuo 1989. godine, vjerojatno je mnogo puta za života poželio da njegove prezime u zadarskom rukometu traje i nakon njegova odlaska. Ovaj veliki igrač i klupski dužnosnik, koji je umro ne dočekavši ostvarenje svoga sna – otvaranje dvorane Mocire, toliko je svoju obitelj zagrijao za rukomet da je današnji zadarski rukomet bez Merhara zapravo nezamisliv. Bio je s Natkom u rukometu i brat mu Joško, a njihova sestra Jelica, udana Valčić, majka je Tončija i Josipa Valčića, hrvatskih rukometnih reprezentativaca. Valčići su već sada ostavili neizbrisiv trag u povijesti zadarskog rukometa, a jedna druga obitelj to se tek sprema postati. Uz važnu napomenu kad je riječ o Valčićima – i Tonči i Josip u karijeri mogu napraviti još mnogo toga.
No, vratimo se Merharima. Natkov sin Sandy Merhar, posljednjih godinu i pol dana službeni predstavnik na klupi Zadar Slada, danas ima četiri sina i sva četvorica su duboko zagrizla u rukomet, koji se nametnuo kao logičan izbor. A zadarski rukomet i danas ima svog Natka Merhara, 18-godišnjeg igrača koji, istina, trenutačno nosi dres premijerligaša Bjelovara. Onako, u zagradama napominjemo da Natko nije potpisao ugovor koji su mu u Bjelovaru ponudili na dvije i pol godine, pa od tuda i pretpostavka da bi se možda mogao u bliskoj budućnosti vratiti u Mocire…
Matija počeo sa šest godina
Kako bilo, Natko Merhar (1991.) je kao prvi Sandyjev sin dobio ime po djedu, rekosmo velikom rukometašu. Nakon Natka mlađeg u rukomet su krenuli Matija (1994.) pa Tiziano (1996.) i konačno Tonči (1999.).
– Zapravo Matija i ja smo počeli otprilike u isto vrijeme. Bilo je to 2000. godine, kada je Matija krenuo u prvi razred. U Zadru su se tek formirale mlađe selekcije, a tako mladog igrača, kakav je bio Matija, nije bilo. On je bio daleko najmlađi u svojoj selekciji – prisjeća se Natko, koji je ovih dana nakratko boravio u Zadru odakle je jesenas otišao u Bjelovar.
– Moj gol na treningu je vrijedio dva baš zbog toga što sam bio i po tri-četiri godine mlađi od ostalih – ubacio se Matija u razgovor.
Premda povezanost Merhara, Valčića, a sada preko njihovih kćeri i sestara i Rogića, odnosno Skočića, može biti tema koja bi se mogla obrađivati u nastavcima, pravi povod za razgovor s Matijom i Natkom bili su pozivi u reprezentaciju. Poslije braće Valčić Zadar ponovno ima dva brata reprezentativca. Istina, za sada u mlađim kategorijama nakon što je Matija ovih dana na okupljanju kadetske reprezentacije, a Natka u drugoj polovici siječnja očekuje odlazak u najbolju nacionalnu juniorsku selekciju.
Natkova generacija prošlo je ljeto osvojila titulu svjetskih prvaka pod vodstvom Vladimira Canjuge, a mladi je Zadranin iz te reprezentacije otpao praktički u posljednji trenutak.
– Naravno da mi je žao što nisam imao priliku nastupiti na Svjetskom prvenstvu. No, to me nije pokolebalo. Okrenuo sam se radu i još većem angažmanu na treninzima i utakmicama uz nadu da će brzo doći vrijeme za novu priliku.
I došlo je. No, prije toga dogodio se neočekivani odlazak iz Zadra i to nakon što je angažiran Ivan Ninčević, koji igra na Natkovoj poziciji lijevog krila. Logično je bilo zapitati se je li Natko otišao zbog tako jake konkurencije.
– Više puta sam ponovio da Ninčević nije bio razlog mog odlaska iz Zadra. Jedino zbog čega sam otišao je reprezentacija. Iz Dukat prve lige se teško dolazi do reprezentacije, bez obzira je li riječ o seniorskoj ili nekoj od mlađih selekcija. Pojavila se opcija s Bjelovarom i odlučio sam otići. Rukomet je moje životno opredjeljenje i Bjelovar sam vidio kao dobru priliku za otvaranje nove stranice. Danas mogu reći da je odlazak u Bjelovar bio dobro rješenje.
Matija se, za sada, ne zamara transferima. Trenutačno je u selekciji mlađih kadeta koja se natječe u Prvoj ligi – jug pod vodstvom Frane Karduma. Iako nema igrača za kojeg bi mogao reći da mu je uzor Matija, baš kao i Natko, posebno cijeni savjete rođaka Josipa. Valčića, naravno. Matiji je Josip zanimljiv i zbog pozicije budući da obojica igraju na mjestu srednjeg vanjskog.
– Josip živi u Zagrebu pa nismo uvijek u prilici biti zajedno. No, kad se vidimo uvijek od njega mogu čuti mnogo toga što mi u rukometu može koristiti. Joso ima već dosta iskustva, nastupao je i za reprezentaciju i dobro je imati takvog mentora.
Dolaze Tizijano i Tonči
Životni san, kad je riječ o rukometu, i za Matiju i za Natka su, a što drugo nego olimpijske igre. Do tada imaju i pričuvnu želju.
– Zaigrati zajedno u prvoj momčadi Zadar Slada u Premijer ligi – uglas će dvojac starijih Merhara. S obzirom da je između Natka i Tončija osam godina razlike nije nerealno očekivati da bi u Mocirama jednog dana u prvoj momčadi mogla tako biti četiri brata. Možda to i ne bi bio fenomen svjetskih razmjera, ali da bi se radilo o rijetkoj pojavi u zadarskom sporu – to svakako.
O mlađem Tizijanu (desno krilo) i Tončiju (srednji vanjski) više nekom drugom zgodom. Za sada je za obojicu velika stvar što su pozivani u kampove HRS-a, a to je uvijek dobra najava da se mogu očekivati i pozivi u reprezentaciju. Kako je Merharima krenulo ne treba sumnjati da bi i T-T dvojac uskoro mogao pod barjak.
A supruga i majka Marina? Kako je njoj?
– Marina je glavna logistička potpora koja djeluje iz drugog plana. Ona drži svoja tri kantuna kuće, a onaj jedan, rukometni, držimo nas petorica. No, i taj jedan bez suprugine podrške za nas bi bio previše – poentirao je Sandy.

 NATKO MERHAR

Datum rođenja: 2.10.1991.
Visina: 175
Težina: 80
Pozicija u momčadi: Lijevo krilo
Klub: Bjelovar

 MATIJA MERHAR

Datum rođenja: 29.8.1994.
Visina: 170
Težina: 65
Pozicija u momčadi: Srednji vanjski
Klub: Zadar Slad

 TIZIANO MERHAR

Datum rođenja: 16.1.1996.
Visina: 165
Težina: 50
Pozicija u momčadi: Desno krilo
Klub: Zadar Slad

 TONČI MERHAR

Datum rođenja: 9.6.1999.
Visina: 135
Težina: 40
Pozicija u momčadi: Srednji vanjski
Klub: Zadar Slad