Enkaustika iz Zadra cijeni se i na Manhattanu

Slika korisnika valentinam
Slikarica Marija Joza
Teško je raditi u bolnici gdje se svakodnevno susrećemo s teškim dijagnozama i životnim sudbinama no taj me posao ispunjava jer je human. S druge strane u enkaustici izražavam sebe, rekla bih da mi je ta tehnika pomogla da u potpunosti izrazim svoju kreativnost
Marin GOSPIĆ
Joza je ponosna što je jedna njena slika nedavno prodana u samo središte svjetskog umjetničkog svijeta, na Manhattan

Asistentica u neurofiziološkom laboratoriju Opće bolnice Zadar bacc. physio. Marija Joza, uz spomenuti, dnevni posao, bavi se i slikanjem jednom vrlo raritetnom tehnikom - enkaustikom. Riječ je staroj antičkoj tehnici u okviru koje se pigmentirani vosak nanosio užarenim lopaticama na drvenu podlogu. Danas se više ne koriste užarene lopatice već glačalo, kao što se ne koristi ni pigmentirani vosak već voštane boje koje se najprije nanosene na zagrijanu metalnu površinu glačala te onda tako ugrijane apliciraju na foto papir.

- Privukla me je čista znatiželja. Na internetu sam naišla na članak o enkaustici i zaintrigiralo me da i sama isprobam tu tehniku. U početku je bilo teško nabaviti kvalitetne voštane boje i papir jer je kod nas ova tehnika slabo poznata, a kao jednu od osnovnih "alatki" za rad koristila sam svoju malu putnu peglicu i hrabro krenula u stvaranje svojih prvih slika. I mogu vam reći da sam se već s prvim radovima doslovno zaljubila u ovu tehniku, a taj zanos, to oduševljenje traje i dan danas, rezimira svoje početke i ljubav za enkaustiku Joza.

Vještina enkaustike

Kako dodaje, svakako nije bilo lako početi, posebice zbog činjenice da je bila samouka i da je vještine savladavanja enkaustike trebalo samostalno savladati.

- Rekla bih da je ta činjenica što sam se sama učila raditi ovom tehnikom imala i neke prednosti jer sam bila u prilici pronaći upravo ono što mi najviše odgovara, stvarati neki svoj stil. Isto tako držim da je bitna pojedinost oko moje vezanosti za umjetnost i želje za stvaranjem i rad mog oca Šime Zekanovića kao vrlo produktivnog amaterskog slikara. Zahvaljujući njemu već sam kao dijete bila u kontaktu sa slikama, platnima i bojama, prepričava dalje Joza.

Na pitanje gdje se više nalazi, kao asistentica u neurofiziološkom laboratoriju ili slikarica odgovara da odgovor nije lak jer ju i jedan i drugi rad ispunjavaju.

- Teško je raditi u bolnici gdje se svakodnevno susrećemo s teškim dijagnozama i životnim sudbinama no taj me posao ispunjava jer je human. S druge strane u enkaustici izražavam sebe, rekla bih da mi je ta tehnika pomogla da u potpunosti izrazim svoju kreativnost. Dakle, to su dva različita svijeta, no oba dio mene i oba moja i daju mi nekakav balans, ističe Joza.

Enkaustika je inače u Europi najpopularnija u Njemačkoj, Češkoj i Slovačkoj gdje se mogu naći i razne radionice za početnike no i za one već vješte upotrebi pegle ne samo za glačanje robe. Pitamo Jozu koja joj je pegla više u rukama?

Podrška ukućana

- Naravno da nije lako uskladiti kućanske poslove, rad u bolnici i enkaustiku pa mi se zna dogoditi da ako se previše zaigram sa slikanjem zaboravim i na vrijeme i na kućanske obaveze no moji ukućani to znaju i podržavaju me. Tako je to kada krenem, potpuno je nepredvidivo koliko će mi vremena trebati za jednu sliku. Moja intuicija mi često govori da slika nije gotova pa se stoga stvaranje zna prolongirati dosta dugo, sve do onog trenutka kada baš ne osjetim da sam uistinu gotova, da je "priča" dovršena. Kažem "priča" jer je za mene svaka nova slika i nova priča. Do sada sam napravila stotinjak slika, uglavnom apstraktnih motiva koji mogu biti i figurativni, kako sam to radila na početku svog stvaralaštva. No tek s apstraktim motivima ja sam se u potpunosti oduševila ovom tehnikom. Moj cilj nije nikada bio što vjernije preslikati neki objekt već apstraktnim motivima doprijeti do osobe i u njoj pobuditi emociju, objašnjava i demonstrira nam neke od osnova tehnike s kojom se bavi, kako dodaje, od 2014.-te godine. Ulazimo u njen atelje, u intimni prostor njenog umjetničkog djelovanja, u zadnje vrijeme sobu u kojoj boravi sve više i više.

Joza je do sada učestvovala na tri izložbe. Prva je bila u crkvi sv. Petra i Andrije gdje je izlagala zajedno s ocem Šimom, izložba "Slikarski radovi obitelji Zekanović" prije dvije godine dok su druge dvije (grupne) realizirane u sklopu njenog članstva u udruzi "Art Forum" 2017.-te godine.

U svjetskim galerijama

Svjesna moći interneta Joza svoje radove prodaje i preko jedne od najpoznatijih svjetskih online galerija - "Saatchi gallery".

- To sam napravila na prijedlog brata Zorana koji se i sam bavi slikarstvom. I mogu vam reći da je bilo uspješno jer sam zaključila, primjerice, da me američko tržište voli, posebice istočna obala, uključujući i Manhattan u New Yorku, gdje sam nedavno prodala jednu sliku u privatnu kolekciju. To me posebice ispunilo ponosom jer sam itekako svjesna da danas Manhattan ima u svojoj ponudi bezbrojne galerije, pun je umjetnosti. No da ne izdvajam samo SAD, ponosna sam što se moje slike nalaze i u privatnim kolekcijama i u europskim zemljama, informira nas Joza.

Umjetnici svakako ne manjka komplimenata na račun njenog stvaralaštva, kako kaže, ljudi su najčešće impresionirani činjenicom da su slike stvarane glačalom te usprkos tome pune prozračnosti boja i nepredvidivih oblika.

- Planiram naravno i dalje nastaviti s enkaustikom. Svaki će moj slobodan trenutak i dalje biti poklonjen upravo njoj, zaključuje Joza.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 votes)