Počinje prikupljanje nepovratne plastične ambalaže

Riječ je o praznim bocama od ulja, šampona i deterdženta, vrećicama – polimerima koji se mogu pretvarati u regranulate
U Zadru i Zadarskoj županiji u ponedjeljak počinje  pilot-projekt Fonda za zaštitu  okoliša i energetsku učinkovitost, tijekom kojeg će “Čistoća” svim kućanstvima podijeliti po nekoliko žutih vreća za  sakupljanje plastičnog ambalažnog otpada na koji se ne  plaća povratna naknada. Riječ  je o praznim bocama od ulja,  šampona i deterdženata, plastičnim vrećicama, kanistrima,  tubama i slično, polimerima  koje je moguće pretvarati u  regranulate iz kojih zatim nastaju novi plastični predmeti.  Djelatnici  “Čistoće” pune će  vreće, u koje može stati oko pet  kilograma otpada, od građana  sakupljati svakih petnaest dana, pri čemu će građani biti  zamoljeni da vreće odlažu pored kontejnera za smeće. Osmišljavanje projekta započeto je prije gotovo godinu  dana, kad je tvrtka “Eko Velebit” iz Gračaca dobila desetogodišnju koncesiju za uporabu polimernog otpada, odnosno njeno pretvaranje u regranulate. Prvotno je, međutim, najavljeno da će “Eko Velebit” građanima za svaki kilogram prikupljene plastike  plaćati 1,5 kuna, što je u Zadru  nakratko i zaživjelo, no ne i  opstalo. Kako pojašnjava Ronald Milanja, komercijalni direktor “Eko Velebita”, ideja je  bila “na mjestu”, ali ne i njena  realizacija. Kako su Zadrani  miješali sav plastični otpad, a  ne samo onaj navedenih kategorija, kuna i pol po kilogramu plaćala se i za ono što se  ne može upotrijebiti, dakle doslovno “smeće”. Projekt je, stoga, preuzeo Fond za zaštitu  okoliša, koji će, nakon Zadra i  okolice, s dijeljenjem vreća za  plastični otpad krenuti i u Primorsko-goranskoj županiji, a  zatim i u Zagrebu. Na pitanje  kako je moguće građane motivirati da bez naknade petnaest dana zaredom u kućama,  na balkonima i u podrumima  drže vreće s polimernom ambalažom, pogotovo ljeti, Milanja odgovara da se iskreno  nadaju da će i u hrvatskim  građanima “proraditi” ekološka svijest. Definitivno bi, kaže,  “proradila” kad bi se, kao svuda  u razvijenom svijetu, odvoz  smeća iz kućanstava naplaćivao prema “proizvedenoj” količini tog smeća, a ne po kvadraturi kućanstva. U tom bi  slučaju, naime, građani bili  motivirani za sortiranje otpada  koji se može oporabiti, reciklirati, a manje bi bacali u kantu u kojoj im se otpad važe, i  sukladno tome, naplaćuje.