Kazalište vidim ne samo samo kao zgradu koja ima daske pozornice i tapecirana sjedala. Kazalište je daleko više od toga, ono je “pars pro toto” svake civilizirane sredine. Ono što se događa u zajednici – odražava se u kazalištu. Ono što se prikazuje na pozornici utječe na ono što se događa u zajednici. Ta sprega je dakle dvosmjerna i nevjerojatno važna jer kazalište odražava duh te zajednice, pa i stupanj njezine slobode
Veći dio zadarske javnosti ostao je iznenađen kad se na natječaj za mjesto intendanta u splitskom HNK-u javila i zadarska književnica i sveučilišna profesorica Helena Peričić. I dok su mnogi vrijeme provodili komentirajući moguće motive profesorice Peričić, ona je samouvjereno nastavila akademski rad na relaciji Zadar-Zagreb svjesna da za mjesto intendanta itekako ima ne samo vještine, nego i velike šanse da baš ona pobijedi na natječaju. Naime, unazad posljednja dva desetljeća veliki dio znanstvenog pa i dio književnog rada profesorice Peričić dotiče se upravo kazališne djelatnosti. Kao komparatist književnosti redovito u svojim istraživanjima i pisanju ulazi u prostor teatrologije: to potvrđuju njezini dramski tekstovi, članci o kazalištu, kritike predstava, te znanstveni radovi o drami i kazalištu, uključujući i značajnu knjigu “Tekst, izvedba, odjek”. Prof. dr. Helena Peričić niz je godina članica Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, dapače članica njegova Nadzornog odbora. Teoriju drame i kazališta profesorica Peričić je odlučila zamijeniti kazališnom praksom. Prvi natječaj za intendanta HNK-a u Splitu poništen je zbog, navodno, nepotpune dokumentacije kandidata, no Helena Peričić ne odustaje. Detaljan program je osmišljen i napisan, ona je spremna podijeliti rezultate svoga dugogodišnjeg teatrološkog iskustva s drugima. A zašto se odlučila kandidirati, što nudi splitskom kazalištu i zašto se nije natjecala na nedavno održanom natječaju za ravnatelja HNK-a u Zadru – odgovore je podijelila s nama.
Izazov
Nakon što je objavljen natječaj za intendanta HNK Split iznenadili ste javnost kandidaturom. Iako je prvi natječaj poništen zbog dokumentacije, sad kad je ponovno otvoren namjeravate li se kandididirati? Kako je uopće krenula cijela ta priča?
– Iskreno, iznenađuje me zanimanje javnosti za rezultate ovoga natječaja kao i za moje sudjelovanje u njemu. Profesionalac sam, među ostalim i teatrolog, pa kao takva sudjelujem u ovome. Kao što sam u nekoliko navrata i obrazlagala, vidjela sam u samom natječaju za intendanta splitskog HNK izazov, a kako sam za stručne izazove često osoba od inata, vjerojatno je i ovaj put proradio “dišpet” i ja se – u skladu ili suprotiva okolnostima koje u Hrvatskoj vladaju – uključujem u priču koja bi po mom sudu trebala predstavljati svojevrsno “raščišćavanje kaosa u struci”, kakvo vlada u mnogim djelatnostima u nas. Poželjela sam se uključiti u nešto što bi meni osobno omogućilo angažman koji bi obuhvatio profesionalne kvalitete koje, vjerujem, posjedujem a koje u nekom prostoru moga akademskog djelovanja možda još nisu došle do izražaja i koje – naposljetku mogu biti korisne našoj kulturnoj zajednici. Ponavljam, mnogi – pa čak i moji cijenjeni kolege – pomalo su bili iznenađeni mojim prvim javljanjem na natječaj jer im očito nije bilo poznato (ili ih nije zanimalo!) da se već više od dvadeset godina bavim kazalištem na ovaj ili onaj način. Po dolasku, odnosno povratku iz Zagreba u Zadar, te zapošljavanjem na tadanjem Filozofskom fakultetu 1991. intenzivno sam pratila ono što se događalo u zadarskom kazalištu te sam pisala kazališne osvrte na predstave u Zadru, pogotovu one koje su bile davane u sklopu Zadarskoga kazališnog ljeta. Nastojala sam – a uvjerena sam da to mnogi u Zadru znaju – postignuća kazališne kuće u Zadru kao i zadarskoga Kazališta lutaka prezentirati hrvatskoj javnosti u raznim kulturnim časopisima i novinama. Osim toga, svih ovih godina predavala sam kako u Hrvatskoj tako vani, a i na zagrebačkom Doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma – na kojem sam još uvijek angažirana – kolegije koji se tiču kazališta, odnosno drame kao predloška za kazališni čin. Moja knjiga “Tekst, izvedba, odjek” izravno je vezana za dramski tekst i kazalište. Članica sam ne samo hrvatskih već i međunarodnih teatroloških udruženja (HDKKT, ITI-UNESCO, UNIMA). To su sve razlozi zbog kojih sam se na neki način drznula javiti na natječaj. Vjerujem da sam došla do određenoga stupnja profesionalne i stručne zrelosti koji mi dopušta da ono što sam naučila, što znam i što uostalom predajem i na sveučilištima mogu primijeniti i u kazališnoj praksi: u stvaranju kazališne predstave i vođenju jedne ustanove koja nosi ime ključno za nacionalnu kulturu: Hrvatsko narodno kazalište. Kazalište, pa tako i splitsko, doživljavam kao ustanovu u kojoj dramska predstava temeljena na tekstu, te plesna i glazbena umjetnost, žive u trolistu nevjerojatno snažnoga djelovanja prema zajednici u kojoj postoje. Kazalište stoga vidim ne samo samo kao zgradu koja ima daske pozornice i tapecirana sjedala. Kazalište je daleko više od toga, ono je “pars pro toto” svake civilizirane sredine. Ono što se događa u zajednici – odražava se u kazalištu. Ono što se prikazuje na pozornici utječe na ono što se događa u zajednici. Ta sprega je dakle dvosmjerna i nevjerojatno važna jer kazalište odražava duh te zajednice, pa i stupanj njezine slobode. Nisam za nacionalno kazalište koje je u stvaralačkom smislu statično i elitističko, namijenjeno malom broju gledatelja. To mogu sebi priuštiti samo neovisna i mala kazališta; upravo zbog ovoga što sam već spomenula, međuodnos između kazališta i okoline mora postojati. Smatram da predstavljam osobu koja svojim kulturnim, obrazovnim i profesionalnim habitusom odgovara profilu jednog intendanta. Spomenula bih i to da sam se u devedesetima trudila i među studentima potaknuti i razviti izvedbeno odnosno kazališno djelovanje, s određenim autoritetima u Upravi grada Zadra razgovarala o mogućem pokretanju amaterskog kazališta za mlade u kojemu sam namjeravala posve besplatno ulagati svoje vrijeme i znanje. No, od toga nije bilo ništa.
Specifičnosti u sastavljanju repertoara
Kako vi zamišljate rad dobroga kazališta?
– Samo osmišljavanje kazališnoga programa, a unutar njega repertoara te u konačnici njegova realizacija na “daskama koje život znače” u današnjim okolnostima u hrvatskoj kulturi vrlo su zahtjevni jer se tu ne radi samo o umjetničkom segmentu toga programa. Riječ je naime o tome da morate uzeti u obzir i novčana sredstva koja su potrebna da bi se zamišljeni program ostvario, ali i sva vrlo neugodna ideološka i ekonomska previranja koja trenutno u našem društvu vladaju. Danas je situacija sa sredstvima koja Ministarstvo kulture namjenjuje kazalištima katastrofalna i prava je umjetnost s malo novca načiniti dobru predstavu u kojoj bi glumilo više od tri glumca, što je svojevrstan – dramaturški gledano – minimum. Mnogi se odlučuju na osnivanje neovisnih kazališta koja bi išla tragom svojih rješenja financiranja. Što se tiče repertoara, u tom prostoru u nacionalnoj kazališnoj kući nemate velikih mogućnosti za originalan manevar jer postoje standardi koji iziskuju svojevrsnu ravnotežu između domaćega stvaralaštva i stranih naslova, bilo da se radi o dramskoj, opernoj ili baletnoj lektiri. Ipak, kao intendant imala bih specifičnosti u svom pristupu sastavljanju repertoara. O detaljima unutar programa na ovom mjestu ne bih govorila jer je to diskrecijska stvar mene kao potencijalnog sudionika u natječaju. Generalno rečeno, ono što je bitna zadaća svakoga voditelja kazališta jest da ulozi intendanta svojim zalaganjem i postupcima vrati dostojanstvo kakvo je ona imala u povijesti kazališta, ali i da u kazalište privuče gledateljstvo, pogotovu mlade. Primjerice, studenti u Zadru vrlo slabo posjećuju kazalište. No, to je jedna posve druga priča.
Smatrate li da će natječaj u Splitu biti pošten?
– Kad ne bih vjerovala u pravednu i poštenu provedbu natječaja, ne bih se na nj niti prijavila. Vjerujem da će se oni koji budu odlučivali o tome koja će osoba biti intendant povoditi upravo za stručnim kriterijima, voditi računa o kvaliteti samog kandidata te onom što on može ponuditi kao profesionalac, a ne kao osoba koja je na meti ili predmetom kojekakvih političkih i ideoloških kombinacija. Ovdje ne nastupam kao netko tko je “protiv ovog ili onog”; mene kombinacije i kalkulacije u tom smislu apsolutno ne zanimaju; zanima me kazalište kao umjetnička djelatnost koja mnogo toga objedinjuje pa otuda zahtijeva i voditelja vrlo široke naobrazbe i afiniteta. . Međutim, ono što u ovom trenutku primjećujem jest neprihvaćanje moga nauma od strane onih koji vas čitavoga radnog vijeka doživljavaju kao poslovnu konkurenciju, osjećaju se izazvanima da vas na diskretan način diskreditiraju; upravo iz gore spomenutih razloga temeljenih na svijesti o tomu da potencijalno mjesto intendanta ne predstavlja drugo doli velik posao i odgovornost – takvi mi nepovoljni komentari postaju još smješnijima. Dosad sam doživjela neočekivanu podršku dobronamjernih ljudi. Navijam za to da se na svaki natječaj javi što više kvalitetnih ljudi i da se među njima odabere najbolji; jedino ćemo tako postati zemlja daleko bolja i sretnija od ove koju trenutno imamo. Žao mi je što se od ovoga natječaja stvara novinska senzacija u korijenu koje se štošta politizira: u svojoj nakani ne samo da brišem bilo kakvu možebitnu političnost, nego idem upravo u suprotnom smjeru koji znači: izbjeći “poćudnost”, “pogodnost” neke osobe a u središte pozornosti staviti struku i kompetenciju za obavljanje nekog posla. Ovih dana neki u svojim interpretacijama u mojoj namjeri zanemaruju ono što su bitni poticaji za javljanje na natječaj – ne obazirati se ni lijevo ni desno već raditi svoj posao, koji je humanistički. Uostalom, ja sam sama za svoj životni poziv odabrala humanistiku: njezina su obilježja profesionalizam, stručnost, intelektualna tolerancija, školovanost, široka kultura i humanost – za što korijene ne moramo tražiti ni u kakvoj eventualnoj pripadnosti kandidata političkim strankama. Ruku na srce – imajući na umu sve ono što se u domaćoj politici zbiva – pravila ponašanja u politici kose se sa svim onim što humanistička pozicija kakvu sam upravo opisala zapravo predstavlja, zar ne?
Radni dan – 12 sati
Kako to da se niste javili na nedavno održani natječaj za ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru?
– Iskreno, za taj natječaj nisam ni znala, ali budući da sam se na nekim prethodnim natječajima za to mjesto, točnije mjesto “ravnatelja Hrvatske kazališne kuće” javljala i pritom nisam izabrana, mogu reći da nemam baš “sretnog” iskustva s takvim natječajima u Zadru. Tako da slutim da me nitko na tu poziciju ne bi u Zadru postavio ni u prošlom natječaju. U preciziranje i detaljno analiziranje razloga neću zalaziti; samo mogu reći da se i tu obistinjuje ona “Nemo propheta…”: kad imate posla s konkurencijom koja dolazi iz vašeg vlastitog grada gledate na nju kao na nekog tko je s vama išao u vrtić, tko je s vama sjedio u školskoj klupi… u njemu uopće ne vidite profesionalca i stručnjaka, zar ne? Prilijepit ćete mu koješta samo da ne morate imati s njim posla. U ljudskoj je psihi da se boji onoga što ili koga ne poznaje, ne razumije, pa i onog tko više zna; od tog straha samo je korak do blaćenja i klevete. Ljudi su takvi u nas. Postavljaju na pozicije i manje kompetentne jer idu slijedom uvjerenja: zašto bi mi nekakav stručnjak “solio pamet” kad mogu namjestiti nekoga tko će raditi ono što i kako mu ja odredim! To je u prirodi naše sredine, zastupljeno već dugi niz desetljeća. Dodajte tomu i zrno opće dalmatinske patrijarhalnosti, zaziranja od discipline i stručne principijelnosti, i već vas, kako bi Ibsen kazao, drže “neprijateljem naroda”. Pa, osvrnite se samo na sve one kreativne osobe koje su iz profesionalnih razloga posljednjih desetljeća napustile Zadar! Kad dođete do nekih zaključaka, malo što će vas više čuditi. Nisam tip osobe koja se dodvorava u svrhu osobne ili stručne koristi, upravo suprotno; da nije tako – bilo bi mi vjerojatno ugodnije živjeti. Međutim, žao mi je što nitko od profesionalaca, osim u en passant, uličnim razgovorima, nije našao korisnim da me možda potakne ili podupre u tome da budem izabrana na mjesto vodeće osobe zadarskoga kazališta.
Treba li možda još što dodati na ovu temu prije nego zaključimo razgovor?
– Malo mi je žao što sad ovim svojim postupkom prijavljivanja na natječaj moram isticati i podcrtavati ono što su moji dugogodišnji profesionalni interesi. Doživjela sam od svojih kolega, i dapače dobrih znanaca i prijatelja da su komentirali moj potencijalni odlazak iz Zadra kao nešto što se ne treba dogoditi. Da ne bi bilo zabune: želim istaći kako uopće ne namjeravam prekinuti svoj znanstveni odnosno akademski rad; pa njime se bavim i u nj sam uložila glavninu svoga životnoga vijeka, skoro tri desetljeća, i ne pada mi na um odreći ga se tek tako! Uostalom, namještenja u kazališnom voditeljstvu tek su periodična i mandatna. U svom životu, a i godinama koje imam za sobom, živim u drskom uvjerenju kako ono što znam ne želim bacati drugima pred noge. Visoko cijenim stupanj školovanosti do kojeg sam došla ja i meni slični pa obično ne dopuštam da me itko svojim agresivnim i ograničavajućim stavovima vraća u ladice predvidivoga ponašanja te konvencionalnih, često malograđanskih očekivanja. Moj radni dan gotovo redovito traje 12 sati. Odabrala sam takav put koji znači postavljanje visokih kriterija pred samoga sebe. Kad mi netko s mora mobitelom dojavi da – eto – oko podne ispija kavu na dalmatinskom suncu – ja toj osobi iskreno zavidim, dok sjedim ispred zaslona svoga kompjutora i “gubim oči”. Mogla sam odabrati lagodniji život, ali nisam. Ovo međutim ne ističem kao svoju vrlinu već kao činjenicu. I kao svoj izbor. Smatram da onaj tko doista cijeni ono što radim taj izbor treba i poštivati. Kad u razgovoru i vrednovanju moga posla ili posla nekog sličnom meni sugovornik i ocjenjivač bude svjestan te činjenice i moga uloženog napora – tada ćemo moći ravnopravno razgovarati. A onda će možda i u ovoj čitavoj našoj maloj a izmučenoj hrvatskoj zajednici biti više razloga za optimizam i bolje izglede, kako za moju tako za generacije koje dolaze. Drugim riječima, poštivanje tuđega truda i rada a ne olako odbacivanje i podcjenjivanje bit će uvod u nadu, pa i bolju perspektivu sviju nas. No, kad taj trenutak bolje perspektive konačno dođe – to će značiti da imamo manje vremena za politiziranje i priču, pa i za posao koji nije naš, vjerujte mi.
Zadarski i splitski teatar
Možda je pomalo nezahvalno uspoređivati splitsko kazalište sa zadarskim, jer splitsko je po svojoj strukturi i poslovima neusporedivo složenije – ima sva tri ansambla: dramski, operni i baletni – pa su prema tome to dvije potpuno nekompatibilne priče. Zadarski repertoar temelji se uglavnom na gostujućim predstavama, pa posao u njemu za mene, moram priznati, i nije takav izazov. No, uvjerena sam da će postojeći voditelj zadarskoga kazališta solidno obavljati svoj posao. I držim palčeve da u tomu uspije. U ovim vremenima i nestašici to je iznimno teška zadaća.
Intendant
Ono što ovdje također želim istaći jest da u ulozi intendanta ne vidim “poziciju moći”, kao što ni u jednom poslu koji se obavlja na vrhu profesionalne hijerarhijske ljestvice ne vidim – za razliku od, vjerujem, velikog broja ljudi – moć. Vidim samo jako puno posla i nevjerojatnu odgovornost. Ponavljam: posao i odgovornost. U povijesti hrvatskih kazališnih ustanova bilo je kulturnih radnika koji su se svojim djelatnim i ljudskim kvalitetama istakli i ostali zabilježeni kao velike intendantske figure; oni su svojim djelovanjem išli u korak s profilom koji kazališna kuća od nacionalnog formata zavređuje. Teško je doseći njihove zasluge no valja ići njihovim tragom i ulozi intendanta, kao što rekoh, vratiti dostojanstvo
najnovije
najčitanije
Hrvatska
DIP
Kako postati članom biračkog odbora? Naknade su do sada bile izdašne
Nogomet
1. ŽNL
Iza Zemunika najbolji tjedan sezone, Hajduk sve bliži borbi za vrh
Zadar
"Festival inkluzije: Upoznaj me!"
Uskoro projekt koji promiče inkluziju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama
Zadar
"web heroj"
Zadarski policajci proveli preventivnu akciju u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II
Hrvatska
PUCANJE
Paus: ‘Za nas je velika koalicija sa SDP-om gotova priča’. Peović: ‘Nema tamo više nikakve ljevice’
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Zadar
IMPRESIVAN USPJEH