Jedva čekam Havaje!

PROBLEMI S ISHRANOM DJELATNIKA MINISTARSTVA – SITO PA BIJESNO
U RTL-ovu dnevniku među ostalim važnim vijestima, kao što je ona o izborima u Rusiji i o poskupljenju benzina, našla se i jedna koja me baš zdrmala. U menzi Ministarstva okoliša ministrica Holy je odlučila da se ponedjeljkom ne jede meso nego samo proizvodi od voća, povrća, tjestenine… Po meni, sasvim dobra inicijativa, hvalevrijedna. E, ali sada se javljaju djelatnici ministarstva graditeljstva kojima se to ne sviđa, jer oni su Slavonci i oni će sigurno umrijeti ako svaki dan ne žderu čvarke, slaninu, kobase i kulen. Mo’š mislit’. Propast će svijet, ako oni jedan dan budu bez mesa. Još bih i razumio da su to pravi građevinari koji teško fizički rade pa su im sastojci iz mesa donekle i potrebni, ali ovdje se radi o teoretičarima koji rade isključivo jezikom, a nikako ne rukama. S druge strane, saznali smo skandalozan podatak – u toj menzi kompletan ručak za gospodu iz ministarstva (i to kakav samo ručak, izgleda izvrsno i raznovrsno!) košta, vjerovali ili ne, samo 16 kuna. I oni imaju obraza žaliti se na nedostatak mesa ponedjeljkom. Skandalozno! Sito pa bijesno! Eto što.
PA ŠTO ONDA AKO JE ŠEST HRVATA OTIŠLO NA KRSTARENJE?
Nevjerojatno je kako se povijest ponavlja. Nakon što smo danima strepili hoće li se svi Hrvati na Costa Concordiji izvući s nagnutog broda olupine, sada smo u panici za šest naših zemljaka koji se nalaze na jednom drugom kruzeru. Njihova sudbina je strašna. Otkazali su motori i sada ih šlepaju u neizvjesnost. Nije se znalo hoće li ih odvesti na Sejšele ili u neku drugu pripiz..nu. To su prave drame, a oni također moraju donijeti sudbonosnu odluku. Prihvatiti povrat novca ili ostati na Sejšelima još nekoliko dana u luksuznom hotelu. To su dileme u klasi one strašne priče o majci koja u konc-logoru mora pred okrutnim Gestapovcem odabrati koje od svoje dvoje djece želi spasiti od smrti, a može samo jedno. U želji za što zanimljivijim prilozima novinari se čak obraćaju “žrtvama” sa onog prvog kruzera i pitaju ih za izjavu, ne mareći pritom za činjenicu da su dotični vjerojatno pod dubokim posttraumatskim stresnim sindromom.
I na kraju, da netko ne kaže da sam bezdušna svinja bez trunke empatije, moram napomenuti da to nije istina. Ja se itekako brinem, kada na olujnom moru ostane naš ribar, kada na Filipinama potone trajekt s nesretnicima, ili kada pirati napadnu neki tanker na kojem se nalaze naši pomorci. Za putnike na kruzerima, moram priznati, nemam iste osjećaje, ma što netko o meni zbog toga mislio.
KOJI JE PRAVI IZRAZ?
Kada govore o Costi Concordiji ima jedna zanimljiva stvar. Ustvari, to je čudno i zagonetno. Da li je taj brod potonuo, kako to stalno ponavljaju, ili nije? S jedne strane – potonuo je, jer se nalazi na dnu mora, ali, ako realno pogledamo i nije jer se skoro pola broda nalazi na suhom, a opet – više ne plovi. Najpravilnije bi bilo reći da se “nagnuo”, ali i to je pogrešno, jer puno se brodova nagne, pa ipak pritom ne pogine trideset ljudi. Zagonetno, nema što.
NEĆE POSAL UTEĆ’
U vijestima saznajemo da će se uskoro okončati suđenje Vojislavu Šešelju, za par dana će on reći svoju završnu riječ, a odluka suda će biti objavljena za nekoliko mjeseci. Nekoliko mjeseci? Razumijem da se za nešto što se razvlači godinama odluka ne može donijeti u par dana, ali nekoliko mjeseci…? Pa sam počeo malo razmišljati. Njemu sude već dulji niz godina, točnije 9. Sve se to razvlači unedogled, on izvodi cirkuse jer ga to zabavlja s obzirom na to da je promijenjena ličnost i da mu pažnja javnosti godi bolesnom egu, a ovi koji to vode kao da se zbog toga nimalo ne uzbuđuju. Pa zašto bi se i uzbuđivali? Njihova novčana primanja, od predsjednika suda do zadnjeg činovničića su golema, tolika, da je to nama običnim smrtnicima teško i zamisliti. Koja godina rada i materijalno si se osigurao za cijeli život. I zašto bi se sada oni s time žurili? Polako, polako… Neće posal uteć’.
“NIJE TI ŽIVOT PJESMA HAVAJA”
Čim sam čuo za ovaj dokumentarni film oduševio sam se njegovim naslovom, a s filmom su evidentno oduševljeni i gledatelji osmog festivala “ZagrebDox” koji su mu dodijelili i prvu nagradu. Tom smo prilikom na Vijestima vidjeli i autoricu koja se zove Dana Budisavljević, a kojoj je ovo bila rijetka prilika da bude na televiziji, osim ako ne bude sudjelovala u nekom “rialiti – srvajvl” showu i ako se ne uda za građevinskog poduzetnika, a onda se od njega rastavi, sjedi mu pred stanom i svađa oko imovine. Ali, (gorku) šalu na stranu. Ova je mlada žena u nekoliko sekundi koliko su joj poklonili bila toliko simpatična, neposredna, iskrena i draga, da s nestrpljenjem čekam kada ću vidjeti i njen film. A pustit će ga sigurno. Za dvije godine, na drugom programu, negdje oko tri sata poslije ponoći, naravno, bez najave.
[email protected]