Ostavila sam borbu protiv rata u Vijetnamu i krenula u borbu za Hrvatsku

Divna je stvar što se danas toliko naglašava važnost predmeta povijesti. Čovjek mora kopati ispod površine, ako želi doći do istine, istaknula je Bušić navevši potom primjer Ukrajine 30-ih godina prošlog stoljeća u kojoj su od gladi umirali milijuni ljudi, a da se za to nije znalo zbog prikrivanja istine
Sve što je duboko voli maske, naslov je posljednjeg predavanja održanog u sklopu ovogodišnjih Dana povijesti. Počašćena i malo nervozna bila je Julienne Eden Bušić pred studentima i profesorima povijesti, ističući kako su danas mladi ljudi vrlo  različiti u odnosu na njeno vrijeme.
Druga vremena
– Kad sam ja bila studentica nije bilo ni kompjutora ni mobitela. Jesu li te stvari osiromašile ljude, postoji li nespremnost na žrtvovanje? Možete li ovisiti o medijima, ako želite nešto duboko povijesno istražiti? Divna je stvar što se danas toliko naglašava važnost predmeta povijesti. Čovjek mora kopati ispod površine, ako želi doći do istine, istaknula je Bušić navevši potom primjer Ukrajine 30-ih godina prošlog stoljeća u kojoj su od gladi umirali milijuni ljudi, a da se za to u svijetu nije znalo, sve zbog novinarskog prikrivanja istine. Osvrnula se Bušić na 60-e i 70-e, kada je bila djevojka u revolucionarnim godinama.
– Bio je tada rat u Vijetnamu, prosvjedovali smo redovito, a neki su i ubijeni u tim prosvjedima. Amerika nije bila napadnuta, vodili smo ideološki rat za zemlju za koju nismo nikad ni čuli. Izgubila sam tada mnoge svoje prijatelje. Došla sam potom studirati u Beč te upoznala jednog Hrvata koji je postao moja velika ljubav. Odlučila sam ostaviti borbu protiv rata u Vijetnamu i krenuti u borbu za Hrvatsku, prosvjed protiv državnog nasilja. Prvo što sam radila je, isto kao što sam djelovala u Americi, dijeljenje letaka. Godine 1970., na Dana Republike, s tadašnjeg Trga Republike, danas Trga Bana Josipa Jelačića, sam bacala letke s nebodera. Prozvana sam fašistkinjom, ustašom, a da nisam ni znala što je to. Prema jugoslavenskim medijima to je bio čin ekstremizma, nasilništva, ustaštva. Mogla sam dobiti i dvanaest godina zatvora. Nakon odsluženja kazne za to djelo, kad sam se vratila u Beč UDBA me špijunirala, ne bi li otkrili tko je iz SAD stajalo uz mene, no nisu uspjeli, prisjetila se Bušić.
Završila u zatvoru
Istaknula je kako su kritičari lijevih uvijek odvijali etiketu, kao ekstremni desničari. Julienne Bušić je sa suprugom Zvonkom sudjelovala u otmici i bacanju letaka iz aviona, nakon čega su oboje završili u zatvoru. Ona je izašla puno prije njega, no, nakon dugo godina koje su proveli odvojeno, kad su imali priliku uživati zajedno u slobodnoj Hrvatskoj Zvonko si je oduzeo život.
Julienne Eden Bušić je poručila studentima povijesti kako su dužni dublje kopati i otkrivati laži, te dolaziti do prave istine.