Ni Vancouver, ni London nisu joj mogli zamijeniti Zadar

Slika korisnika valentinam
Za razliku od onih koji odlaze, Tanja Đaković vratila se iz bijelog svijeta
U Kanadi je moguće upisati fakultet u bilo kojoj životnoj dobi, stečeno radno iskustvo se ne može izgubiti već se samo nadograđuje i brzo se napreduje. Ljudi se ne bave politikom i ne postavljaju osobna pitanja, ne prosuđuju po vanjskom izgledu, vjeri, nacionalnosti ni boji kože, priča Tanja
Arif SITNICA
Nakon desetak godina u inozemstvu, Tanja je u Zadar donijela iskustvo i ušteđevinu

Mnogi se čude što sam se vratila u Zadar, ali nije sve tako crno. Ja sam vrlo optimistična, kaže nam 33-godišnja Zadranka Tanja Đaković, temperamentna, poduzetna i vesela mlada žena, koja se u prosincu prošle godine, nakon desetak godina boravka i rada u inozemstvu, vratila kući. Sa sobom je ponijela samo ona dobra iskustva i nešto ušteđevine kako bi u domovini mogla pokrenuti vlastiti posao i osigurati egzistenciju.

Zadar ima ono što se novcem ne može kupiti

Prevaga za povratak bila joj je obitelj, majka i dvije sestre, ali i ljubav prema svom narodu i Zadru, gradu za koji kaže kako ima sve ono što čovjeku za ugodan život treba, a što se novcem ne može platiti – sunce, more, prirodne ljepote i dobre ljude.

- Ne treba praviti dramu oko toga što mladi ljudi odlaze u inozemstvo. Iz iskustva mogu reći da je dobro otići, vidjeti malo svijeta, naučiti neke nove stvari, a onda sve ono dobro pokupiti i vratiti se, kaže Tanja koja je posljednjih šest godina provela u Kanadi, u Vancouveru. Krenula je od nule, ali je vrlo brzo napredovala, došla do statusa menadžera i dobrih primanja koja su joj omogućila lijep život, putovanja, ali i mogućnost uštede novca za realizaciju planova za budućnost i egzistenciju.

- Vancouver je jedan veliki grad. Živi se vrlo užurbano. Stalno imate osjećaj da negdje kasnite, ali s druge strane, grad je jako lijep, sve je jako dobro uređeno i sve besprijekorno funkcionira. Kažu da ima dosta kriminala, međutim, ja se ni u jednom trenutku nisam osjećala nesigurno. Policija je na svakom koraku, stambeni blokovi imaju osobe koje se brinu o održavanju reda i urbanog načina života. Tako primjerice, za sve što krivo napravite, odnosno što kućnim redom nije dopušteno, odmah od kućepazitelja dobijete pred vratima pismo u kojem vas ljubazno upozoorava na prekršaj koji ste napravili, a za neke stvari moguće su i sankcije, novčane ili vam otkažu najam, priča nam Tanja, spominjući osobni primjer kada je veliku kartonsku kutiju odložila na kontejner za papir.

Ležernost i dobronamjernost Kanađana

Odmah ujutro dobila je, kaže, pismo pred vrata u kojem joj je stajalo da uzme taj karton, isječe ga na manje komade i ubaci u kontejner. Kao dobru stranu ističe i samu organizaciju rada i građenja poslovne karijere.

- Kada tamo počnete raditi, jako je bitno prijašnje iskustvo. Kreće se od nule, ali se može brzo napredovati i samo se ide naprijed. Nema natrag, pa ni kada se mijenja posao. Nastavlja se od stepenice na koju je tko došao. Rad i odgovornost poslodavci jako cijene, plaća se isplaćuje po odrađenim satima i ona uredno stiže svakih dva tjedna. Jako dobro je uređen i zdravstveni sustav. Nema plaćanja dopunskog osiguranja, a jedino što morate u jednom postotku platiti je stomatolog. Stanovi su prilično skupi pa se zato tamo mladi parovi brzo odlučuju na zajednički život, ali su skupi i dječji vrtići, pa stoga nešto kasnije zasnivaju obitelji i imaju jedno, dvoje djece, ističe Tanja, dodajući kako ju je u Kanadi najviše fascinirala susretljivost, otvorenost i dobronamjernost ljudi kojih u tom gradu ima iz svih krajeva svijeta.

Upravo ta raznolikost, kaže, doprinjela je ležernosti u načinu života pa tako tamo nitko nikoga ne pita za vjeru, nacionalnost, spolnu orijentiranost, osobne stvari.

- U Vancouver sam došla s turističkom vizom kod rodbine. Sjećam se kad su me pozvali da s njima odem u kupovinu, pa sam se ja, kako sam navikla, sredila, dotjerala, a onda vidjela da me moji rođaci čudno gledaju. Oni su bili u najobičnijim trenirkama i tenisicama. Tamo se ljudi oblače onako kako kome paše. Gledaju na udobnost, ne toliko na estetiku i robne marke. Zato se po tom vanjskom izgledu ne može procijeniti je li pred vama milijarder ili prosječan građanin. Kanađani žive vrlo opušteno i ne bave se politikom kao tu kod nas. U trgovini, dok čekate red, potpuni stranac odmah s vama započinje razgovor, pita za neki proizvod koji ste uzeli, za iskustva i slično. Sve je nekako opušteno i veselo, priča nam ova Zadranka koja ima slavonske korijene.

Dadilja u Londonu, fotografkinja na kruzeru

Rođena je u Slavonskom Brodu, a kad je starija sestra upisala fakultet u Zadru, zbog životne situacije majka je odlučila kako je najbolje da se svi presele u Zadar. No, ona ipak nije. Po završetku srednje škole otišla je na dvije godine u London raditi kao dadilja. Put ju je potom odveo na more. Ukrcala se na kruzer kao fotografkinja, a onda je nakon dvije godine sišla na kopno, u Zadar, gdje je u jednom dnevnom listu potom ponovno radila kao fotografkinja.

Pustolovan duh vukao ju je u novu avanturu pa se odlučila za Kanadu. Za njom je ubrzo došla i starija sestra, a potom, na kratko i majka i mlađa sestra. Planirali su se preseliti za stalno, a onda su majka i mlađa sestra ipak od te ideje odustale, pa su se vratile u Zadar. Prije godinu dana vratila se i njezina starija sestra, a onda i ona, nakon što je u Kanadi ishodila državljanstvo.

- Kad sam već bila toliko tamo, šteta mi je bila da se vratim, a da ne uzmem državljanstvo, čisto neka ga imam, ako bi možda jednom zatrebalo, kaže Tanja, dodajući kako nije imala problem s pronalaskom posla po povrtaku. Već nakon dva tjedna, preko internetskog oglasa se zaposlila u jednom rent-a-caru. Zadovoljna je plaćom i uvjetima rada, no osluškuje i ispipava što u gradu nedostaje i koji samostalni posao bi mogla započeti.

Savjet mladima koji se spremaju na rad u Kanadu

- Mladim ljudima koji se odluče za odlazak na rad u Kanadu preporučujem da se naoružaju strpljenjem. Oni koji idu na dogovoreni posao odmah u startu imat će dobar život i sve ostalo. Tko se odluči krenuti sam, morat će se malo potruditi oko pronalaska prvog posla i stana. Kad to uspije, onda sve ide lako. Ni jezik nije prepreka jer je tamo jako puno stranaca. Nitko neće zamjeriti ukoliko nešto kažete gramatički krivo. Čak će vam i pomoći. Ali bi im isto tako preporučila da se nakon nekoliko godina sa stečenim iskustvom vrate kući jer je kući ipak najljepše, kaže Tanja Đaković, povratnica iz Kanade dodajući kako je za kanadsko državljanstvo potrebno u toj zemlji provesti 1400 dana u kontinuitetu. Također, onima koji planiraju otići savjetuje i da iskoriste tamošnji sustav koji omogućuje cjeloživotno školovanje i po kojem je moguće u bilo kojoj životnoj dobi, pa i sa 60 godina, upisati faluktet. Cijene školovanja su pristupačne, kaže, a posebice onima koji imaju kanadske dokumente. Što se tiče hrvatskih i općenito stranih diploma, u Kanadi je ipak potrebno položiti razlikovne ispite prije nego ih priznaju.

Zarađivala 4000 dolara mjesečno

Tijekom boravka u Kanadi Tanja Đaković uspjela je svojim predanim radom brzo izgraditi poslovnu karijeru. Na posljednjem poslu zarađivala je 4000 dolara mjesečno što joj je osiguravalo lijep život. Za stan je odvajala 1500 dolara, no od režija je plaćala samo struju i internet, oko 250 dolara, jer je sve ostalo uključeno u stanarini. Puno je putovala, a kaže kako bi i više da je imala vremena.

- Do novca brzo dođete, ali se radi puno pa je malo vremena za putovanja. Inače, Kanađani jako puno putuju i koriste svaki slobodan trenutak za boravak u prirodi, zdrav život, bavljenje sportom. Klima je ugodna, no ima perioda kad neprestano pada kiša punih mjesec dana. Međutim, oni ni tada nisu depresivni, to ih ne smeta. Obuku gumene čizme, navuku kabanice i obavljaju sve kao za sunčana vremena, priča Tanja kojoj kroz šalu namećemo priču o bosanskom izbjeglici u Kanadi kojem se ta zemlja na prvi mah jako svidjela, ali je nakon nekog vremena odlučio odseliti na Floridu, radi snijega, jelena koji šeću ulicama i slično.

- Nije to tako, berem ne u Vancouveru. Tu nema snijega. Tu i tamo na ulici vidite rakune i tvorove, rijetko kojeg medu koji se spusti s planine. Ljudi lijepo žive i ima jako puno Hrvata koji tamo imaju i svoj klub, crkvu, mjesta na kojima se druže, a često dolaze i naši pjevači koji tamo održavaju koncerte. Većina naših ljudi bave se obrtništvom koje je u Kanadi jako cijenjeno. Gotovo da ni nema razlike u plaćama između vodoinatalatera, zidara, automehaničara i ljudi s fakultetskim diplomama. Naši ljudi imaju tamo lijepo uređene živote, lijepe kuće, govori ova pustolovna Zadranka.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)

Komentari

Slika korisnika Zadranka u Kanadi
Nisam mogla a da ne ostavim komentar na ovo sto sam procitala. Zivim u Kanadi vise od dvadeset godina i nije sve tako lijepo kako u gore navedenom tekstu mozete procitati. Ja zivim u drugoj provinciji, Ontario, u glavnom gradu Kanade, gdje zima pocinje u listopadu i traje do travnja i gdje je prica o Bosancu u Kanadi realan zivot, a ne samo simpaticna prica. Gdje temperatura zimi prelazi i -45C. Gdje sesija na fakultetu stoji u prosijeku oko 4000$ (sto znaci za godinu 8000$ + knjige ), gdje ima jako puno socijalnih slucajeva i ljudi koji prose po ulici, gdje se u bolnici na hitnoj ceka i po 12 sati i vise i gdje je jedan doktor dezuran, gdje dijeca i odrasli cekaju zajedno i gdje nikog nije briga imas li 5 ili 90 godina,gdje ljudi ostaju bez posla i gdje dijeca pocinju raditi sa 16 godina,(i iz osobnog iskustva mogu reci da se ne nepreduje bas lako), gdje mozete napredovati "prema gore" samo ako radite u vladi ili u istoj kompaniji ( to govorim iz osobnog iskustva, jer sam radila poslove od sobarice u hotelu, beraca jagoda, cuvanja dijece, rada s dijecom u skoli... da bi dosla do radnog mijesta na kojem sam trenutno), gdje svake godine placas extra porez na zaradu ( ako imas dobru placu i drzava "procijeni" da si zaradio vise "nego sto ti treba", iako ti je vec tokom godine sve oporezovano prije nego dobijes svoju zaradu). Iz tog razloga oni koji imaju dobre place obicno rade 4 dana u tijednu, jer u suprotnom moraju "raditi za drzavu", gdje moras imati testament, jer u protivnom; ako ti se nedaj Boze nesto desi, tvoju dijecu uzima drzava i daje na cuvanje nekom drugom, gdje vecina ljudi zivi u kreditima (kreditne kartice, auto, kuca, namjestaj, putovanja, ...- sve je moguce, ali nikad nisi "slobodan")....Ako imate kucu (iako je jednog dana mozda uspijete i otplatiti), svake godine placate gradsku i skolsku taksu ovisno o tome gdje se kuca nalazi i koja je njena vrijednost na trzistu ( ja osobno placam oko 4000$), mogla bih pisati jos dugo..... Posto ste imali prilike da cujete lijepu stranu zivota u Kanadi, imala sam potrebu da vam docaram i onu "drugu stranu medalje", da ne budete u zabludi i da ne mislite kako je ovdje sve lijepo i lako. Svakom tko pozeli otici iz svoje drzave, iskreno bih savijetovala da najprije dobro razmisli koju "cijenu placa", da vidi da li je materijalna sigurnost najbitnija od svega, jer jednom kad udjes "u masinu" ....