Nogometna recesija koju ne može popraviti ni Liga 16

Zadar je od u Prvoj HNL u posljednjih 36 utakmica izgubio čak 23, samo je šest pobijedio, a sedam odigrao bez pobjednika

Treneri će nakon svakoga poraza, ako nemaju što drugo reći, onda ponoviti da su “iz svega mogli nešto naučiti”. Nogometaši Zadra tih su nogometnih lekcija imali jako puno, predavači su se mijenjali iz kola u kolo, ali đaci i njihovi mentori ništa nisu naučili. Porazi se tako na Stanovima više ne shvaćaju ni kao upozorenja. Živ se čovjek na sve navikne, pa i na poraze. Tako bi se mogla opisati forma zadarskih nogometaša čija igra nije u krizi posljednjih nekoliko kola ili možda tjedana nego mjeseci, a netko će reći i godina.
Od pogibije Hrvoja Ćustića Zadar je u posljednjih 13 mjeseci od 36 prvoligaških utakmica izgubio čak 23, samo je šest pobijedio, a sedam odigrao bez pobjednika uz gol razliku 29:64. Može se dakle govoriti o pravoj pandemiji krize koja je uhvatila tolike korijene da ove sezone Zadar, očito, može spasiti samo Liga 16. A to ne bi trebao biti nikome razlog za zadovoljstvo jer, bez obzira hoće li Zadar i dogodine biti prvoligaš, već sada može se govoriti o promašenoj sezoni. U proteklih 29 kola Zadar ničim nije pokazao da na terenu može pružiti više od borbe za ostanak i tek povremenih bljeskova dobre igre. Tako su i Ivica Datković (Varteks 1:0 sa Zvonimirom Jurićem, Zagreb 0:0, Hajduk 1:0, S. Belupo 1:1) i Dalibor Zebić (Zagreb 3:1, Varteks 0:0, Rijeka 3:1, Šibenik 0:0), uspjeli spojiti četiri kola bez poraza, no za pozitivnu ocjenu potrebno je (puno) više od toga.
Od uspomena se ne živi
Zadar je u nogometnoj recesiji, rekosmo, odavno. Sedam posljednjih kola prošle sezone prošli su kako su prošli. Nogomet je u Zadru ionako stao nakon Ćustićeve tragedije. No, tih je sedam utakmica pokazalo da Zadar nešto mora mijenjati, da igra s jednim napadačem i trojicom u obrani, uz napadački neaktivne bokove i sporom veznom linijom, ne obećava ništa dobro ni u sljedećoj sezoni. To se vrlo brzo potvrdilo i Zadar je ljetos nastavio tamo gdje je proljetos stao ušavši u sezonu s osam poraza u devet utakmica u kojima je osvojio tek jedan bod (Osijek 2:2). Gledajući taj podatak sadašnje 11. mjesto izgleda odlično, no u stvarnosti pozicija koju Zadar ne bi smjela stvoriti iluziju u kojoj je najvažnije ostati u ligi. Istina, potpuna bi katastrofa bila da Zadar padne na 12. mjesto, pa mora u kvalifikacije s drugoligašem, iako je i bez toga situacija odavno kritična.
Zadar i njegovi navijači i danas žive od uspomena iz jeseni 2007. kada je Zadar, na valu dobrih igara i niza pobjeda u Drugoj ligi, bio pravo osvježenje Prve HNL. Zebićeva je momčad tada mnoge iznenadila, trojac Župan – Tomasov – Terkeš bio je u stanju otključati svaku obranu koristivši tako iskustvo zajedničkog igranja u Drugoj ligi. Jasno, tada su momčad sa Stanova, koja je prethodno dvije godine bila u nižem rangu, protivnici slabo poznavali i na prepad Zadar je spojio pet pobjeda i igrao vrlo atraktivan, tehnički kvalitetan nogomet. Ta je bajka kratko trajala, protivnici su brzo shvatili kako igrati sa Zadrom i tako je ostalo do danas. Ne treba puno nogometnog znanja za predviđanje toga kako Zadar danas igra. I tu prestaje problem biti u drugima, a problem postaje Zadar koji u svojoj igri nema ništa novog već tako dugo.
Nisu samo trener(i) i igrači
No, nije problem samo na terenu nego i oko njega. Klupsko vodstvo u posljednje dvije sezone imalo je svojih pogrešnih poteza, posebno kad je riječ o angažiranju igrača koji su trebali biti pojačanja. Tako, primjerice, ne može samo Zebićeva krivnja biti što danas u momčadi od tri napadača imao tek jednog zdravog (Mitrović). Netko mu je i složio tu i takvu momčad u kojoj ove sezone nije bilo puno prostora ni za mlade igrače. Na Stanovima već dugo jedinu odgovornost u (ne)uspjesima prve momčadi vide na trenerima i igračima, no kao što su za dobar rezultat zaslužni svi tako su valjda svi odgovorni i za rezultatski neuspjeh. Zato doza samokritičnosti nikome ne bi skinula krunu s glave. Zadar se čini spremnim za velike rezove jer ovakvo “krpanje” odijela koja traje već dugo nije donijelo ništa dobroga. Liga 16 neće i ne može sakriti ničije probleme, tako ni one zadarske. Bez obzira kako će završiti utakmica s Cibalijom i hoće li Zadar nakon nje biti korak bliži ili korak dalje od izbjegavanja 12. pozicije.

 PARMAKOVIĆ OTIŠAO

Zadar je u završnici sezone ostao bez Ninoslava Parmakovića, stopera, oko čijeg je statusa posljednjih dana bilo dosta nejasnoća. Parmaković je posljednji put bio u momčadi protiv Slaven Belupa u 26. kolu, a nakon toga iznenađujuće nestao iz kadra prve momčadi, pa je bilo očito da Zadar i Parmaković više ne računaju na međusobnu suradnju. Parmakoviću na kraju sezone istječe dvogodišnji ugovor sa Zadrom i time je njegov angažman na Stanovima završio jer dogovor za obnavljanjem “veze” nije postignut. Riječ je o jednom od mnogobrojinih igrača koji su došli u Zadar od ljeta 2007., ali i jednom od rijetkih koji je svojim nastupima zaslužio pozitivnu ocjenu.

 RADO VIĐENI GOSTI

Posebna zadarska ovogodišnja stavka su gostovanja. Zadar je 15 utakmica odigrao kao gost i čak 12 izgubio, a u triput je uspio izvući 0:0. Još je porazniji napadački učinak u tim dvobojima jer je kao gost Zadar ove sezone zabio samo četiri gola (S. Belupo 1:2, Inter 1:3, Croatia S. 1:3, Rijeka 1:2). Još od 19. ožujka 2008. Zadar je bez pobjede na gostovanju (Međimurje 3:2).

 VRAĆA SE ŠARANOVIĆ

Za nedjeljni domaći dvoboj s Cibalijom (16.30) ne konkuriraju Ante Mitrović i Josip Bilaver, koji imaju tri žuta kartona te Marin Ljubičić kojem je ostala još jedna utakmica kazne nakon isključenja na dvoboju protiv Hajduka. Tri utakmice u momčadi nije bilo ozlijeđnog Edina Šaranovića, no do Vinkovčana će biti spreman te će s Terkešom zauzeti mjesto u napadu.