Tetka Gorana Višnjića uzgaja tisuću kokoši i tuka

Počeli smo nakon “Oluje” s jednom kokoši koju nam je na dar donio prijatelj, kaže lišanska nevjesta Seka Stipić rod iz Krkovića. Dok suprug Stipe radi u polju, u pripremi krme, sjetvi, žetvi, košnji, vinogradu i masliniku, ona sama vodi brigu o tisuću kokoši i tuka, pet krava, pet tovljenika.. Skuplja jaja, siri i brine da jasle, korita i hranilice nikada ne budu prazne, a blago sito i zadovoljno
U prvom smo tjednu svibnja, najraskošnijeg mjeseca koji svekolikoj prirodi podari svečano ruho i svakog živog stvora izmami van. Iz procvjetalih krošnja dopire veseli poj ptica i zujanje pčela, a iz oplođenih jaja proviruju mali kljunići.
Osobito živo na okućnici je Seke Stipić u Lišanima Ostrovičkim.
Od zore do mraka
Seka (1950.) je lišanska nevjesta, rodom iz Krkovića, majka četvero djece i teta proslavljenog hrvatskog  glumca Gorana Višnjića, samozatajna je i nadasve vrijedna.
Velika obiteljska kuća i još tri puta više gospodarskih objekata raspoređenih na okućnici  cca 15000 m kvadratnih  zahtijevaju njezin  potpuni angažman od ranog jutra do kasnih noćnih ura.
– Da, uglavnom sama vodim brigu o blagu, suprug Stipe  radi u polju u pripremi krme, sjetvi, žetvi, košnji, vinogradu i masliniku, a ja se brinem da jasle, korita i hranilice ne budu prazne, a da  blago bude sito i zadovoljno, kaže Seka i dodaje:
– Nekada nas je bila puna kuća, Stipini roditelji i djeca pa je svako pridonosio, a sada smo ostali sami, djeca pošla svojim putem, roditelji umrli, ali posao se nije smanjio.
 Dok razgovara o svakodnevnim obvezama ne žali se, niti se u nijednom trenutku nije  moglo naslutiti da  neki posao manje voli ili  ne daj bože da joj je mrzak, ali je istovremeno stalno u pokretu.
Nema, kaže, vremena ni kavu popiti jer varenika bi mogla prekipjeti, treba brzo napraviti sir kako bi posuđe bilo spremno za popodnevnu mužnju.
Pet krava i tovljenika
U staji, na vezu je pet montafonskih krava i sve proizvedeno mlijeko Seka preradi u sir. U svinjcu je pet tovljenika koji  su osobito zadovoljni što su na gospodarstvu krave jer sva sirutka ( nusproizvod sira) dolazi u njihovo korito. No, nemaju tovljenici ništa protiv ni kada im Seka ponudi kukuruze iz čardaka, nasuprot svinjcu. Čardak među gospodarskim objektima zauzima centralno mjesto i vrlo rijetko ga se može sresti na nekom gospodarstvu, a posebnost ovoga je da se svake godine napuni kukuruzima proizvedenim na vlastitim poljima.
– Ove godine sam jako iznenađen pakiranjem sjemenskog kukuruza, kaže Stipe i nastavlja:
Čudno pakiranje sjemenskog kukuruza
–  Do sada se moglo kupiti sjeme mjereno u  kg i pakiranja su bila od 10 i od 5 kg, a sada su u prodaji pakiranja po broju  zrna i to 25 000 zrna najmanje pakiranje, odnosno za  1 ha, uz dobru sijačicu treba 50 000 zrna, a kada je sijačica loša  ili  sijete koji metar više prisiljeni ste zbog tisuću ili dvije zrna koliko zafali kupiti 25 000, pojašnjava Stipe (1949.) i nije mu jasno tko je došao na takvu sjajnu ideju.  No, jato od tisuću što kokoši što tuka niti malo ne brine koliko će zrna kukuruza Stipe kupiti i posijati, već idući tjedan, bitno je da se brojne hranilice raspoređene u  nekoliko kokošinjaca redovito pune. Impozantna brojka pa to šarenilo perja, osobito muškog djela fascinira već pri  samom ulasku u ekonomsko dvorište  gospodarstva, a kako samo vole Seku.
Gnijezda na sve strane
– Eh, da nije Vas sve bi one mene okružile, ali ne vole strane osobe, kaže Seka kao da ih želi opravdati što ih se ne može sve uloviti fotoaparatom. Teško bi to bilo izvesti sve i da poziraju, a kamoli na tolikom slobodnom i primamljivom prostoru gdje mogu čeprkati koliko ih volja i gdje ih mame kukci i sočna zelena ispaša.
Koliko vole boravak u prirodnim uvjetima jasno je i po tome gdje nose jaja i legu piliće.
 Ako u samo par dana Stipići ne otkriju gnijezdo već će se naći kokoš koja će ih prisvojiti i onda za tri tjedna samo se pojavi sa pilićima, koje će vrlo agresivno braniti od svega pokretljivog.
 Na primjedbu da to nije loše, dapače, Stipići ponosno pojašnjavaju da su upravo zahvaljujući toj osobini kokoši i tuka danas najjači uzgajivači domaće peradi u Lišanima.
– Počeli smo nakon “Oluje” s jednom kokoši koju nam je na dar donio prijatelj, kaže Seka. Interesantno je kako u jatu Stipićevih nema problema sa raskvocavanjem, te ustrajnim i pažljivim sjedenjem na jajima koji je redovito prisutan kod uzgajivača na selima, a  koji gubitak kvocanja i materinskog instinkta u kokoši pripisuju  hibridima iz inkubatora. Danas je doista malo uzgajivača domaćih kokoši, a jako malo je i čistokrvnih domaćih pasmina, uglavnom se kupuju jednodnevni pilići i pilenke za daljnji uzgoj, meso i/ili jaja i nakon godinu dana se obnavlja, komentirala je Seka, a Stipe je, iako vrlo suzdržan dodao da oni još nisu kupili pile iz inkubatora, a niti će.
– Naravno, komentirao je susjed koji je upravo svratio na čašu vina iz domaćeg bira i u šali dodao:
– Pa kod vas je trenutačno dvadesetak inkubatora u pogonu. Doista, u pet bačava na jajima sjede tuke, a osim tri  kokoši u gnijezdima  desetak ih je u improviziranim gnijezdima koje su same formirale, u granju, sijenu, odbačenoj gajbi, ispod jasli u ovčarniku i tko zna još gdje. Jednako tako je i sa nesilicama, dovoljna je jedna obična šetnja  dvorištem da se sakupi jaja za cijeli tjedan, a da je tek zaviriti u tamne kutke dvorišnih zgrada.
Hrpa jaja u sjeniku
– Pa, ja sam jučer skupila 300 jaja, kaže Seka kao da je to sasvim obična stvar.
I dok prolazimo ispred sjenika  iznad nas je s najviše bale sijena preletjela kokoš. Stipe se u tri skoka našao gore i otkrio hrpu jaja. Što bi nekad seoska djeca dala za takvo blago, ponajprije radi natjecateljskog  užitka u potrazi, a potom i zbog dobrog zalogaja. No danas djeca radije surfaju po internetu, a neupućene majke im uskraćuju  konzumaciju jaja zbog gojaznosti, masti,  kolesterola, a zapravo je suprotno. 

 OD DIVLJE KOKOŠI DO IZVORNE “HRVATICE”

Divlja bankiva kokoš, Gallus bankiva , smatra se izvornim oblikom domaće kokoši, koja se iz Indije proširila po cijelom svijetu. Još  i danas živi u šumovitim predjelima istočne Indije, Tajlanda i na Sumatri. Gnijezdi se u gustom grmlju, a noć provodi na granama drveća kako bi se zaštitila od predatora. Većinu vremena provodi na zemlji hraneći se sjemenkama, bobicama, insektima i crvićima. Udomaćena prije 5.000 godina do današnjih dana doživjela je mnoge morfološke i fiziološke promjene. Morfološke promjene odnose se na veličinu i oblik tijela, pa se razlikuju bantami ili patuljaste pasmine kokoši, koje su lakše i sitnije građe  od divlje kokoši, a s druge strane razvile su se pasmine  kokoši tjelesne mase  veće od kg. Osobito su interesantne promjene u boji i obliku perja pa se neke pasmine ističu izuzetno dugim repnim perjem ( 20 m ), a druge kovrčavim ili svilastim perjem. Današnju globalnu važnost kokoši omogućila je selekcija na brži rast i kvalitetu mesa. Najveći pomak učinjen je u povećanju nesivosti, a razlika je velika od 10 – 15 jaja bankiva kokoši, do 300 i više jaja kod nekih linijskih hibrida nesilica. Posebnu gospodarsku vrijednost početkom ovog stoljeća u seoskim domaćinstvima RH imala je domaća kokoš “hrvatica” ili kako su je tada zvali ” dudica “zbog spavanja na dudu ( murvi). Kokoš Hrvatica je autohtona hrvatska pasmina kokoši i ubraja se u pasmine kombiniranih svojstava.
Prva odabiranja i stručni nadzor napravljen je 1917. god u Podravini. Danas se uzgaja u tri osnovna tipa; crveni, crni i jarebičasti ili zlatni. Važna karakteristična svojstva  ove kokoši su: otpornost na bolesti, skromnost u ishrani uz dovoljno zelene hrane (paše), kvalitetno i ukusno meso, dobra nesivost, briga za potomstvo, izvanredna je kvočka – dadilja. U uzgoju ove pasmine kokoši svako matično jato mora biti izdvojeno u zasebnom odjeljku radi praćenja proizvodnih rezultata za svako jato zasebno. Površina svakog pojedinog odjeljka (boksa) je ukupne površine oko 100 m kvadratnih. Ova pasmina kokoši pogodna je za uzgoj u ekološkoj proizvodnji.

 TUKAC OČERUPAN, TUKE ISPEČENE

A, počeli smo nakon “Oluje” s jednom kokoši koju nam je na dar donio prijatelj, kaže Seka.
 Kasnije smo dobili dvije tuke i jednog tukca, ali već nakon nekoliko dana su nestali. Potraga nije uspjela i kada smo izgubili posljednju nadu, treći dan se pojavio tukac. Bio je posvema operušan, samo su na krilima ostala tri pera, a ispod jednog je bilo pisamce u kojem je napisano: “Gazdarice dobar dan, došao sam na golo očupan, one dvi moje žene, na ražnju su ispečene, u slasti pojedene i vinom zalivene.”