Betinjani nastavljaju tradiciju kalafata u Dalmaciji

Venecija je imala interesa ulagati u Dalmaciju i brodogradnju jer su se na taj način čuvali od Turaka s kopna i mora

Kalafati i brodograditelji u Dalmaciji pod mletačkom vlašću, naziv je predavanja koje je jučer održao visokokvalificirani brodograditelj iz Brbinja s Dugog otoka Mladen Ušković. Za mnoge ljubitelje drvenog broda, povijesti, Dalmacije i nadasve mora Uškovićeva priča o uspješnoj brodogradnji s regulama koje je trebalo poštovati mnogima je izgledala nestvarno iz današnje perspektive u kojima se ne zna budućnost škverova jadranskih gradova.
U Mlecima je bio najveći arsenal, kako su se tada zvala brodogradilišta, a drugi po veličini bio je na hrvatskoj obali Jadrana u Korčuli.
– Vrijeme mletačke uprave u Dalmaciji, od 15. do 18. stoljeća, bilo je vrlo povoljno za brodogradnju. U Dalmaciji su se nalazili neki od najpoznatijih škverova. Osim u Korčuli arsenali su bili u Kotoru, Splitu, Rijeci. Na zadarskom području radili su se brodovi kojima se prevozila stoka prema Veneciji. Uprava je bila uređena, kalafati organizirana, pravila određena. Gradili su se brigantini, karake, skipi i drugi. Svima im je zajednički nazivnik bio jarbol i jedro, kaže Ušković te dodaje:
– Venecija je imala interesa ulagati u Dalmaciju i brodogradnju, jer su se na taj način čuvali od Turaka s kopna i mora. Pazilo se komu se prodaju brodovi tako da ne dospiju u ruke Turcima ili piratima. Pirati su bila posebna opasnost, ali njima je na kraj stala mletačka vlast. Danas u Dalmaciju tradiciju kalafata nastavljaju samo Betinjani. Mi svi drugi smo bili poput meteora koji su zabljesnuli i prošli u jednom vremenu i prostoru.