Velebit raste centimetar godišnje

Nema sumnje, istaknuto je na predavanju, da je kod Paljuva bila zona ispiranja ledenjaka niti da je današnjim otokom Pagom tekla rijeka čija je dubina znala dosegnuti i do 15 metara što je dvostruko više od danas najvećeg poznatog vodostaja rijeke Save, kad su na snazi mjere obrane od poplave

U ražanačkoj knjižnici održano je predavanje “Ledena prošlost Velebita” koje je održao prof. dr. Tihomir Marjanac s Geološko paleontološkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Predavanje se temeljilo na dugogodišnjim terenskim istraživanjima kako u svijetu, tako i na velebitskim i podvelebitskim prostorima u kojima sudjeluje i prof. dr. Ljerka Marjanac sa Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU, koja je također sudjelovala u predavanju u Ražancu, koje je organiziralo Astronomsko astronautičko društvo Zadar.
Prof. Marjanac je u uvodnom izlaganju istaknuo kako su znanstvene postavke o zaleđenom Velebitu dugo bile teško prihvaćane pa i odbacivane u znanstvenome svijetu i tek su terenska istraživanja u nedavnoj prošlosti dovela do promjene slike o prošlosti te planine u posljednjih sto tisuća godina.
– Velebit je imao burnu prošlost zadnjih milijun godina. Bio je zaleđen i na njemu je bilo više ledenjaka nego danas u Alpama. Planine iz lanca Dinarida izgledale su tada kao Grenland. Prije sto tisuća godina nanosi snijega i leda na Velebitu nisu bili kao danas preko zime, nego su bili debeli više stotina metara pa sve do jednog kilometra, kazao je Marjanac. A dokaze za tu tvrdnju on i njegova supruga sa suradnicima pronašli su i na samom Velebitu, kao i na prostorima neposredno uz planinu, od Novigradskog mora, Paljuva, Novskoga Ždrila, Ražanca i otoka Paga te na otoku Krku.
Na predavanju, koje je bilo popraćeno bogatim ilustracijama i atraktivnim snimkama iz svijeta i naših područja, okupljeni su mogli vidjeti kako izgledaju ledenjačke morene u Alpama, na arktičkim područjima, ali i tragove ledenjačkih djelovanja na Velikom Rujnu, Buljmi, Baščanskoj Dragi na Krku i uz obale Novigradskog mora i uvjeriti se u sličnost tih geoloških formacija. Na Buljmi se, primjerice, nalazio ledopad koji se spuštao prema Velikoj Paklenici, a u Ždrilu je otkriven blok stijene koju je led prenio preko Podvelebitskog kanala te se sad nalazi uz morsku obalu premda je svojedobno bila udaljena kilometar od obale, riječ je o stijeni dimenzija 12 i 14 metara.
Zanimljivo je da u to doba nije bilo niti kanjona Velike Paklenice koji je bio ispunjen sedimentima u visini od 250 metara. Kanjon je nastao kad se nataložila ujezerena voda i svojom silom probila prolaz. Također od četiri ledenjaka koji su se najvjerojatnije nalazili na području južnoga Velebita, dva južnija koja su završavali u današnjem Novigradskom moru odnosno zaljevu Rovanjske, što su tada bila velika jezera, valjali su i kotrljali kamenje iz dubine Bukovice. Za materijal koji je završio u Novigradskom moru utvrđeno je da potječe s Velike Popine, kod Knina, udaljene 50 kilometara. Za dva ledenjaka koja su tekla nešto sjeverozapadnije, gdje su danas kanjoni Male i Velike Paklenice, postoji vjerojatnost da su u Podvelebitski kanal donosili materijal iz Like iako to još nije u potpunosti znanstveno dokazano.
No zato nema sumnje, istaknuto je na predavanju, da je kod Paljuva bila zona ispiranja ledenjaka niti da je današnjim otokom Pagom tekla rijeka čija je dubina znala dosegnuti i do 15 metara što je dvostruko više od danas najvećeg poznatog vodostaja rijeke Save, kad su na snazi mjere obrane od poplave.
Tihomir Marjanac upozorio je nazočne i na pojavu elastične litosfere, točnije, da se ne samo Velebit nego i druga kopna kad su se oslobodila ogromnih tereta leda počela izdizati. Na ovom području izdizanje iznosi jedan centimetar godišnje, što posebno stvara probleme pri održavanju cesta. Zahvaljujući ostatcima školjaka, navlasito prstaca, može se utvrditi izdizanje tla koje na Krku iznosi 120 metara od vremena odleđivanja.
– Sve što smo danas čuli predstavlja spoznaju o tome kako se led u prošlosti ponašao i kako bi se jednom opet mogao ponašati, zaključio je na kraju izlaganja prof. Marjanac.