Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Tko ne voli Holy?

07.06.2012. 22:00


Nakon nekoliko nepromišljenih poteza uslijedila je promišljena ostavka.
Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša i prirode kao da je od početka „zavala” afere, a onda su uslijedile i prijetnje smrću pa je sve skupa postalo teret kako njoj samoj, tako i premijeru i Vladi koja u teškoj gospodarskoj situaciji ne može stalno gubiti vrijeme i reputaciju braneći i opravdavajući pogrešne ministarske postupke.
Najprije se ministrica spotaknula u slučaju imenovanja Sanje Kalambure direktoricom Fonda za zaštitu okoliša iako je njoj za vratom stajala optužnica, onda je najavila promjene u otkupu PET ambalaže te, sumnja se, stala na žulj nekim interesnim skupinama pa joj se počelo prijetiti, a onda je pala zbog nes(p)retnog e-maila u kojemu moli predsjednika Uprave HŽ Holdinga Renea Valčića da zaštiti i zadrži na radnom mjestu suprugu stranačkog kolege SDP-ovca.
Sporni e-mail koji zvuči kao nedopustiva lobirajuća zamolba još donedavno mnogim političarima ne bi bio razlog za ostavku. No, kako obrazložila Holy, ova je afera nanijela političku štetu Vladi, a za to je ministrica doista odgovorna i to joj premijer i radi sebe nije mogao oprostiti.
Ono što je, pak, zanimljivo u cijelom slučaju je činjenica da bi e-mail star nekoliko mjeseci bio posve bezazlen i beznačajan da nije iscurio u javnost. A to je upravo ono što uz kontinuirane prijetnje ministrici navodi na zaključak da netko doista ne voli Holy.
Nije tajna da su političari često umišljali da su Zavod za zapošljavanje pa i barba Luka je primao pisma – zamolbe za posao, a koliko je tek onih koji su, politički iskusno i pažljivo, sve dogovarali u četiri oka bez pisanih i zvučnih tragova. I nikom ništa! No, dok su bez posljedica brojni političari potvrdili onu „ruka ruku mije” i nije im pala ni dlaka s glave, ministrica Holy nekome se pošteno zamjerila, zamorila premijera, a usput ni sama nije bila oprezna, niti je shvatila da je kao ministrica stalno pod povećalom.
Dok je u javnosti još jako rašireno mišljenje da je dobro biti dobar s političarima jer oni uvijek mogu biti od koristi, jer bolje čuje misu onaj tko je bliže oltaru, istodobno se u društvu i politici nazire jedna pozitivna promjena. Naime, u općoj krizi i ogromnoj nezaposlenosti sve je manji prag tolerancije na intervencije političara pri zapošljavanju i na famozni sukob interesa koji se još donedavno nije ni smatrao sukobom nego samo razumljivim interesom zbog kojega, posebno ako je moćan, političara nitko nije smio taknuti, a kamoli da je on zbog nekog e-maila kojim nije pribavljana nikakva osobna materijalna korist – dao ostavku.
Pogriješila je Holy, no ostavka po vlastitoj savjesti ili po premijerovoj naredbi je ispravna i izgleda politički odgovorno pa ako iz svega negativnog treba izvući pozitivnu poruku onda je to ona adresirana na političare starog kova da prolazi vrijeme u kojemu su unatoč aferama ostajali u sedlu.
Odgovornost za izjave, postupke i odluke mora postati osnovni kriterij koji nekog političara drži na položaju. U tom slučaju politika kao rad za opće dobro ne bi bila doživljavana kao lagan, lagodan, dobro plaćen posao koji „sva vrata otvara”.
Onaj tko ne voli Holy došao je na svoje jer su se za „crnom ministricom” vrata Vlade zatvorila.