U Zadru je 8. srpnja 1878.

U Zadru je 8. srpnja 1878. rođen Slavomir Grančarić (Grancarić), skladatelj i glazbeni pedagog. Pučku školu i gimnaziju pohađao je u Zadru, a potom je studirao glazbu u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, gdje je i položio profesorske ispite. Glazbu je dalje nastavio studirati na Konzervatoriju u Beču, Parizu i Pragu. U Parizu se glazbeno usavršavao kod Gabriela Fauerea, a u Pragu kod Antonina Dvoržaka. Bavio se pedagoškim radom i bio je zborovođa. Službovao je u Livnu 1905. kao zborovođa pjevačkog društva Dinara. Godine 1906. bio je kapelnik u Senju i kasnije u Karlovcu, gdje je bio od 1919. ravnatelj gradske glazbene škole, tamošnjeg Glazbenog zavoda. Službovao je također kao srednjoškolski profesor, učitelj pjevanja, u Splitu, Karlovcu, Osijeku, Pirotu, Negotinu i Zagrebu. Bio je izvrstan i školovan glazbenik, široke kulture i bogate fantazije. Skladao je za orkestre, s kojima je dobro surađivao, jer su mogli ostvariti bogatstvo kolorita njegovih zamišljenih kompozicija. Skladao je više simfonijskih pjesama, oko 80 solo pjesama, tri mise, operu itd. Uz više simfonijskih pjesama ostala je neizvedena opera Salko i Kosovo. Najznačajnija djela su mu Tatjana kod cara, glazbena impresija za dva orkestra iz ciklusa Pad cartsva, iz 1928. potom iste godine Pentezilea, uvertira, te godinu kasnije Ocean, simfonijska skica. Još su vrijedna djela Kraljević Marko, simfonijska pjesma i Adagio con tristezza; Halugica, uvertira nedovršene opere, a oba djela ostvario je 1930. Vrijedi još istaknuti njegove popijevke uz pratnju glasovira, a dvije su, Oj, djevojko i Ljuven sanak, otisnute 1906. u Hrvatskom kolu, Matice Hrvatske. Umro je 22. veljače 1941. u Zagrebu.