Šango: Veliku važnost dajem znanstvenom radu i edukaciji

Mladi sportaši moraju shvatiti da nije isto trenirati zato što ti trener kaže da treniraš ili trenirati zato što izgaraš od želje da budeš bolji. To je ključ uspjeha u sportu
Kondicijski trener se mora znati prilagoditi željama glavnog trenera, jer ponekad neprilagodljivost dovodi do loše suradnje, a na kraju i minoriziranju važnosti naše struke
Ja sam odgovornim ljudima u Zadru davao do znanja da ne mogu biti profesionalac i raditi onoliko koliko radim, a da ne primam plaću više od šest mjeseci, jer moja obitelj i obaveze koje svi mi imamo to jednostavno nisu mogle izdržati
Jure Šango u posljednjih desetak godina postao je već poznato ime u zadarskoj košarci. Bivši kondicijski trener Zadra i Borik-Puntamike i dalje radi s nizom zadarskih košarkaša, a poznata je i činjenica da je dvije sezone sudjelovao u pripremama hrvatske seniorske reprezentacije. Šango je zbog neisplaćenih plaća prošle sezone bio primoran napustiti KK Zadar, nakon čega se dodatno posvetio svojoj dodatnoj izobrazbi i nastavio s magistarskim studijem na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Trenerski put Šanga možda i nije trebao započeti s kondicijskom pripremom. Zadranin je na tadašnjem Fakultetu za Fizičku kulturu, današnjem Kineziološkom fakultetu preusmjerio košarku.
– Košarka mi je bila prva sportska ljubav pa je to usmjerenje bilo logičan izbor. Usmjerenje za kondicijsku pripremu je upravo te godine započelo s radom i bilo je svojevrsna nepoznanica. No, danas je to mnogo drukčije. Usmjerenje za kondicijsku pripremu razvilo se s vremenom u najkvalitetnije usmjerenje na Kineziološkom fakultetu, što potvrđuje važnost naše struke u modernom sportu.
Znanstveni rad
No, tu nije završio vaš akademski napredak. Čini se da priličnu važnost pridajete svom usavršavanju.
– Pridodajem veliku važnost znanstvenom radu i edukaciji. Nedugo nakon što sam diplomirao na Kineziološkom fakultetu, odlučio sam upisati postdiplomski magistarski studij koji sam i odslušao, ali zbog profesionalnih obaveza u klubu (Zadar) taj sam dio ostavio po strani. Sada kad nisam profesionalno vezan za klub imam vremena magistrirati i to na temu fiziologije košarkaša.
Dio svog znanja prenosit ćete i mladim kolegama?
– Vjerojatno ću u ovoj godini biti predavač na Višoj trenerskoj školi u Zadru.
Vaš angažman kondicijskog trenera započeo je prije desetak godina?
– Odmah nakon fakulteta (2002.) sam započeo raditi kao trener. Na tome sam prije svega zahvalan Željku Birkiću koji je prepoznao moju ozbiljnost, stručnost i želju te mi dao prvu priliku u juniorima KK Zadra. Može se reći da mi je to prvi takav posao. Tada je u juniorima glavni trener bio Petar Popović. Nakon njega juniore je na kratko preuzeo Tiho Bujan pa Denis Pleslić s kojim sam odradio cijelu sezonu. Ta juniorska sezona mi je ostala u jako lijepom sjećanju iz razloga što su iz juniorskog pogona tada izašla dva igrača koji su kasnije postali nositelji seniorske momčadi Zadra. Radi se o Roku Stipčeviću i Juri Laliću.
Sve se poklopilo
Uskoro postajete kondicijski trener Borik-Puntamike i to u vrijeme kada je klub u vrlo kratkom razdoblju iz A-2 lige stigao u A-1 ligu i igrao polufinale Kupa Krešimira Ćosića. Baš tada se i prvi put spominje vaše ime, pošto je Borik u tom razdoblju bio na glasu kao jedna od kondicijski najbolje pripremljenih hrvatskih momčadi.
– Tihomir Bujan je tu sezonu preuzeo drugoligaša Borik-Puntamiku i pozvao me da mu budem pomoćnik. To sam prihvatio i i nisam pogriješio. Bili smo prvi u A-2 ligi bez ijednog poraza i preko kvalifikacija se plasirali u A-1 ligu.
Stječe se dojam da vam je to razdoblje posebno drago?
– Ta prva prvoligaška sezona i Liga prvaka koju smo izborili je najdraža sezona u mojoj trenerskoj karijeri. Mnogo stvari se tada poklopilo. Stvorili smo pravi sportski tim pun entuzijazma, ljubavi prema sportu, treningu. Ta momčad imala je sve one atribute koji trebaju krasiti sportski kolektiv. Da, bili su jako dobro pripremljeni, čak bi rekao da rijetko jedan košarkaški tim dosegne takve relativne pomake u trenažnoj spremnosti u jednoj sezoni. U Boriku tada nije postojao koncept igranja za novac. Igralo se iz čiste strasti, a toga danas ima sve manje ili uopće više nema. Igrali smo Ligu za prvaka i sljedeću sezonu podjednako uspješno iako smo, po meni, ipak za nijansu bili manje kvalitetni.
Nakon vremena provedenog u Borik-Puntamici dobivate ponudu KK Zadra. Tadašnji trener Aco Petrović zatražio je da mu se dovede kondicijski trener i izbor ja pao na Vas.
– Aco Petrović je preuzeo Zadar i tražio je kondicijskog trenera. Dobio sam poziv jer sam ionako radio s 25% momčadi Zadra u nekakvim privatnim angažmanima (Stipčević, Lalić, Barać). Tada sam bio ponosan kada me je Gjergja pozvao, jer – postati trener u Zadru san je svakog trenera ili igrača. Svakome je želja biti najbolji i s najboljima.
Ta sezona je bila uspješna?
Uspješan rad u Zadru
– S Acom smo osvojili prvenstvo i ta je sezona bila perfektna.
Idući trener Zadra bio je Zmago Sagadin?
– Sagadin je tada preuzeo momčad, a ja sam ostao kondicijski trener Zadra. S tim trenerom sam imao izvanrednu suradnju. Mislim da je on trener s kojim sam ja najviše napredovao. Ipak, tada se procijenilo da nije ispunio očekivanja pa je smijenjen, a na mjesto glavnog trenera postavljen je Danijel Jusup. Ta sezona je bila puna neočekivanih preokreta, otkaza, ozljeda tako da je sezona izgledala takva kakva je.
U tom razdoblju i Vi odlazite iz Zadra i to zbog činjenice da niste dobili plaću prilično dugo vremena. Ispaljene su i neke “otrovne strelice” usmjerene prema Vama?
– Ja sam odgovornim ljudima davao do znanja da ne mogu biti profesionalac i raditi onoliko koliko radim, a da ne primam plaću više od šest mjeseci, jer moja obitelj i obaveze koje svi mi imamo to jednostavno nisu mogle izdržati. Bio sam prisiljen dati otkaz, jer nisam želio prihvatiti nikakav drugi oblik suradnje. Smatram da trener treba biti 24 sata “unutra”.
Istina je i to da je moj potez dočekan s nekakvim “kvazi” ogorčenjem kod nekih ljudi u klubu i to me posebno pogodilo, ali donekle i razočaralo jer sam vidio da egoizam i taština vladaju današnjim sportom.
Zamjerate li nešto ljudima iz kluba?
– Ne mogu reći da zamjeram jer nisam zlopamtilo. Žao mi je zbog svega, jer smatram da sport mora ogoliti od nekih stvari i usredotočiti se na jedan zdravi razvoj mladih ljudi. Mora se raditi s tim mladima, a to je stavljeno u drugi plan. Sve ide kroz prizmu novca, a Zadar nije dovoljno veliki da ima proračun od 10 milijuna eura. Probalo se i sad je jasno gdje je klub došao. Premali smo mi za to. Ne možemo se nositi s klubovima s kojima se nekad susrećemo u europskim natjecanjima. Moramo se samo usredotočiti na ulaganje u naš kadar. I u igrače i u trenere.
Povratak?
Postoji li želja za povratkom u KK Zadar?
– Da. Naravno da postoji. Želim se vratiti u klub i ponovno raditi tamo. Užitak je raditi s mladim košarkašima i pomagati im doseći maksimume svojih mogućnosti. Ne radi se samo o maksimumu fizičkih mogućnosti, već i onih ljudskih.
Znači nadate se povratku?
– Apsolutno. Iskreno se nadam da ću jednog dana moći nastaviti raditi u tom klubu.
Novi trener Zadra, Aleš Pipan, je najavio da će formirati stručni stožer. Postoji li kontakt iz kluba prema vama?
– Trenera Pipana ne poznajem, tako da nikakvih kontakata nije bilo.
Ljeto je mladom zadarskom stručnjaku prilično aktivno. Mnogi zadarski košarkaši tijekom odmora, prepoznali su Šangovu kvalitetu i uhvatili se rada s njim. Kroz dugi niz godina kroz njegove “ruke” prošlo je mnogo sportaša.
– S Rokom Stipčevićem radim od njegovih juniorskih dana i taj rad nije stao do sada. Puno sam posla napravio s Jurom Lalićem kroz pet godina u Zadru, a već šest godina sam s Markom Banićem i Pankracijem Baraćem. Također, posljednje dvije godine radim i s Markom Carom. Marija Vrsaljko je sa mnom prošla rehabilitaciju ozljede posljednja četiri mjeseca. Bilo je tu još mnogo košarkaša, ali uglavnom u nekom kraćem programu.
Danas se mnogi nazivaju kondicijskim trenerima, iako nisu prošli adekvatnu izobrazbu?
– Kvaliteta rada kondicijskog trenera nije kod svih ista. Nažalost, postoje oni “uradi sam – kondicijski treneri”. Ali na sreću sve je više vrhunskih trenera fizičke spreme koji dobro znaju potrebe vrhunske košarke. Smatram da svaki kondicijski trener mora imati adekvatnu izobrazbu. Jer ako taj posao radi školovan čovjek koji zna sportske zakonitosti i potrebe mladog sportaša, onda nitko neće moći osporavati potrebu za trenerom ili samom kondicijskom pripremom. No, zbog onih drugih se stvara kriva slika o kondicijskoj spremi.
Ljubav prema triatlonu
A ona je važna?
– Izuzetno važna. Postoji ponekad pogrešna slika, jer se zna čuti da je kondicijska priprema samo dizanje utega. Netko je iskrivio tu sliku. Takva vrsta priprema je mnogo više. Pogotovo je ona važna kod klubova i pogona koji se usredotočuju na rad s mladim sportašima.
Osim u košarku, aktivno ste, i kao trener, ali i kao sportaš, uključeni u red jednog drugog kluba u potpuno drukčijem sportu.
– Osim što individualno pripremam nekoliko košarkaša, aktivno sam uključen u rad Triatlon kluba Zadar, kao sportaš i kao trener.
Zašto triatlon?
– Triatlon me privukao jer onaj tko je uspješan u ovom sportu ima ili mora imati sve ono što sam uvijek smatrao karakternim vrlinama vrhunskog sportaša, a tih vrlina je sve manje u košarci. Momci iz triatlon kluba svakodnevno treniraju i podnose opterećenja koja su za košarkaše “nužno zlo”. Mislim da malo triatlonskog duha ne bi škodilo našim košarkašima jer mladi sportaši moraju shvatiti da nije isto trenirati zato što ti trener kaže da treniraš ili trenirati zato što izgaraš od želje da budeš bolji. To je ključ uspjeha u sportu.
Koliko se teško bilo ubaciti u triatlon koji je poznat kao vrlo težak sport?
– Radi se o sportu koji objedinjuje tri bazična siklična sporta koji su izuzetno zdravi. Problem nastane kada se ti sportovi spoje. Mi radimo malo ekstremne stvari i sigurno da nije bilo odmah lako krenuti, ali ja bih ovaj sport preporučio i rekreativcima. Radi se o izuzetno zdravom načinu vježbanja. Samo trčanje je možda i malo monotono, ali kad se sve ovo spoji, dobiva se na jednoj drugoj dimenziji.

Glavni kondicijski trener

I dan danas, kada je odavno poznata i znanstveno dokazana svrha kondicijske pripreme, mnogi sportski i košarkaški djelatnici odlučno negiraju važnost tog segmenta sportske pripreme. Iako se većinom radi o ljudima koji nemaju “jaču” sportsku izobrazbu i ne shvaćaju moderan sport i napredak u sportskim istraživanjima, često i neki visokopozicionirani ljudi ne vide važnost kondicijske pripreme.
– Kondicijska priprema u košarci je često meta kritike. Govori se da je nepotrebna. Ali o čemu se radi? Glavni treneri osmišljavaju sistem rada. Ako taj sistem ne podrazumijeva individualizirani pristup i razvoj svih motoričkih sposobnosti košarkaša, onda je kondicijski trener nepotreban. No, svaki ozbiljan pogon mora imati senzibilitet za mlade igrače, s kojima se mora raditi kvalitetno, ali i precizno. Kod mladih sportaša postoje senzibilna razdoblja u kojima valja razvijati određenu motoričku sposobnost, a tu kondicijski trener itekako dolazi do izražaja.
Znači kondicijski trener ovisi o željama glavnog trenera?
– Što se tiče rada prve momčadi apsolutno. Kondicijski trener se mora znati prilagoditi željama glavnog trenera jer ponekad neprilagodljivost dovodi do loše suradnje, a na kraju i minoriziranja važnosti naše struke.

Banić i reprezentacija

Marko Banić, koji već dugo vremena radi s Vama, ovaj put se nije našao niti na širem reprezentativnom popisu.
– Žao mi je zbog Marka, ali to je bila izbornikova odluka i o njoj nema smisla raspravljati. Marku je ovo sad prilika da ljeto iskoristi za neke druge stvari i da sezonu dočeka na pravi način, jer on je u reprezentaciji već jako dugo i sad će imati na raspolaganju ovo vrijeme da se temeljito pripremi za klupsku sezonu.

Rad u reprezentaciji

Dok ste bili trener u Borik-Puntamici dobili ste poziv i za sudjelovanje u pripremama seniorske reprezentacije.
– Velika je čast bila što sam u dva navrata po 10-15 dana radio s tim igračima. Dobio sam poziv i da se ove godine priključim radu s reprezentacijom u Osijeku, ali sam zbog poslovnih obaveza morao to otkazati.