Stipe je u klubu dobio i temelj i kvalitetnu nadgradnju

U gomili tekstova i tekstića koji se ovih dana valjaju medijskimm prostorom glede brončane medalje hrvatskoga bacača kugle Stipe Žunića na atletskom SP u Londonu nije teško uočiti i poneke netočnosti, čak i tvrdnje koje nemaju nikakvo čvrsto uporište. I prije je u napisima oko Žunića bilo toga. Jedna od ispraznih izlizanica jest i ona da je Žunić 'slučajno počeo bacati kuglu', a takvih i sličnih tvrdnji ima još. Kako se takve izlizanice nepromišljeno preuzimaju i plasiraju (pout davnašnje da je Luka Modrić svojedobno imao drvene kostobrane), u javnosti se održava prethodno stvoreno stajalište o 'slučajnom' Žunićevu ulasku u jednu od atletskih bacačkih disciplina. Jučer je o tomu u Zadarskom listu prilično jasno i s neoborivim argumentima govorio Ivica Šola, trener u AŠK-u Zadar, a čovjek koji je Stipu Žunića u tom klubu 'preuzeo' godine 2005. bio je Predrag Saratlija. Iskusan trener čiji su atletičari, kaže statistika, osvojili više od 300 medalja na različitim natjecanjima.
– Prvo bih želio čestitati Stipi na rezultatima, na hrvatskom kuglaškom rekordu, te na brončanoj medalji u Londonu – kaže Saratlija.
Da u AŠK-u Zadar nisu pomno pratili osnovnoškolska natjecanja, te da nije reagirao Ivica Šola, pitanje je bi li se te 2005. Žunić 'upisao' u atletičare.
– Klub je reagirao tako što je stupio u kontakt sa Šimom Pilipovićem, nažalost danas pokojnim, koji je u OŠ Bartula Kašića predavao tjelesni. Zamolili smo ga da informira Žunića o mogućnosti da dođe u klub i počne sustavno vježbati. Nekoliko dana nakon toga Žunić se doista i pojavio.
Saratlija kao iskusan trener i znalac odmah je spoznao da se radi o talentiranom dečku.
– Žunić se već bavio nizom sportova, čak i uspješno, a očito ga je atletika u klubu privukla i zadržala. Usmjerili smo ga u tri bacačke discipline (kugla, koplje, disk) i jednostavno nije istina da je on slučajno uzeo kuglu u ruke. Upravo suprotno, u AŠK-u Zadar sustavno smo s njim radili u svim trima disciplinama, a dodao bih i podatak da smo nakon nekoliko godina imali čvrsti plan kako od Žunića stvoriti juniorskog rekordera u desetoboju. On je u mnogim disciplinama bio izvrstan, a samo u bacačkima bio bi skupio toliko bodova da bi sigurno bio vrhunski desetobojac. Usputno, u to doba u visu je imao 180, u dalju šest metara, na 100 metara 12,0, itd. a sve to sa znatno manje od 90 kilograma fizičke mase.
AŠK Zadar djelovao je u skromnim infrastrukturnim uvjetima, ali to u mnogim primjerima u njihovu razvoju nije bila otegotna okolnost. Uglavnom, Žunić se u klupskoj majici počeo natjecati 2005. u kategoriji dječaka. Tada je prema tablicama Hrvatskoga atletskoga saveza kuglu (četiri kg) najdalje bacio 18, 37 metara. Ispred njega bio je Marin Premeru (21,86) s kojim će se Stipe poslije godinama nadmetati.
– Statistički podaci ukazuju na suprotno od onoga što se povremeno tvrdi u glasilima. Žunić je u Zadru imao kontinuitet bacanja kugle, bacavši istodobno i koplje i disk. Mi smo tada preferirali koplje, ali nismo zapustili ni kuglu ni disk.
Podaci u HAS-ovim tablicama nedvojbeno potvrđuju da je već u Zadru Stipe napredovao u svim disciplinama, a godine 2009. u Varaždinu je koplje bacio 74,32. U tom razdoblju, neupitno je, bilo je uopće pitanje hoće li Žunić ići u Varaždin. Premda ne voli o tomu govoriti, stvar je spasio – Predrag Saratlija. Privatno je Žuniću platio odlazak u Varaždin. Tada se, međutim, u karijeru Stipe Žunića umiješao ASK Split. Na veoma nekorektan način taj je klub u Zadar k obitelji Žunić poslao svoje emisare i nedugo zatim uslijedio je Žunićev odlazak.
– A AŠK-u Zadar Žunić je dobio i temelj i kvalitetnu nadgradnju u vremenu dok je bio u matičnom klubu. Za sve tri bacačke discipline. Kao naš član, uz ostalo imao je norme i za mlađe juniorsko SP – kaže Saratlija.
U Splitu, pak, smatrali su da će Žunić najdalje otići kao kopljaš uvjeravajući javnost da će brzo doseći 90 metara. Tu negdje počinju i stanovite Žunićeve poteškoće s ozljedama, a u javnosti se zločesto plasiraju neistine kako se u Zadru s njim prethodno nestručno radilo. Nakon godinu dana u Splitu, Žunić se uputio u SAD gdje je također smatrao da će najviše postići kao kopljaš. I tamo je bilo i ozljeda i bolesti, pa je sve to – srećom – prevladano.
Nego, što je nužno da bi čovjek ostvarivao dobre rezultate u bacačkim disciplinama?
– Eksplozivna snaga, ali treba imati i fizičku masu. Jedno bez drugoga ne ide. Svojedobno je Žunić bio oborio klupski rekord u kugli, ostvario je u Zadru niz zapaženih razultata u toj disciplini i doista je neukusno stalno ponavljati da je u kuglu došao slučajno, kao i da je kuglu piočeo bacati tek 2013. – zaključuje Predrag Saratlija.