Zadrani proslavili blagdan svog zaštitnika

Zadrani su danas u velikom broju proslavili blagdan Sv. Šime, Bogoprimaoca, jednog od zaštitnika Zadra te mu iskazali štovanje obilaskom svečeve škrinje uz molitve i zahvale Bogu. Zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa u svom obraćanju vjernicima tijekom svečanog misnog slavlja u crkvi Sv. Šime u Zadru rekao je da svatko po primjeru sv. Šime pozvan primiti Isusa Krista u svoje srce te se susresti sa živim Bogom u svom životu. To se događa po svetoj misi, čitanju Svetog pisma i sakramentima po kojima možemo stupiti u dublju vezu s Bogom. Također istaknuta je poruka otkrivanja i prenošenja vjere u Krista uskrslog novim naraštajima, mladima, djeci, ljudima oko sebe uz otkrivanje bogatstva vjere za naš ljudski život. Govorilo se i o potrebi izgradnje svijeta s Bogom što je, kaže nadbiskup Prenđa, uvjet življenja moralnih pravila i vrijednosti.
Nadbiskup je u uvodnim riječima pod zagovor svetog Šime stavio obitelji, pojedinačne potrebe, domovinu Hrvatsku i grad Zadar “koji je sa svetim Šimom kroz svoju povijest primao tolike darove, kroz teškoće povijesnih zbivanja, ali i u vremenima mira i radosti.”
– Slavimo Dan naše neovisnosti, odluka povijesnih i velikih koje su nam omogućile da možemo živjeti novu stvarnost u slobodi svoje zemlje i domovine, riječi su mons. Prenđe.
– Slavimo u našem Zadru, ovdje u crkvi Sv. Šime, tu pred nama, među nama, nazočnoga i sačuvanom svetom tijelu, sv. Šimuna, Bogoprimaoca, pravednog i bogobojaznog proroka, čovjeka iz Jeruzalema. Evanđelist Luka u odlomku iz Evanđelja označuje životni prostor starca Šimuna. On je, dakle, iz Jeruzalema. Danas mu se u tom gradu Isusove muke i uskrsnuća čuva njegov prazni grob. Tijelo mu čuva Zadar u prekrasnoj škrinji, srebrno-zlatnoj koju je darovala Elizabeta mlađa, Kotromanić, žena hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika, kazao je mons. Ivan Prenđa te ovogodišnji blagdan Sv. Šimuna predstavio u znaku dva velika događaja u Katoličkoj crkvi. Prvi je Godina Pavla, apostola, proglašena na blagdan svetih apostola Petra i Pavla, dakle od lipnja 2008. godine do blagdana Sv. Petra i Pavla 2009. Drugi veliki događaj je XII. redovita Sinoda biskupa Katoličke crkve: Božja Riječ u životu i poslanju Crkve.
– Te veze Godine sv. Pavla, zapravo lik sv. Pavla i XII. Sinoda o Božjoj Riječi imaju duboke veze s našim svetim zaštitnikom Šimunom. Bog se otkrio Šimunu iz Jeruzalema. Taj Bog se otkrio, objavio Pavlu iz Tarza. Šimun ga je dočekao i primio u hramu, u Jeruzalemu. Prihvatio ga je na ruke od siromašnih roditelja, Josipa i Marije te vođen Duhom Svetim u nejakom dječaku prepoznao Iščekivanog i Obećanog Otkupitelja. Duh Sveti u njemu mu je otkrio Svjetlo, na prosvjetljenje naroda, slavu Izraelovu. Isus, Sin Marijin i Sin Božji postat će dika i ponos Izraela, najslavniji izdanak Izabranog naroda. U proročanstvu će ga proglasiti crtom razdjelnicom spasenja i propasti, ovisno o prihvaćanju u vjeri ili odbijanju u srcu, te najavio njegov put na ovoj zemlji, u patnji i odbačenju, čulo se u propovijedi.

POVIJEST ŠTOVANJA SV. ŠIME U ZADRU

Povijest Zadra i njegove Crkve na poseban je način povezana sa štovanjem svetog Šime i njegovom prisutnošću ostvarenom Božjom providnošću. Starac Šimun, pravedan i bogobojazan, primio je dijete Isusa u ruke kad su ga Marija i Josip donijeli prikazati u hram. Štovanje Sv. Šime u Zadru seže u daleku prošlost kad je prema pučkoj predaji jedan brod ploveći na putu iz Palestine u Veneciju u blizini Zadra zahvatila velika oluja. Na tom brodu bio je jedan plemić koji je iz Palestine nosio tijelo Sv. Šimuna. Zbog nevremena zadržao se u predgrađu Zadra u hospiciju nekog samostana, a u samostanskom groblju pokopano je svečevo tijelo. Nakon smrti putnika redovnici su na njegovom vratu pronašli zapis prema kojemu su saznali da je pokopano tijelo koje je putnik sa sobom donio tijelo sv. Šimuna. U to vrijeme, trojici gradskih rektora u snu se objavilo da je tijelo iz samostanskog predgrađa zapravo tijelo sv. Šime. Rektori su se sreli na putu prema samostanu te su jedan drugome ispričali san. Nakon što je o svemu tome saznao nadbiskup tijelo Sv. Šime prenesno je u crkvu Svete Marije Velike gdje su ga štovali brojni vjernici, što je popraćeno raznim čudesima. Zadrani su zatim u čast Sv. Šimi sagradili crkvu, te je postao jedan od zaštitnika grada Zadra. Tijelo Sv. Šime položeno je u zlatarsko remek-djelo “Raku sv. Šimuna”, izrađenu od cedrova drveta i obloženu reljefnim srebrnim pločama, teškim 250 kilograma, dar hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanić.
Raku Sv. Šime u svečevoj crkvi u Zadru drže dva velika barokna brončana anđela. Ovom prigodom zanimljivo je spomenuti razdoblje zadarske povijesti druge polovice XIV. stoljeća. Zadar je tada bio gradska komuna na putu prema potpunoj samostalnosti i napretku. Kraljica Elizabeta Kotromanić, žena kralja Ludovika Anžuvinca naručila je škrinju za tijelo Sv. Šime. Škrinju Sv. Šime izradio je zlatar Franjo iz Milana u vremenu od tri godine. Godine 1358. u sakristiji franjevačke crkve u Zadru sklopljen je mir između hrvatsko – ugarskog kralja Ludovika i Mletačke republike. U to je vrijeme zlatar Franjo iz Italije, gradića blizu Milana došao u Zadar. Spis koji govori o naručivanju škrinje kraljice Elizabete od zlatara Franje datira 5. srpnja 1377. godine. Tog je datuma u Gradskoj loži sa zlatarom Franjom sklopljen ugovor o izradi škrinje. Elizabeta je za svog posjeta Zadru 1383. godine darovala škrinji krunu i kalež. Svečeva škrinja je 1632. godine prenesena u crkvu Sv. Šime.