Ono što nemamo čini nas jačima

Najmanje što želimo je neko sažaljenje koje se može iščitati na mnogim licima u svakodnevnom životu. Sve što želimo jest ljudsko-sportsko izjednačenje s ostalim sportašima, a to onda znači da će i financijski segment, kao i onaj medijski, doseći zadovoljavajuću razinu – kazao je Sardelić
Prošli mjesec je u medijima krenula kampanja pod nazivom “Ono što nemamo čini nas jačima”, a čiji je cilj paraolimpijske sportove i sportaše postaviti na poziciju u društvu koja im pripada – ravnopravno s takozvanim redovnim sportovima. Nositelj kampanje je Hrvatski paraolimpijski odbor, a osmislila ju je reklamna agencija Bruketa&Žinić OM. Razlog njezinog pokretanja je činjenica kako paraolimpijci i sportaši osobe s invaliditetom u hrvatskom sportu i medijima nemaju mjesto kojega zaslužuju pa se još uvijek tretiraju kao socijalne kategorije, umjesto kao ravnopravne sportske discipline. Hrvatska ima zlatom ovjenčane prvake, višestruke svjetske rekordere, za koje, prema kvalitativnom istraživanju javnosti, nitko nije čuo. Cilj kampanje je osvijestiti javnost na taj problem i utjecati na veću vidljivost i ravnopravan tretman paraolimpijaca u javnosti i medijima.
Zadrani pozdravljaju kampanju
Stoga je bilo poželjno čuti što o toj kampanji, misle i neki zadarski sportaši s invaliditetom koji su već dugi niz godina sastavni dio Zadarskog sporstkog saveza, ali mnogi nikad nisu ni čuli o njima i sportovima kojim se bave. Jedan od njih je i Ivica Bratanović, član streljačkog kluba osoba s invaliditetom “Donat”, inače stopostotni invalid domovinskog rata te ujedno prvi sportaš iz našeg grada koji je sudjelovao kao reprezentativac na paraolimpijadi, u Pekingu 2008. godine. On kao i svi drugi njegove kolege iz kluba pozdravlja spomenutu kampanju, ali i ističe mnoge stvari koje još uvijek nisu postavljene u pravcu da se olakša osobama s invaliditetom normalno i ravnopravno bavljenje sportom.
– Meni kao stopostotnom invalidu i sportašu je iznimno drago da se ovakvom kampanjom i sličnima želi iznijeti na vidjelo prvenstveno neravnopravan odnos javnosti i medija prema sportašima invalidima. Prvenstveno tu treba izdvojiti financiranje koje je uvelike otežano nama osobama s invaliditetom, jer vrhunski sportaši iz tzv. redovnih sportova imaju u tom smislu pravi tretman od strane njihovog olimpijskog odbora, dok je u našem slučaju nadležan paraolimpijski odbor koji ne može u takvoj mjeri pratiti vrhunske paraolimpijce. Drugi problem je taj što većina sportskih borilišta u Hrvatskoj, pa i u Zadru, nije prilagođeno nama invalidima što se po zakonima naše države trebalo osigurati. Tako bih istaknuo i naš slučaj na koji nailazimo svaki dan. Za ući u streljanu na Mocirama nemamo adekvatnu rampu za ulazak s invalidskim kolicima, već moramo proći 10, 15 stepenica da bi ušli u prostor streljane. To se definitivno ostalim ljudima bez invaliditeta ne čini nimalo problematično, a za nas je veliki problem i voljeli bismo da se riješi.
Uz financijske probleme i ove arhitektonske prirode Bratanović se dotakao i onog koji je vezan za svakodnevni život koji je uvelike kompliciraniji upravo osobama s invaliditetom.
– Većina nas ima propisane terapije po kojima smo obavezni potrošiti veliki dio dana posjećujući liječnike, zdravstvene ustanove i fizioterapeute. Stoga nam je teško prilagoditi slobodne termine u dvoranama i sportskim borilištima, a tu se uvijek izlazi u susret redovnim sportašima i rekreativcima koji će naravno platiti svoj termin. Mi smo osuđeni na termine koje većina ne može ni iskoristiti s obzirom na različite rasporede odlaska na terapije. U tom pravcu treba djelovati na način da se osiguraju prostori koji će koristiti samo sportaši i rekreativci s invaliditetom – nanizao je Bratanović cijelu paletu problema s kojima se on i njegove kolege susreću svakodnevno u vršenju svojih sportskih aktivnosti.
Ljudsko-sportska ravnopravnost
Uz Streljački klub osoba s invaliditetom “Donat” u Zadru djeluje još nekoliko sportskih kolektiva koji okuplja osobe s invaliditetom. Kao Stolnoteniski klub, Ribolovni klub i Plivački klub. Ipak, reprezentativni primjerak razvijenog kluba bogatog dobrim rezultatima je Odbojkaški klub Invalida Zadar. Oni se mogu podičiti s nastupima u Euroligi i konstantnoj borbi za naslov prvaka države Hrvatske, što kod redovnih sportskih kolektiva u Zadru osim kuglača, nitko ne može istaknuti. Predsjednik ovog kluba “sjedeće odbojke” koji već uspješno djeluje četvrtu godinu, je Boris Sardelić. Za njega i njegove klupske kolege je ova kampanja sigurno jedan koračić naprijed prema svijetlijoj budućnosti sportaša s invaliditetom.
– U svakom slučaju ovakve kampanje mogu donijeti samo pozitivne stvari za nas koji smo zbog raznih razloga fizički hendikepirani. No, isto tako treba istaknuti kako nije situacija nimalo laka i da u razvijenim europskim zemljama standardi po pitanju osoba s invaliditetom odskaču od naših. Što se konkretno tiče nas sportaša s invaliditetom tu bih istaknuo najveći problem u činjenici da paraolimpijski sport nije nimalo ravnopravan s olimpijskim. Iako mi imamo identičan sustav treninga, natjecanja, pa tako igramo važne uloge pored nacionalnih prvenstava i na Euroligaškim natjecanjima, europskim i svjetskim prvenstvima te Olimpijadi. Iako je za pripreme, treninge i nastupe samim time volje, truda i muke potrebno najmanje jednako ulaganje vremena i snage kao i tzv. redovnim sportašima. To je uljepšana slika, jer recimo primjer našeg suigrača u klubu koji svaki dan putuje 30 kilometara na treninge bez obje noge govori kako nam je sve mnogostruko teže. Također, tu je i financijski segment koji nije ravnopravno valoriziran od strane državnih, gradskih struktura, kao što je slučaj s redovnim sportom. Naša putovanja su istih udaljenosti, troškovi su nam u najmanju ruku isti, a novaca imamo stostruko manje. Stoga ova kampanja može ponuditi samo napredak ka poboljšanju nekih uvjeta, a danas je medijska popraćenost vrlo važna u ostvarivanju ciljeva tako da svaki interes za probleme sportaša s invaliditetom je itekako hvalevrijedan – izložio je Sardelić koji je na najbolji način za čime bi se trebalo težiti ovim i svim drugim budućim kampanjama vezanim za ovu tematiku.
– Najmanje što želimo je neko sažaljenje koje se može iščitati na mnogim licima u svakodnevnom životu. Sve što želimo jest ljudsko-sportsko izjednačenje s ostalim sportašima, a to onda znači da će i financijski segment, kao i onaj medijski, doseći zadovoljavajuću razinu.
 

Zajedno do rješenja problema

Svaki problem ima i svoje rješenje, a Ivica Bratanović je natuknuo u kojem pravcu bi trebalo djelovati za pravo rješenje mnogih problema na koje nailaze osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu.
– Trebalo bi potaknuti ozbiljnu raspravu ili tribinu na kojoj će se moći skupiti svi zadarski sportaši s invaliditetom i na tom mjestu iznijeti sve svoje probleme, a naravno pravi potezi bi se trebali očekivati od strane političkih i gospodarskih struktura Grada. Također bi trebalo osnovati poseban Odjel koji će samo brinuti o potrebama osoba s invaliditetom, a ne da to bude kao sada pod Odjelom za socijalnu skrb koji se bavi širokim spektrom socijalnih skupina.

Pomoć uvijek potrebna

Slično mišljenje svojih kolega sportaša s invaliditetom dijeli i državni reprezentativac u šahu Pero Rebov. Za njega je ova kampanja sigurno napredak ka popravljanju uvjeta, pogotovo one financijske prirode koji tište mnoge zadarske sportaše invalide.
– Svaka ovakva akcija koja potiče ljudsku svijest u smjeru pomaganja i osvješćivanja je za pohvalu. Koliko će to sve imati nekog učinka vrijeme će pokazati, no da je pomoć potrebna, jest. Pogotovo onima koji na sportska borilišta dolaze kao stopostotni invalidi, u kolicima. Njima je uvelike otežano participiranje na sportskim natjecanjima zbog vrlo ograničenog radijusa kretanja te sve većih financijskih troškova. Kroz medije i javnost lakše će se doći do prava, a za tim valjda ide i ova kampanja parolimpijskog odbora.