Narodna Republika Amerika

Od suvremene američke adaptacije biblijske priče o zmiji i drvetu spoznaje dobra i zla, alarmantnija je tek, „haripoterovskim” rječnikom kazano „avada kedavra” koju je nad Julianom Assangeom izrekla Sarah Palin ustvrdivši kako ga „treba progoniti s jednakom hitnošću s kojom se progone Al-Qaeda i talibanski vođe”, jer je on „antiamerički operativac s krvavim rukama”. Što bi rekla Hilary Clinton da je netko s ozbiljnim mogućnostima za stjecanje važne političke funkcije u Hrvatskoj, za iznajmitelja domene www.registarbranitelja.com, rekao da ga, primjerice, treba progoniti s jednakom hitnošću kao i ratne zločince jer je riječ o antihrvatskom elementu?
„Bezjačka” država s malo stvarne moći da, na dobro ili zlo, utječe na životni standard građana, ima i svoju dobru stranu. Američki državljani mogu nam slobodno od srca zavidjeti na stupnju građanskih sloboda, čak i ako su one tek kolateralni proizvod nesposobnosti države da građanima i građankama jamči pristojan život. Neuspješna u tom da građanima omogući adekvatno plaćen posao i dostojanstvenu mirovinu, hrvatska je država sama sebi iz ruke izbila adut kojim bi te iste građane držala u šaci. No, za razliku od posljedica pristupanja „protudržavnim” stranicama u SAD-u ili Kini za tamošnje građane, hrvatskom se građaninu ili građanki nema što dogoditi ma koliko god surfao/la registrom branitelja ili skidao/la podatke sa stranica WikiLeaksa.
registarbranitelja.com
Hrvatski državni aparat nije želio da građani imaju uvid u registar branitelja. Kineski državni aparat nije želio i još uvijek ne želi da kineski građani „googlaju” seksi sličice, da znaju kako su „na sigurno” pospremljeni  njihovi borci za ljudska prava i kako je obilježena obljetnica krvoprolića na Tiananmenu. Američki državni aparat ne želi da američki građani čitaju, „linkaju”, „lajkaju”, ma uopće i pomisle na WikiLeaks.
Registar branitelja ipak je objavljen. Državni aparat reagirao je zastrašivanjem blogera Marka Rakara, te prijetnjama zatvorom onima koju su objavili registar. Državni aparat pokušao je registar branitelja skinuti s mreže ili barem saznati tko ga je tamo postavio. „Tamo”, u slučaju registra branitelja, znači server u vlasništvu američke tvrtke InvisiHosting, a vlasniku tvrtke čiji je slogan “Sigurnost kroz anonimnost” na kraj pameti nije bilo da hrvatskoj policiji otkrije tko je anonimni klijent, a još manje da skine podatke s uredno plaćane domene. “Hoću li surađivati s policijom? Ne dolazi u obzir. Nikad ne dajemo informacije o svojim klijentima, a posebno ne agentima stranih država. InvisiHosting je američka kompanija i poštovat ćemo sve relevantne američke zakone i propise, ali ništa nas ne obvezuje na suradnju s vladama stranih zemalja, pa to ni ne radimo”, rekao je u jeku afere za Index predstavnik tvrtke Matthew Schiros .
Što se dogodilo? Ne samo da je registar branitelja ostao na internetu, nego je voljom i novcem hrvatskih građana i građanki omogućena i njegova veća dostupnost. Anonimnim donacijama iz Hrvatske plaćen je zaseban server, pa pretraživanje registra do danas funkcionira kao švicarski sat.
google.com
Kineske vlasti od svojih građana traže da na mrežu pristupaju svojim imenom i prezimenom kako bi njihove aktivnosti mogli lakše pratiti, a ujedno i kao oblik autocenzure. Američkoj kompaniji Google prije otprilike godinu dana dosadila je kineska cenzura, od kineske administracije nametnuta im autocenzura, a dosadilo im je i da ih hakiraju. Google je tim povodom priprijetio kako će se povući iz Kine. Slobodarska Amerika se narogušila. Za državnu tajnicu Hilary Clinton bio je to „razlog za ozbiljnu zabrinutost”. Pozvala Peking da „objasni pritisak na Google”. „Mogućnost da se s povjerenjem operira na internetu je od kritične važnosti u modernom društvu i gospodarstvu”, rekla je Clinton.
Potpredsjednik Google-a David Drummond u tom trenutku nije mogao javno reći više od toga da su cyber napadi „dobro organizirani” i da su im cilj „politički disidenti i ljudi zainteresirani za ljudska prava u Kini”. Nije tada mogao reći da je iza njih stajala kineska država. Danas bi se, ako to poželi, mogao pozvati na WikiLeaks koji je objavio kako je američkom veleposlanstvu u Pekingu kineski kontakt otkrio da kineska vlada stoji iza napada na Google, te kako je na djelu bila “koordinirana kampanja kompjuterske sabotaže koju provode državni operativci”, i još da je službeni Peking virtualno napao Gmail adrese kineskih disidenata, ali i kompjuter Dalaj Lame.
Svega nekoliko mjeseci prije „slučaja Google” britanski Telegraph objavio je kako je američka vlada proizvela i testirala tehnologiju za razbijanje internetske cenzure. Citirajući neimenovani izvor iz američke agencije koja se bavila razbijanjem cenzure, Telegraph je prenio kako u toj agenciji „nemaju namjeru politički utjecati na korisnike sustava”, već vjeruju da „što korisnici više znaju – tim bolje po njih”. Ovo se odnosilo na korisnike u Kini, Indiji, Iranu, Mianmaru, Tadžikistanu, Uzbekistanu…
E-mail upozorenja
Američkoj administraciji, pokazuju napadi na WikiLeaks, neobično je više stalo do dobrobiti građana ovih dalekih zemalja, nego do dobrobiti vlastitih poreznih obveznika. Hilary Clinton koja je toliko srčano branila prava Kineza na necenzurirani pristup internetu Juliana Assangea spremno je, čim su procurile prve depeše, poslala u ilegalu riječima kako je „ta internet stranica djelovala ilegalno prilikom objavljivanja tog materijala”, te kako „administracija predsjednika Baracka Obame agresivno goni one koji su odgovorni za curenje tih dokumenata”. Nakon što je WikiLeaks krenuo s objavljivanjem depeša američkih diplomatskih predstavništava, sveučilištu Columbia stigla je anonimna depeša bivšeg studenta tog sveučilišta, a danas navodno djelatnika State Department-a.
Ovaj je očinski lik nazvao odjel za karijerno usmjerenje svog bivšeg sveučilišta kako bi upozorio studente da nije poželjno postavljati poveznice prema WikiLeaksu, niti uopće o stranici Juliana Assangea raspravljati na društvenim mrežama, jer bi ih to moglo koštati budućeg radnog mjesta. “Bavljenje WikiLeaksom dovodi u pitanje sposobnost studenta da se odnosi prema povjerljivim informacijama, što je dio gotovo svih pozicija u federalnoj vladi”, stoji u upozorenju koje su studenti dobili e-mailom za kojeg se saznalo kad ga je jedan od njih objavio na svom blogu.
„Avada kedavra”
Glasnogovornik State Department-a Philip Crowley priznao je kako su zaposlenici američkog državnog tajništva dobili direktivu da ne pristupaju stranicama WikiLeaksa i da s njih ne skidaju dokumente.
Od suvremene američke adaptacije biblijske priče o zmiji i drvetu spoznaje dobra i zla, alarmantnija je tek, „haripoterovskim” rječnikom kazano „avada kedavra”, kletva koju je nad Julianom Assangeom, kritizirajući sporost Obamine administracije, izrekla bivša kandidatkinja za potpredsjednicu, ali i moguća kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Sarah Palin ustvrdivši kako ga „treba progoniti s jednakom hitnošću s kojom se progone Al-Qaeda i talibanski vođe”, jer je on „antiamerički operativac s krvavim rukama”.
Što bi rekla Hilary Clinton da je netko s ozbiljnim mogućnostima za stjecanje važne političke funkcije u Hrvatskoj, za Matthewa Schirosa iz InvisiHosting-a, iznajmitelja domene www.registarbranitelja.com, rekao da ga, primjerice, treba progoniti s jednakom hitnošću kao i ratne zločince jer je riječ o antihrvatskom elementu? Da se nitko to nije usudio javno – to je evidentno, no možemo biti sigurni da nitko od naših takvo što nije izrekao niti u probranom društvu. Da jest, već bi smo to saznali iz sadržaja depeša američkog veleposlanstva u Zagrebu.
Naravno, na WikiLeaksu.