Nogometnim navijačima ne trebaju dodatne traume

Slika korisnika admin
DUGE CIJEVI SU NA ULICAMA

Na televiziji, kao i na portalima i u novinama, često vole neke vijesti prezentirati, kao da se radi o ne znam kakvoj senzaciji. Jedna od fraza koju vrlo često čujemo je i ta da je zbog toga i toga takva situacija i da su „na ulici i duge cijevi". Kada čujem to „duga cijev", meni odmah na pamet padaju oni domoroci iz Papue Nove Gvineje, koji na onu stvar nabijaju onu cjevčinu koja im je štiti, a zove se „koteku" ili tako nekako. Znam da je morbidno, ali što ću. To „duge cijevi" bi trebalo značiti da je situacija alarmantna, opsadna i da će se pucati. Sad, hoću li upasti u uličnu pucnjavu u kojoj se puca iz dugih ili kratkih cijevi, meni je nekako svejedno. Ubiti će me i ovako i onako.

S druge strane, to ispada kao da tek sada, kada su duge cijevi na ulici, počinje prava potraga za lopovima koji su opljačkali banku u Ilici ovih dana. Kao da su lopovi još tu negdje u blizini i doći će do pucačine, pa da ih se bolje pogodi na daljinu. Izgleda da se previše gledaju ti američki filmovi, u kojima su lopovi prikazani kao simpatični nestašci, koji opljačkaju banku, pa se onda dadu u bijeg i naganjaju po gradskim ulicama, nogostupima, prolaze kroz crveno, prođu ispred jurećeg vlaka u zadnji čas, a onda definitivno umaknu policajcima na mostu, koji se upravo podigao da bi ispod prošao prekooceanski brod. Sve su to naravno gluposti, ali činjenica je da neki u svojim glavama to shvate doslovno i to zbilja pokušaju napraviti. U stvarnosti, ako uopće uspiju ukrasti novac, metak slučajno opali i ubije majku s djetetom, čim prođu kroz crveno zabiju se u teretnjak iz drugog pravca, a pri vožnji još i zgaze nekoga. I tek onda shvate da to nije bilo pametno, da se pravi novac krade na druge, sofisticiranije načine, da su unesrećili nedužne ljude i da život nije američki film, pa makar zbog njih na ulice izašle i „duge cijevi"

KOLINDA I NJEN GRIJEH

Nevjerovatno čime se sve mediji bave. Predsjednica Kolinda je bila negdje i dijelila poklone djeci, a u tim poklonima je bila i jedna vrsta čokoladice proizvedena u susjednoj zemlji Srbiji i to je sada kao skandal. Tunjevina je iz Tajlanda, pomidori iz Španjolske, paprika iz Mađarske, naranče iz Maroka, a janjetina s Novog Zelanda. I što ćemo sada? Jesmo li izdajnici domovine zbog toga što smo to kupili, ili je izdajnik onaj koji to prodaje, ili, pak, onaj koji je to uvezao. Je li Kolinda trebala u tom trenutku reći - „čekajte samo malo, nešto mi je sumnjivo. Dajte mi deset minuta da provjerim odakle su ovi proizvodi", i onda čokoladu po čokoladu gledati etikete, dok djeca čekaju na poklon, pa ovu inkriminiranu baciti na pod i bijesno zgaziti. Iz Ureda predsjednice dali su sasvim logično i razumno objašnjenje kako je „gesta darivanja važnija od same čokoladice", a ispada i da se bunio samo jedan roditelj, koji očigledno nema pametnija posla nego gledati etiketu čokolade duge tri centimetra. Iskreno, baš me briga za Srbiju i njene čokoladice, kao što me već dugo nije briga ni za važnije stvari, ali da se zbog ovakvih gluposti u medijima proziva predsjednica jedne zemlje, to mi nikako nije jasno.

REKORDNA POBJEDA DINAMA

Već dulje vremena izbjegavam pisati o Dinamovom sudjelovanju u Ligi prvaka, ne zbog onih nesretnih navijača koji mi pišu protestna pisma /zanimljivo, sve u pisanom obliku/ i tako nasmijavaju mene i ukućane, već zbog toga što nije lijepo izrugivati se tuđoj nesreći i nemoći. I čujem tako sinoć u nekoj sportskoj emisiji da je Dinamo u Ligi prvaka postigao rekordnu pobjedu i zabio protivniku šest golova. S obzirom da je zagrebački klub u tom natjecanju postavio neke zanimljive rekorde, ovo me jako zainteresiralo. Naime ovaj klub koji svake godine najavljuje ono već tužno „prezimljavanje u Europi", ove je godine na pet utakmica sve izgubio s gol razlikom 0:13, a i inače obara sve negativne rekorde ovog natjecanja.

I tako ja čuo da je Dinamo pobjedio sa šest golova u protivničkoj mreži i dobrohotno rekao sam sebi - „Ajde dobro. Neka se bar malo vesele, kada je već sve propalo." Ali, pogriješio sam gadno jer se radilo o Dinamu iz Tbilisija /ili Minska, svejedno/ tako da ni tu nema sreće. I zbilja bi ovi s televizije trebali biti malo obzirniji, kada ovakve vijesti daju u javnost, jer naši su nogometni navijači ipak osjetljivi i nisu im potrebne ovakve dodatne traume.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno