Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Izdavanje akata u graditeljstvu i rad na crno ključni su problemi u Zadarskoj županiji

Autor: Siniša Klarica

08.01.2013. 23:00
Izdavanje akata u graditeljstvu i rad na crno ključni su problemi u Zadarskoj županiji

Foto: Siniša KLARICA



Zasigurno još dugo vremena neće biti “booma” stanogradnje kakav je bio desetak godina. No mi očekujemo od institucija da neke druge stvari poslože u cijelom društvu. Nakon toga, ja bih rekao da imamo šansu za uspjeh – Frane Vučetić


Gospodarska kriza najsnažnije je pogodila graditeljstvo. Zbog posebnosti poslovanja u sve težoj situaciji su i građevinski obrti. Za ilustraciju: u proteklih tri godine hrvatsko graditeljstvo zabilježilo je pad vrijednosti radova od 35 posto, dok je ukupni broj radnika smanjen za oko 25.000, odnosno četvrtinu ukupnog broja zaposlenih. Taj trend nastavljen je i u 2012. godini. U Zadarskoj županiji trenutačno djeluje 661 prijavljeni obrt u graditeljstvu. Broj obrta otprilike je na razini iz 2009. godine, dakle prije zamaha krize kad je u Zadarskoj županiji djelovalo 659 graditeljskih obrta. Najveći “boom” bio je 2011. kada je Obrtnička komora u Zadru zabilježila 810 graditeljskih obrta. O stanju u graditeljstvu u Zadarskoj županiji razgovarali smo s Franom Vučetić, nedavno izabranim voditeljem Sekcije graditeljstva Obrtničke komore Zadarske županije.
Nas 30-ak posto trenutačno legalno radimo
Vučetić pripada, uvjetno rečeno, mlađim snagama od kojih se očekuje vrlo brza akcija kako bi obrtnici u graditeljstvu ponovno postali motor, ne samo izlaska iz krize, nego i razvoja.
Kako ocjenjujete aktualno stanje u graditeljstvu u Zadarskoj županiji?
– Zasigurno još dugo vremena neće biti “booma” stanogradnje kakav je bio desetak godina. No mi očekujemo od institucija da neke druge stvari poslože u cijelom društvu. Nakon toga, ja bih rekao da imamo šansu za uspjeh. Dva su ključna problema u Zadarskoj županiji. Prvi je izdavanje akata u graditeljstvu. Naše kolege imaju na desetke građevinskih radova koji stoje u ladicama i po 6-7 godina. Ne rješavaju se čak niti dozvole za obiteljske kuće. Drugi problem je rad na crno. Mi, obrtnici koji poslujemo legalno, kad platimo sva svoja davanja, ne možemo se natjecati s takvom nelojalnom konkurencijom.
Nedavno ste rekli da vi obrtnici u graditeljstvu nudite partnerstvo državnim institucijama.
– Kad inspekcija ide u nadzor, ona isključivo dolazi kod nas, legalno prijavljenih obrta. Onda se tu pišu prijave zbog npr. nenošenja kaciga i sl., dok pored nas grade oni koji to rade na crno. To nije usamljeni događaj, izuzetak, nego naša svakodnevica što je poražavajuće. Apsurd je da inspekcija prolazi pored katnice koja se radi na crno, a ne mogu ništa jer je nemaju u evidenciji te pri tom kažu kako neće trčati za ilegalcima. No dolaze kod nas, traže nam razne licencije i dozvole. Ne kažem da bismo mi trebali biti abolirani od propisa. Dapače! Po mojoj procjeni svega nas je 30-ak posto koji trenutačno legalno radimo. Svi ostali su na crno, s nerijetko ilegalnim radnicima, bez osobne karte i prebivališta koji čak i kod nekih legalnih obrtnika rade. Tako dolazimo do situacije da je realna cijena nekog posla u jedinici vremena 1.000 eura, a takvi “crnjaci” rade za 600-700 eura. Stoga mi nudimo partnerstvo institucijama države i to ukazivanju na rad na crno.
Teško je organizirati klastere
Kriterij najniže cijene danas je odlučan pri odabiru izvođača radova. Ne radi se samo o javnoj nabavi koju vi, također prozivate, već i o privatnoj gradnji.
– Ja kao profesionalac, već unaprijed znam da je najniža ponuda ne samo najnekvalitetnija, nego i ona koja se u konačnici ne može održati. Naravno, ako se posluje legalno. U javnom nadmetanju imate toliko apsurda da čak na razini države poslove dobivaju tvrtke koje nemaju referencije za takav posao. Poslovne referencije trebale bi uz cijenu biti jedan od najvažnijih faktora pri odabiru izvođača radova. Posebice je to vidljivo danas, prilikom gradnji škola, vrtića i sl. javnih objekata koji, baš zbog odabira najniže ponude, ostaju nedovršeni. Kad se dugotrajna sudska procedura završi, onda te iste objekte treba sanirati. Mi bismo zapravo trebali gledati strukturu ponuđenih radova, a ne samo onu završnu stavku na dnu ponude.
Obrtnici se u hrvatskom graditeljstvu spominju isključivo kao druga-treća ruka, kooperanti ili neposredni izvršitelji radova. Kako oni mogu odgovoriti konkurenciji velikih igrača.
– Udruživanjem u klastere. No to je vrlo teško organizirati. Desetak tako udruženih obrtnika, moglo bi konkurirati većoj tvrtki. Nema šanse uopće pristupiti nekom velikom natječaju s pet zaposlenih u obrtu. Na drugu stranu, moguće je i kod velikih radova raspisati natječaje za svaku fazu posebno, s točno definiranim zadacima koje izvršitelj mora obaviti. Danas vi, međutim, imate “fikus” tvrtku koja na neki natječaj angažira kooperante, koje u konačnici ne plati, a ti isti kooperanti su u pravilu građevinski obrtnici zadnji koji ostaju u lancu neplaćanja. Nedavni primjer je jedna tvrtka iz unutrašnjosti Hrvatske koja je od države dobila posao na jednoj školi u našoj županiji, a sad traži male kooperante. Ja bih postavio pitanje: kako su uopće mogli dobiti posao ako se unaprijed znalo da ga nisu u stanju samostalno izvršiti? Mi na njihove ponude odgovaramo negativno jer znamo da se nećemo naplatiti od takvih. Posebice jer takvi od nas traže da u posao uđemo svojim novce, materijalom i radnom snagom. Iako je teško izračunati koliko se time povećava cijena radova znamo da npr. u završim radovima dolazi do značajnog, ali nerealnog smanjenja cijena radova više od 30 posto. Mi, kao zadnji u lancu gubimo sigurno 30-40 posto zarade.
U legalizaciji je toliko nelogičnosti i apsurda
Da se našalimo, građevinari kod dobivanja poslova bi poput manekenki morali doći sa svojim “bookom” do sad obavljenih radova. Ključne bi za posao trebale biti referencije.
– Da svakako, ali one su u nekom desetom planu. Jasno je da se kvalitetan posao može i naplatiti. Onaj tko ima dobre referencije, ne može neodrživo jeftino graditi.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU