Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

U početku je poezija bila plod putovanja, a sada je obrnuto

Autor: Valentina Mlađen

08.01.2013. 23:00
U početku je poezija bila plod putovanja, a sada je obrnuto

Foto: Vedran SITNICA



Iako putopisna poezija možda nije definirana kao žanr i ona se sve češće nudi čitatelju u suvremenoj književnosti. Možda za razliku od putopisne proze u njoj nema podataka poput onoga kako doći od točke A do točke B, ali ona će, ako je uspjela, čitatelju dati sličicu, onaj osjećaj koji će ga potaknuti da možda i on krene na put – Maja Klarić


Mlada šibenska putopjesnikinja Maja Klarić predstavila je u Gradskoj knjižici Zadar knjigu poezije “Život u ruksaku” inspiriranu brojnim putovanjima na kojima je do sada bila. U razgovoru s moderatorom večeri Želimirom Perišem iz udruge ZaPis Klarić je za početak pojasnila okupljenima kakav je to “život u ruksaku”.
– Sve krene od želje da stvoriš dom dalje od doma, neke uvjete da ti ništa ne fali gdje god da jesi, rekla je Klarić prisjetivši se prvih putovanja koja su počela još za vrijeme fakultetskih dana.
Maja Klarić rođena je 1985. u Šibeniku. Objavljivala je poeziju i kraću prozu u novinama i časopisima Zarez, Quorum, Knjigomat i Poezija. Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona) i Castello di Duino (Trst). Upravo knjiga “Život u ruksaku” inspirirana je Majinim putovanjima kroz Tursku, Italiju i druge zemlje koje je posjetila. U pjesmama podijeljenim u nekoliko ciklusa Maja je zarobila fragmente zemalja koje je posjetila donijevši iz njih sličice koje nudi čitatelju.
– U početku je poezija bila plod putovanja, a sada je to obrnuto. Iako putopisna poezija možda nije definirana kao žanr i ona se sve češće nudi čitatelju u suvremenoj književnosti. Možda za razliku od putopisne proze u njoj nema podataka poput onoga kako doći od točke A do točke B, ali ona će, ako je uspjela, čitatelju dati sličicu, onaj osjećaj koji će ga potaknuti da možda i on krene na put.
Tijekom večeri bilo je riječi i o stranim natječajima koji su otvoreni i našim pisicima i pomoću kojih se vrlo lako i besplatno može negdje otputovati. Jedan od takvih bio je i Sea of words koji je mladu pjesnikinju, nakon što ga je osvojila, odveo u Barcelonu, ali i dvomjesečni boravak u Brazilu koji je došao kao nagrada osvojene UNESCO-ve rezidencijalne dvomjesečne stipendije. Tako je mlada poetesa dva mjeseca boravila u Institutu Sacatar na otoku Itaparica pored Salvadora, u kulturno najrazvijenijoj saveznoj državi, Bahiji. Njezinu brazilsku poeziju, kako je najavila, mogli bismo čitati već u svibnju ove godine, a među iskustvima koje je podijelila bilo je zanimljivo čuti kako je njezina zadarska književna večer bila posjećenija od književne večeri koju su zajedno imali u Salvadoru.
Od putovanja putopjesnikinja ne želi odustati zato kaže kako joj je cilj u budućnosti raditi posao koji ne zahtijeva statičnost na jednom mjestu, poput prevođenja ili lektoriranja, i putovati, i naravno pisati poeziju.