Skladbe dalmatinskog zaleđa i hrvatskog sjevera

U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru održan je još jedan u nizu koncerata iz produkcije klasične glazbe Hrvatskog narodnog kazališta  Zadar.
U Zadru je u ponedjeljak  gostovao Mak Grgić, mladi  slovenski gitarist, a na rasporedu njegova koncerta bila  su djela autora razne provenijencije. Koncert je otvoren  Ciacconom, djelom prilično  nepoznatog skladatelja  Giovannija Zambonija Romana.  Bio je to umjetnik kraja 17. i  početka 18. stoljeća, rođen  oko 1674. godine. Lutnjist,  čembalist i vješt svirač mandoline je s obzirom na epohu u  kojoj je živio pripadao skupini  konzervativnih skladatelja.  Služio se baroknim glazbenim  jezikom, dok je Europom  snažno tutnjao klasicizam.  No, ipak, činio je to vješto,  osobito u svojim baroknim  suitama i plesovima namijenjenima lutnji. Primjerak  koji se izdvaja svojom baroknom blistavošću i ljepotom je  Ciaccona kojom je Grgiž otvorio zadarski koncert
Uslijedila su djela Hieronimusa Kapsbergera, Toccata  i Gagliarda. Ovaj njemačko-talijanski virtuoz i  skladatelj jedan je od zaslužnih za razvoj solističke uloge tih instrumenata, kao i za  doprinos njihovoj literaturi.  Gagliarda je određena nizom  pravila svojstvenima tom trodijelnom, brzom baroknom  plesu, dok su konstrukcija i  karakteristike njegove Toccate slobodniji u odnosu na zadani barokni predložak.
Nakon Toccate i Gagliarde  Grgić je izveo tri sonate Domenica Scarlatija, a potom  djela Ante Čaglja, Grgićevog  profesora.
– Nije rijetko da izvođač  kaže nešto o djelu koje slijedi.  Ante Čagalj bio je moj profesor, tako da sam mogao gledati nastajanje ovih djela, te  sam dobro upoznat s njima,  kazao je Grgić, te se upustio u  izvođenje tri od četiri plesa  koji geografski slijede autorov  životni put, Rodrigo u Zagori,  Zvona sv. Duje, te Pjesma i  ples. Rodrigo u Zagori predstavlja kršno dalmatinsko zaleđe. Tu skladatelj kao temu  koristi gangu-kratki i duhoviti  napjev u rimovanome deseteračkom stihu koji, satiričkim  prizvukom ili zajedljivim  obratom ismijava društvene  pojave i međuljudske odnose.  Pjeva se dvoglasno, a glasovi  se često sudaraju u oporom  intervalu sekunde. Isti je interval rado koristio i Joaquin  Rodrigo, pa je to simboličan  posjet španjolskoga skladatelja Čagljevu dinarskome rodnom kraju, tek pedesetak kilometara od mediteranskoga  Splita i katedrale sv. Duje,  njegova sveca zaštitnika. Zvona sv. Duje prožeta su temama iz elegantnih Splitskih  plesova, gradske glazbe koju  dalmatinska naselja dijele s  mediteranskim susjedima.  Pjsema i ples, pak, vode nas na  sjver Hrvatske, koristeći motive iz Međimurja, specifične  po svojoj pentatoničkoj strukturi i melankoličnu ozračju, a  između njih se u podrugljivu  tonu potkradaju veseli napjev  iz Zagorja i popularna šansona iz Zagreba, tipične srednjoeuropske metropole, gdje  autor živi i djeluje.
Nakon stanke Mak Grgić je  praizveo preludij Melite Ivković, hrvatske gitaristice rođene u Zadru, inače članice  uspješnog i nagrađivanog Zagrebačkog gitarističkog kvarteta, koji zajedno s njom i  Grgićem čine još Tomislav Vasilj i Krunoslav Pehar. Za kraj  Grgić je izveo Segovianu Dariusa Milhauda i Toccatu Joaquina Rodriga.