Božica zadovoljna smještajem, ali brine za svoje koze

– Kuća mi je u ratu srušena pa sam nakon rata uselila u napuštenu kuću moje tete. Tu živim onako po starinski, kako sam i navikla od rođenja. Vatru palim u crnoj kužini, na ognjištu, a tamo i kuham – priča baka Božica napominjući kako je zadovoljna sa svime u domu Sv. Frane, ali da ipak želi kući

Božica Orlović, 62-godišnjakinja iz Pristega, svoj skromni dom u rodnom mjestu privremeno je zamijenila zadarskom adresom u Domu za odrasle osobe Sv. Frane. Da to nije učiunila, ova vesela i vitalna žena, najvjerojatnije bi bila jedna od žrtvi hladnoće. Baka božica, naime, posljednjih 17 godina, odnosno od završetka Domovinskog rata, živi u betonskoj potleušici bez struje, vode, sanitarnog čvora, pa čak i bez prozora i vrata.
– Moja je kuća u ratu srušena pa sam nakon rata uselila u napuštenu kuću moje tete. Tu živim onako po starinski, kako sam i navikla od rođenja. Vatru palim u crnoj kužini, na ognjištu, a tamo i kuham – priča baka Božica napominjući kako je zadovoljna smještajem, hranom i odnosom djelatnika doma Sv. Frane, ali ističe da se što prije želi vratiti u svoju kuću jer tamo ima dvije koze o kojima sada nema tko brinuti. Ostavila im je, kaže četiri bale djeteline i vodu, ali ipak strahuje da bez njene brige neće preživjeti.
– Nisam ja htjela ići nigdje iz kuće. Navikla sam na hladnoću i neimaštinu jer me nikad život nije mazio – kaže pričljiva baka Božica koju su na dolazak u zadarski dom Sv. Frane teškom mukom u utorak nagovorile djelatnice Zavoda za socijalnu skrb u čijem sustavu skrbi je posljednjih nekoliko godina jer nema nikakvih primanja, niti obitelji. Te iste djelatnice ovih će dana baki Božici pokušati neuvjetni dom osposobiti za življenje. Obećale su joj, kaže, postaviti prozore i vrata na kuću.
– U mom selu, a i susjednim, obnavljaju se kuće povratnicima, bilo da su Hrvati ili Srbi. Pa valjda će onda i meni – optimistično ističe Božica prisjećajući se ratnih vremena kada je morala napustiti svoj skromni dom. Pet je godina provela u Dobroj vodi nedaleko Stankovaca u kući jedne iseljenice.
– Ta žena živi u Njemačkoj i pošto njezina kuća ima podrum, tamo sam živjela s još tri žene tu iz sela. Snalazile smo se svakako, sadile nešto povrća u vrtu, hranile kokoši i tako… – prisjeća se Božica napominjući kako ni nakon rata uvjeti njezina života nisu ništa bolji. Zahvaljujući angažmanu socijalnih radnica iz Benkovca, koje su inače jedini gosti u njezinoj kući nekoliko puta mjesečno posljednjih nekoliko godina, baka Božica će ove najhladnije dane u posljednjih 50-tak godina provesti u toplini doma Sv. Frane, a ukoliko se iznađu sredstva za prozore i vrata na njezinoj kući, možda ipak uspije i ostatak zime provesti u uvjetima dostojnim čovjeka i stoljeća u kojem živimo.