Kad umjetnost ne poznaje granice

Uz to što mi ovaj rad čini zadovoljstvo i uz njega se odmaram, dobro mi dođe i za samoobranu i preventivu od babinog kvocanja. Čim predosjetim da bi moglo doći do kvocanja, zabijem se u svoj radni kutak i kažem joj “nemoj, molim te, dekoncentriraš me”, govori Jovan

Umirovljenik Jovan Aleksić koji živi na Bulevaru prije tri godine pronašao je zanimljiv hobi. Naime, Jovan u slobodno vrijeme  na posebno obrađenom drveću radi razne portrete i  motive. U njegovoj kolekciji  se mogu pronaći slike raznih  političara, glumaca, vjerski  motivi, pejzaži i mozaici.  Među portretima u njegovoj  kolekciji možete vidjeti Tita,  Tuđmana, Mesića, Obamu,  papu Ivana Pavla II., Che  Guevaru, Teslu, Gotovinu,  Majku Terezu, Djevicu Mariju, kao i pejzaže Zadra. U  njegovim umjetninama vjera,  rasa i politička uvjerenja  uopće nisu bitni. Za izradu  jedne slike potrebno mu je  oko deset sati efektivnog rada. Tehniku kojom radi Jovan  naziva “opali po drvetu”, a  kako sam kaže, dobro mu  dođe iz više razloga.
Samoobrana od  babinog kvocanja
– Uz to što mi ovaj rad čini  zadovoljstvo i uz njega se  odmaram, dobro mi dođe i za  samoobranu i preventivu od  babinog kvocanja. Čim predosjetim da bi moglo doći do  kvocanja, zabijem se u svoj  radni kutak i kažem joj “nemoj, molim te, dekoncentriraš  me”, a ovaj izgovor najčešće  koristim u zimskim danima  kada ne mogu na ribe, kaže  Jovan objašnjavajući nam kako nastaju njegova djela.
Za svoja djela najčešće koristi grab, lipu, javor, brezu i  jasen, a za drva se snalazi na  razne načine, najčešće u dogovoru s prodavačima drva iz  Like. Kada pronađe pravo  drvo, odlazi u svoju radionicu  koju je napravio u podrumu.  Uz pilu koju je posebno projektirao, reže drvo pod kutom  od 35 do 40 stupnjeva kako bi  dobio željeni oblik. Nakon što  je potrebni komad drveta  odrezan, uz razne brusilice i  pomagala ga sređuje i priprema za njegovu pravu svrhu. Naime, pripremljeno drvo  će mu poslužiti kao slikarsko  platno na kojem će svojim  materijalom unijeti razne motive. Jovan slike koje planira  napraviti, u photoshopu od  fotografiju pretvara u crteže  koje koristi kao skice. Skicu  stavlja na indigo papir i dasku  te posebnom olovkom koju je  sam konstruirao precrtava sliku na dasku. Nakon precrtavanja dolazi najteži dio posla. Slike koje stvara nastaju  ucrtavanjem električnom  olovkom koja stvara jako visoku temperaturu i paljenjem  drveta ostavlja tragove kojima  Jovan daje lik i formu. Radi  slike svoje djece i njihove  obitelji, napravio je i svoj  autoportret, ali još uvijek nema sliku svoje žene. Jovan  kaže da je to zato što ona to  ne želi. Kako nam je rekao,  kao i svi umjetnici, nema svoj  najdraži rad. Na naše inzistiranje rekao je da mu je  možda ipak najdraža slika  predsjednika Mesića.
Najdraža slika predsjednika  Mesića
– Možda mi je ipak najdraža  slika predsjednika Mesića.  Njegovo lice ima osobnost i  podobno je svim umjetničkim  izričajima. Uz to, Stipu Mesića izuzetno cijenim i ne  znam hoćemo li imati boljeg  predsjednika. Ova današnja  plejada političara je kilava,  kaže Aleksić pokazujući nam  sliku na kojoj je s predsjednikom Mesićem, govoreći  kako je dvaput bio u njegovom kabinetu zbog problema koje je imao, predsjednik ga je primio, a Jovan  mu je poklonio svoju sliku  kojom se oduševio.
Jovanove slike još uvijek se  ne mogu kupovati, jer ih on ne  prodaje. Poklanja ih osobama  koje su mu važne.
– Ne kažem da sam umjetnik, ali imam neku žicu za  umjetnost. Mi koji radimo  nešto ovoga tipa, svoju umjetnost rijetko prodajemo.  Nekima svoje radove poklanjam, a nekima ih ne bi prodao ni za kakve pare. Do sada  sam prodao nekoliko komada, ako se to uopće može  nazvati prodajom, a s tim  sredstvima sam pokrio troškove materijala, kaže Jovan dodajući da se umjetnošću počeo baviti prije tri godine.
– Prije tri godine svratio  sam kod prijatelja koji je radio nešto slično i imao je  električnu pisaljku koju je nabavio u Poljskoj s kojom je  crtao na drvetu. Odabrao sam  ovaj oblik i formu, a drvo  može biti i nepravilno kako bi  bilo što prirodnije. Obvezno  na drvetu ostavljam koru, jer  danas mnogi ljudi ne znaju  kakav je osjećaj kore pod  rukom, kaže Jovan ističući  kako je imao i drugih ponuda.
– Imao sam ponude od  čovjeka koji radi s daskama i  on mi ih je nudio da radim s  njima. Rekao sam mu da je to  kao da odgajaš usvojeno dijete, odgajaš ga, a nisi napravio, govori Jovan dodajući  da najviše voli rad od samog  početka.
Jovan Aleksić je rodom iz  Prnjavora u Bosni i Hercegovini, završio je osam razreda osnovne škole i nakon  toga upisao podoficirsku školu. Zapošljava se u vojsci i radi  u mjestu Kraljevo u Srbiji kao  vodnik prve klase. Nakon pet  godina vojske shvatio je da taj  poziv nije za njega, jer je više  umjetnički tip. Napušta vojsku i osamdesetih godina dobija stan u Zadru.
– U stanu sam živio do 1991.  godine kada se stjecajem okolnosti zbog bolesti nalazim u  Beogradu u VMA. Kada sam  se vratio u Zadar 1992. godine, ljudi koji su mi čuvali  stan govore da je on sada  njihov. Počinjem živjeti kod  kćerke i zeta i u stan uspijevam ući tek 1995. godine,  govori Jovan dodajući da od  devedesetih pa do danas traje  pravna bitka za stan u kojem  je živio, a živi i danas iako je  izgubio stanarsko pravo.
Borba maloga čovjeka  s birokracijom
Osim što se bavi izrađivanjem slika u drvetu, Jovan  Aleksić je kao pubertetlija  zavolio knjige i čitanje te sada  piše svojevrsni dnevnik o svojoj pravnoj bitci.
– Moja pravna bitka je završena tim što sam izgubio  stanarsko pravo, ali sada  očekujem stambeno zbrinjavanje na koje imam pravo. Od  samih početaka svoje pravne  bitke vodim svojevrsni dnevnik koji je trenutačno kod  lektora i još ne znam hoću li  ga objaviti, govori Jovan pokazujući nam veliki snop papira od suda.
Jovan je do sada boreći se  sa surovom birokracijom skupio 245 raznih sudskih priloga  s više od 1500 stranica teksta.  Njegova pravna bitka mogla  bi biti zanimljivo štivo s kojim  će se moći shvatiti borba malog čovjeka s birokratskim  aparatom koja na trenutke  podsjeća na don Quijotovsku  borbu s vjetrenjačama.
 

Prva samostalna izložba

Jovanovi radovi na drvetu među kojima se mogu vidjeti ljudi nespojivih političkih uvjerenja, obični ljudi, vjerski motivi i pejzaži moći će se vidjeti na njegovoj samostalnoj izložbi koja je dogovorena 10. kolovoza u prostoru Gradske knjižnice Zadar.