Utorak, 23. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Prošlo je 20 godina od terorističkog čina na Plovaniji

08.04.2011. 22:00
Prošlo je 20 godina od terorističkog čina na Plovaniji


Prije 20 godina, u noći 11. travnja 1991. na području mjesnog odbora Plovanija u Zadru četnički teroristi postavili su eksploziv na trafostanicu. Bila je to „uvertira” u rat koji će svom silinom buknuti tek na jesen. Međutim, iako tom prilikom nije počinjena znatna šteta, niti je bilo žrtava, bilo je jasno kakav je srbočetnički plan u Zadru. Prema riječima Enrika Jurića, eksplozija je uznemirila građane. “Dobrom organizacijom osiguranja cijelog područja mjesnog odbora od strane njenih žitelja te suradnjom sa policijom teroristi su uhićeni u roku pola sata. Bio je to prvi teroristički napad u velikom gradskom središtu, a teroristi su odmah uhićeni što je zaustavilo daljnje terorističke akcije, rekao je Jurić.
Zajedno s Enrikom Jurićem te noći su u smjeni bili još  Mladen Malta, Tihomir Bačić, Ivica Čavić. Svi oni bili su kasnije svjedoci u procesu koji se vodio pred Županijskim sudom u Zadru.
Istraga je pokazala da je nalogodavac bio osobno haaški osuđenik Mile Martić koji je sudjelovao u naoružavanju “uglednih” Srba u Zadru i to već u srpnju 1990. To, po Juriću, demantira navode kako su Hrvati iz Zadra prvi počeli maltretirati svoje susjede Srbe. Izvršioci ovog terorističkog čina Ozren Komazec i Davor Adam su bili su građani Zadra. Davor Adam bio je čak poznati košarkaš, nekadašnji junior KK Zadra i još nekih amaterskih momčadi.
10. travnja 1991. u Benkovcu i Kninu trećeoptuženi u procesu predsjednik Općine Benkovac Zdravko Zečević dogovorio sastanak Komazeca i Adama s Milom Martićem u Policijskoj stanici Knin. Martić je dvojici terorista dao konkretne upute za terorističko djelovanje u Zadru, rekavši im da u Zadru trebaju poduzimati radnje u pravcu uznemirenja građana, stvaranja panike. Potrebno je, govorio je Martić, izazivati eksplozije da bi se znalo da u Zadru ima Srba. Iste večeri po povratku u Zadar, Komazec i Adam doista su izvršili ono što su se dogovorili s Martićem.
Na prvom ispitivanju u istrazi Komazec je naveo kao nikad nije pripadao bilo kakvoj terorističkoj grupi. Nije bio ni na srpskim barikadama, ali je bio jedino na Saboru Srba u mjestu Srb. Tad je razgovarao i sa Jovanom Raškovićem. Priznao je da mu je Davor Adam prijatelj i da su zajedno posjetili Milu Martića u Kninu. Adam je bio taj koji je sastanak dogovorio s predsjednikom Općine Benkovac Zdravkom Zečevićem. Komazec se na sudu branio da nije unaprijed znao gdje ga Adam vodi, te da je Martić pitao Adama kakva je situacija u Zadru, ima li dovoljno oružja. Razgovor u Martićevom uredu tadašnjeg sekretara SUP-a, trajao je oko 45 minuta, nakon čega su automobilom odmah krenuli u Zadar, svaki svojoj kući, dogovorivši se da se nađu nakon nogometne utakmice “Crvena Zvezda – Bayern”.
Nakon odlaska u kafić, potom i u pečenjarnicu na Boriku, krenuli su prema Adamovoj kući. Pritom je Adam rekao da kod kuće ima “…neki čiket”. Komazec ga je sačekao, a ovaj je zaista donio “čiket” tzv. privrednog eksploziva, težine oko 10 dkg, pa su se počeli dogovarati gdje bi eksploziv postavili. Komazec se sjetio trafostanice na Putu Plovanije na kojoj piše “Mi Ustaše, NDH klat ćemo četnike”, pa je predložio da postave eksploziv kod te trafostanice. Oko 00,02 sata ujutro Adam je izašao iz automobila, pored Trafostanice našao betonski blok, postavio taj čiket, zapalio ga i vratio se do automobila. Dvojica terorista su se odmakli stotinjak metara, a nakon 10-tak sekundi je odjeknula eksplozija.
 
Županijski sud u Zadru pod predsjedanjem Milana Petričića, donio je 21. listopada 1994. osuđujuću presudu u kojoj je Ozren Komazec i Davor Adam dobili po 5 godina zatvora, Zdravko Zečević 6, a Dimitrije Dopuđ, zbog šverca kalašnjikova iz Švicarske na 3 godine zatvora. Naime, Adam i Komazec su u srpnju 1990. godine u Luganu u Švicarskoj kupili dva kalašnjikova na ime te 300 komada metaka cal. 7,62 mm, ukupno za 1.300 švicarskih franaka. Iste su kasnije preprodali za 4.000 njemačkih maraka Drinku Gajici. Međutim, sva četvorica bila su tad nedostupna hrvatskom pravosuđu. Na presudu Županijskog suda se žalilo Državno odvjetništvo te su presudom Vrhovnog suda RH Komazec i Adam osuđeni na jedinstvenu kaznu od 7 godina, Zečević na 8, Dopuđ na 3 godine i 6 mjeseci. Mile Martić je pak osuđen na 12 godina zatvora.


 UHIĆENI U KOCKARNICI


Ozren Komazec i Davor Adam su istu večer uhićeni u kockarnici Tornado na Boriku. Adam je odmah pušten i to na intervenciju inspektora srpske nacionalnosti, pod izlikom da se radi o sportašu, košarkašu. Ovaj je to iskoristio i pobjegao s košarkašima Zadra koji su putovali na utakmicu u Munchen. Komazec je razmijenjen u studenom 1991. Zanimljivo je, kaže Enriko Jurić, da je bio iz ugledne obitelji, otac je bio direktor Dalme, majka Hrvatica iz poznate zadarske partizanske obitelji Maras, dok mu je ujak držao gostionicu “Malo Misto” kod kina Pobjede. Danas, Ozren Komazec živi u Novom Sadu gdje je vlasnik kafića “Dream Team”.