Oslobađanje od utjecaja roditelja kao motiv za ubojstvo

Nedavni slučaj strašnog ubojstva majke i oca u šibenskog zaleđu, koje je počinio njihov sin, iznova je podsjetio kako su u Hrvatskoj, nažalost, brojna ubojstva izvršili baš članovi njihovih obitelji. Najčešće tek počinjenje takvih strašnih zlodjela otkrije kako su njihovi izvršitelji osobe s psihičkim smetnjama, a i kod ostalih ubojstava u obitelji njihovi počinitelji nerijetko su u trenutku počinjenja nedjela bili u većoj ili manjoj mjeri smanjeno ubrojivi.
Među ovim slučajevima ističe se onaj kada je zbog ubojstva 37-godišnje supruge, čije tijelo ni do danas nije pronađeno, na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno u lipnju 2012. godine bio osuđen tada umirovljeni 60-godišnji pirotehničar. Vrhovni sud je tri mjeseca kasnije donio pravomoćnu presudu kojom mu je zatvorsku kaznu umanjio za tri godine i to zbog prekvalifikacije djela u tzv. obično ubojstvo s neizravnom namjerom.
Matricid i patricid
Ništa manje strašan nije bio slučaj iz ožujka 2011. godine, kada je tada 21-godišnjak u Stankovcima ubio svoju 19 godina stariju majku. Presudom Županijskog suda u Zadru osuđen je na četiri godine i sedam mjeseci zatvora.
– U njegovom je slučaju primijenjeno opće kazneno pravo, ali je istovremeno primijenjen i institut sudskog ublažavanja kazne ispod minimuma i to prvenstveno jer je u trenutku počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri. Uz to izrečena mu je i mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, naglasila je tada predsjednica Sudskog vijeća sutkinja Enka Moković.
Ipak, odlukom iz rujna 2012. godine suci Vrhovnog suda su presudu preinačili i mladiću povećali kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. Naime, u njegovom je slučaju tužiteljstvo tražilo da se mladić osudi zbog teškog ubojstva iz koristoljublja, dok je obrana tvrdila da je počinio ubojstvo na mah.
U vezi teme oko ubojstava koje počine članovi njihovih obitelji razgovarali smo s dr. Darkom Laburom, specijalistom psihijatrom,  subspecijalistom forenzičke psihijatrije.
* Prema Vašim iskustvima i iskustvima Vaših kolega, koliki postotak u ukupnom broju ubojstava čine ona u obitelji?
– Statističke podatke o ukupnom broju ubojstava te općenito statističko razvrstavanje kaznenih djela protiv života i tijela, imaju Ministarstva pravosuđa i policijske uprave. Listanjem takvih dostupnih podataka od našeg Ministarstva nisam našao razvrstavanje po grupaciji izvršenja, odnosno socijalnoj skupini unutar opće skupine izvršenih suicida. Također niti unutar forenzičko psihijatrijskog miljea, nije nađena statistička obrada (internetski), koja bi se eventualno odnosila na psihijatrijske razloge ubojstva općenito u populaciji, pa tako i u obitelji, no zasigurno postoje magistarski radovi i doktorske disertacije koje su se tim statističkim podacima bavile, ali ti radovi nisu dostupni javnosti. U aktualnoj forenzičko- psihijatrijskoj literaturi, odnosno udžbenicima, također nema takvih podataka.
No evo nekoliko podataka o ubojstvima koje mogu biti zanimljive. Kaznenih djela protiv života i tijela u 2014. godini u Hrvatskoj je manje za 7,7 posto u odnosu na 2013. Prijavljeno je 35 ubojstava, a što je za šest ubojstava, odnosno 14,6 posto manje u odnosu na 2013. godinu. Prijavljeno je 113 pokušaja ubojstava, a što je za 8,9 posto manje u odnosu na 2013. Osobno iskustvo mi je u Forenzičkom odjelu kojeg vodim, gdje imamo tri osobe koje su počinile homicid u obitelji. Kao vještak psihijatar, obično vještačim jedan slučaj na na dvije godine vezano za ubojstvo ili pokušaj ubojstva u obitelji.
* Razlikuju li se povodi u ubojstvima članova obitelji od povoda u ostalim ubojstvima?
– Ubojstvo majke ili oca model je “prazločina” na kojem se grade neke temeljne postavke rane psihoanalitičke kriminologije, koje i danas zadržavaju svoju punu vrijednost, kako za psihološku interpretaciju realnog delikta, tako i za razumijevanje simboličkih ili “prenesenih” ubojstava roditelja, ugrađenih u neka druga manje dramatična kaznena djela. Matricid (ubojstvo majke ) je tako ekstremna varijanta polarne dinamike ljubavi i mržnje, ovisnosti i autonomije.
S druge strane kada govorimo o patricidu (ubojstvu oca), moramo se osvrnuti na Edipov kompleks. To je koncept koji je razvio Sigmund Freud, koji je inspirirao Carla Gustava Junga (on je opisao koncept i naveo naziv “kompleks”), kako bi objasnio razvoj dječaka kroz identifikaciju s ocem i željom prema majci. Često je korišten pojam u psihoanalizi. Dobio je ime po starogrčkom mitu o Edipu, koji je ubio svog oca Laja i vjenčao se sa svojom majkom Jokastom. Edipov konflikt ili kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. faličkoj fazi u Freudovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Razrješenje Edipova kompleksa, kako se vjeruje, nastaje s identifikacijom istospolnog roditelja. Sigmund Freud smatra ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa. Brojni psihijatri opisuju značaj edipalnih odnosa u osobnom razvoju u zapadnoj kulturi u vidu ljubavi prema jednom roditelju i antagonizmu prema drugom, ne nužno kao seksualni rivalitet, već kao reakciju na roditeljsku autoritarnu snagu. Pandan Edipovom kompleksu u psihoanalizi u kojem se objašnjava razvoj djevojčica kroz identifikaciju s majkom i željom prema ocu, a naziva se Elektrin kompleks. Iz ovih tek površnih osvrta na dinamiku obiteljskih odnosa može se zaključiti da je psihodinamski pristup itekako nužan u razrješenju svih ubojstava u obitelji, jer su ta ubojstva u mnogo većem postotku prožeta interpersonalnom i obiteljskom poveznicom, u kojima su vrlo česti motivi ljubav i mržnja, ovisnost o roditeljima i autonomija djece, sazrijevanje i oslobađanje od utjecaja roditelja.
 * Zbog čega neki ljudi zbog grižnje savjesti odmah prijave da su počinili ubojstvo, a drugi ga prikriju?
– Grižnja savjesti ili osjećaj krivnje je bitan dio karaktera osjećajne, odgovorne osobe. To je dio savjesti. Osjećaj krivnje javlja se kad ljudi shvate da su povrijedili nekog do koga im je stalo ili, pak, da nisu zadovoljili mjerila u skladu s kojima bi, prema njihovom mišljenju, trebali živjeti. Osjećaj krivnje povezan je s odgovornošću za neki propust, prijestup, zločin ili grijeh. Osjećaj krivnje djeluje na savjest, a ona nam može pomoći da izbjegavamo neprihvatljivo ponašanje. Kao što nas fizička bol upozorava na mogući zdravstveni problem, tako nas i emocionalna bol, koja je povezana s osjećajem krivnje, upozorava na neki problem moralne ili duhovne prirode kojem bismo trebali obratiti pažnju. Kad postanemo svjesni svoje slabosti, izbjegavat ćemo činiti ono čime bismo ubuduće mogli povrijediti sebe, svoje voljene ili druge ljude. Osjećaj krivnje osnovni je dio emocionalnog života, empatije, on je indikator razvijenosti ega i pravilnog odnosa ega i superega. Odgovor na vaše pitanje je u razvijenosti ega, a on je slab u poremećajima osobnosti, jednako kao i superego. Intezitet razvijenosti osjećaja krivnje motivator je ponašnja i pokretanja radnji i postupaka. Oni koji prikrivaju ubojstvo zasigurno imaju slab osjećaj krivnje, a pri svjesno izvršenim ubojstvima slab osjećaj krivnje je također prisutan. Obično se radi o sociopatima i psihopatima. Nekima od takvih osoba nije u potpunosti oslabljen osjećaj krivnje, jer se poremećaji osobnosti razlikuju po intenzitetu, pa onda i priznaju ubojstvo koje su počinili. Neki su ubojstvo počinili na mah ili u afektu, pa stoga nakon čina slijedi osjećaj krivnje, kojeg nema u bešćutnih i hladnih psihopata i sociopata.
Osjećaj krivnje nakon ubojstva
* Zbog čega je u zadarskom slučaju ubojstva supruge 2009. godine ubojica ipak naknadno priznao to nedjelo, navodeći kako je njezino tijelo bacio na smetlište?
– Na ovo pitanje je teško odgovoriti jer doista ne poznajem počinitelja, a dostupnih podataka je premalo. Prema ponašanju nakon počinjenja ubojstva, kako se opisuje u medijima … “nakon sukoba i svađe pokojnu suprugu udario je šakom u glavu, uslijed čega je ona pala i udarila glavom o rub namještaja. Od ozljeda je preminula, a suprug, umjesto da pozove hitnu pomoć, izišao je prošetati psa, odvezao se na piće, te se potom vratio u stan u Zadru i odlučio riješiti se tijela. Mrtvu suprugu je omotao u deku, stavio u kartonsku kutiju, odnio u dvorište zgrade, te je u gluho doba noći bacio u kontejner za smeće. Njezino tijelo nikada nije pronađeno, iako je policija pretraživala odlagalište u Diklu…” Počinitelj sigurno ima poremećaj osobnosti psihopatskih crta. Motivi njegova naknadnog priznanja mogu biti različiti i ne moraju samo biti u traženju pobuđene grižnje savjesti i osjećaja krivnje koji nije bio potpuno ugašen u njega, pogotovo ako je bilo ubojstvo iz nehata.
* Imaju li ubojice potrebu da im drugi članovi obitelji oproste za djelo koje su počinili?
– Molba za oprost također se nalazi i u kvalifikaciji djela (u slučajevima gdje je bilo ubojstvo na mah ili u afektu ili pogotovo ubojstvo iz nehaja, kao uzročnik homicida ne mora se tražiti u poremećaju strukture osobnosti, pa takva osoba ima intaktni afektivni dio osobnosti). U drugim slučajevima intenzitet poremećaja osobnosti je različito razvijen, pa određeni osjećaj krivnje može biti i prisutan.
*U drugom poznatom slučaju ubojstva sa zadarskog područja i u obrazloženju presude je navedeno kako je možda i glavni motiv počinjenja ubojstva koristoljublje. Koliko je to česti motiv pri počinjenju ubojstava u obitelji?
– U našim relacijama koristoljublje kao motiv počinjenja ubojstva u obitelji je rijetka pojava, pogotovo ako se radi o ubojstvu djeteta ili mlađeg punoljetnika prema roditeljima koji ga uzdržavaju. Više je to motiv u tzv. velikim obiteljima (a takvih situacija još jedino ima u nekim ruralnim sredinama, gdje se članovi obitelji svađaju oko određenih dijelova zemljišta ili nekretnina ili imovine koja nije podijeljena). Moguće je u našim i svjetskim relacijama motiv koristoljublja naći u ljubavnim trokutima, gdje supružnik počini ubojstvo radi toga jer ima ljubavnika/ ljubavnicu, pa ubojstvom, za koje se nada da neće biti otkriveno, naslijedi imovinu od pokojnog i nastavi živjeti s drugom osobom. U svjetskim relacijama ubojstvo iz koristoljublja kao motiv često vidimo u situacijama (i filmovima), gdje se član obitelji, nakon smrti/ ubojstva drugog člana obitelji, okoristi njegovom policom životnom osiguranja koju nasljedi. U takvim situacijama je korist veća ili velika, dok je koristoljublje za neznatnu vrijednost upitne poveznice (rekao bih gotovo nemoguće).
* U ovom slučaju ubojica je iz zatvora pisao članovima Sudskog vijeća moleći ih da pri određivanju presude budu pravedni. Može li se iz toga iščitati kako on misli da nije bio pravedan kada je počinio ubojstvo?
– Prije svega pročitao sam da je ubojica počinio kazneno djelo u stanju bitno smanjene ubrojivosti, pa da mu je određena mjera psihijatrijskog liječenja, pa stoga sve njegove poteze treba sagledati iz postojanja duševne bolesti, poremećenosti ili drugih kvalifikacija mentalnih smetnji, a koje mi informacije nisu poznate za navedenog počinitelja kaznenog djela. Osoba dok je u zatvoru ili pritvoru, često ima privremenu duševnu smetnju tipa „zatvorske psihoze” ili anksiozne smetnje, pa može biti u strahu od presude, ishoda suđenja, od zatvaranja, pa iz tog aspekta treba sagledati njegove poruke sucima. Isto tako, ako zatvorenik ima poremećaj osobnosti, može upućivati poruke sudu radi manipulativnosti.
* Koliko je često slučaj da preostali članovi obitelji ubojici daju podršku, bez obzira na djelo koje su počinili. Što govori takvo njihovo ponašanje?
– Podrška ostalih članova obitelji slijedi u slučajevima kada je ubojica člana obitelji duševno bolesna osoba, u najmanju ruku emocionalno nestabilna osoba, duševno zaostala osoba ili kada je osoba bila u stanju privremene duševne poremećenosti kada je počinila ubojstvo (znatan utjecaj psihoaktivnih tvari uz razvijenu ovisnost), no to nije pravilo. Vrlo često to ovisi o relacijama u obitelji, prisutnim svađama, mogućim prethodnim maltretiranjima, npr. fizičkim /i ili seksualnim /torturama koje je stradali provodio prema članovima obitelji, pa su ostali članovi ubojicu doživjeli i kao nekog tko je razriješio nepodnošljivu situaciju, koja se drugim načinima nije mogla riješiti. Podrška obično slijedi mlađim članovima obitelji ili onima koji su ubojstvo počinili iz nehaja ili za neke druge lakše kvalifikacije ubojstva ili u slučajevima kada takvi članovi drže da taj član obitelji, ubojica, nije kriv, bez obzira na sudsku odluku. Podrška ide mlađim ljudima da istraju u zatvorskoj kazni te da radi osjećaja krivnje i razvoja depresije ne bi možda pokušali suicid.
Bitan odgojni faktor
* Koliko društvo u kojem se kreće pojedinac i utjecaj članova tog društva može dovesti do toga da se netko dovede u situaciju da počini ubojstvo?
– Neuređena društva, gdje je pravosudni i policijski aparat slab, gdje je liberalan stav prema posjedovanju oružja i gdje je oružje lako dostupno, gdje vlada neimaština, ekonomsko propadanje, tamo je stopa kriminalapa i homicida velika. Svakako je to tamo gdje su vrijednosti ljudskog života vrlo male i gdje zajednicu nije briga za sudbinu pojedinca.
* Koliko odgoj u obitelji može utjecati na djecu da podignu ruku na svoje roditelje? Koje bi to bile uvjetno govoreći pogreške u odgoju koje bi mogle dovesti do stvaranja uvjeta za razvoj ličnosti koje naposljetku dovode do situacije za počinjenje ubojstva?
– Apsolutno je odgojni faktor taj koji je bitan za pravilan i normalan razvoj osobnosti mladog čovjeka. Nasilje u obitelji od strane člana obitelji jedan je od glavnih prediktora da osoba koja je doživjela nasilje u obitelji postane i sama nasilnik, to je gotovo pa pravilo. Drugi prediktori u obitelji su postojanje alkoholizma, najčešće od strane oca, koji je pri tom agresivan, uzrokuje raspadanje obitelji i njenu ekonomsku propast. Zanemarivanje djece u emocionalnom smislu dovodi do razvoja poremećene strukture osobnosti (neobraćanje pažnje, odbacivanje, nesudjelovanje u djetetovim potrebama), a potom će takva osoba postati hladna i bešćutna prema drugima, pa i prema roditeljima. Izuzetno je važno da roditelji dovoljno vremena posvete svom djetetu, da „zaborave” na svoja zadovoljstva u obimu koje je to bilo, dok nisu postali roditelji, da se podrede svojoj djeci i njihovim potrebama, da sudjeluju u nastavi, školovanju, odlaze u školu, vode ih na sport i treninge, izlaze s njima u šetnju, na zbivanja, uče ih svakodnevno iz svojih iskustava, da ih podržavaju i budu im potpora u svakom trenutku, ali da zadrže svoj stav, da budu umjereno strogi, ali bez nasilja i galame i vike.