Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Kod amidže Mustafe i amidžice Semke

08.05.2012. 22:00


KONAČNO DOBRE VIJESTI!
Informativne emisije na našim televizijama pravi su raj za mazohiste.  Krađe, prijevare, ubojstva, nasilje,  suđenja… I vrlo rijetko bude stvari nakon kojih se čovjek osjeća bolje. Ipak,  prošlog smo petka mogli vidjeti nešto  zanimljivo. Prvo su nas upoznali s nekom kujicom iz mislim, Australije, a koja  je usvojila tri mačića i sada se o njima  brine kao o vlastitoj djeci. Da ne bi zaostajali za svijetom,  naši su odmah prikazali prilog i o našoj kujici Steli koja je  bila toliko dobra da je usvojila i jedno malo prase i sada svi  žive kao jedna obitelj i nitko nikoga ne grize, ne maltretira, ne ograđuje žicom i ne pita tko je i odakle je. Baš  dobar i poučan prilog. Trebalo bi ga svaki dan emitirati.  Da ljudi nešto nauče od životinja.
DOBAR FILM, A GLUMA FANTASTIČNA
Nisam htio u nedjelju gledati film “Kod komšije Idriza”.  Ne zato što nije dobar, jer taj je film odličan, ali je nekako  tužan pa loše djeluje na moje mentalno zdravlje. Ipak sam  malo pogledao drugi dio i primijetio nešto što se znalo, ali  je toliko upadno da to moram posebno naglasiti. Radi se  naime, o fantastičnoj glumi, glumi koja je toliko dobra da  čovjek zbilja ostane zatečen. Prvo, tu je legenda hrvatskog glumišta Semka Sokolović Bertok u svojoj,  nažalost, posljednjoj ulozi, ali i još jedna legenda, a radi se  naravno o Mustafi Nadareviću.
Ono što je kuriozitet jest podatak da su, s iznimkom  Senke, sve ostale glavne uloge odigrali glumci već poznati  iz popularne serije “Lud, zbunjen, normalan”. Zanimljivo  je kako su se Nadarević, Senad Bašić, Jasna Žalica i Emir  Hadžihafizbegović nakon urnebesno smiješnih uloga  odlično snašli u ovoj, u neku ruku, teškoj drami, a to je u  stvari odlika vrhunskih glumaca. A znate li što je meni  najdraže u ovom filmu? To što Semka stalno izvlači iz  pećnice neke bureke, pite, baklave, hurmašice i ostale  bosanske specijalitete. Ma sve je u ovom filmu dobro!
GLEDANJE U JEDNU TOČKU
U RTL plusu su nam, nakon zanimljivog priloga o  pjevačima koji su dobili silne novce (a nisu ih prijavili),  pokazali cerebralno oštećenu djecu šarmantno ih nazvavši “cerebralci”. Radi se o jednoj djevojčici koja je imala  problema pri porodu i bila kako oni kažu osuđena na to da  mora (citiram) “cijeli život nepomično ležati i gledati u  jednu točku zbog krvarenja u mozgu”. Eto, to je ono što  mene izluđuje. Kakva je to prognoza “nepomično ležati i  gledati u jednu točku”. Neću sada o tome kako se  moždano krvarenje kategorizira i može shodno tome  imati različite posljedice, ali mi je za poluditi kada vidim  da govore o stvarima o kojima nemaju pojma, a sve to  senzacionalistički i neprimjereno. Ma bolje da prekinem.  Živci su ipak dragocjeni. Pokidat će se pa ću morati  nepomično ležati i gledati u jednu točku.
“POZNATI” HRVATI SE RAZVODE
RTL zbilja zna kako zasr… Oprostite, kako uprskati  emisiju. Nakon nekoliko vijesti koje bi se donekle i mogle  nazvati zanimljivim, ide jedna potpuno nejasna. A ta je  vijest kraj braka Maline (?) i Josipa (?) Šelendića. Pa  moramo gledati što kaže on, pa što kaže ona, pa kako je to  primio njihov mali sin, pa jesu li uzeli dadilju ili ne, pa ona  nešto govori o tome kako mediji jedva čekaju njene riječi,  pa ovo, pa ono… A mene u cijeloj toj priči i to vam iskreno  moram priznati, bez ikakvog pretjerivanja i glume, zanima samo jedno. Tko su uopće to dvoje ljudi, taj Josip i ta  Malina? Nikada, nikada nisam čuo ni za jedno od njih. A  mora da su jako važni kada su na RTL-u. I društveno  korisni, naravno.
AMERIČKE LJIGAVOSTI ZA DOKONE GLEDATELJE
Taman neke serije koje iritiraju svojom ljigavošću i  groznim banalnostima uspijem nekako potisnuti iz  pamćenja i zaboraviti, a oni ih ponovno repiziraju i otvore  stare rane. Da se razumijemo. “Bračne vode”, “Prijatelji”,  “Seinfeld” ili “Dadilja” su odlično napravljeni serijali s  izvrsnim humorom, ali one kvaziobiteljske serije, prepune zgodnih ljudi i slatke dječice zbilja su nepodnošljive. U tu kategoriju po svemu spada i “Puna kuća”,  tipična američka limunada koja bi trebala hvatati na  sentimente i dječji šarm. Tu je neki kao zgodni tip (izgleda  kao ljigavac koji se u nekom uredu uvlači glavnom šefu i  nosi mu kavu i kolače) kojem je tragično nastradala žena  i ostavila ga s tri male djevojčice koje on odgaja s dva  momka (ne, nisu gej… Bože sačuvaj). Pa njih dvojica  mijenjaju bebi pelene, a smotani su pa se mi moramo  tome smijati, pa jednom dođe cura, a on mora čuvati  bebu, pa tatica sjedi s najstarijom kćeri i s tugom se  sjećaju pokojne mamice…
A da vam ja malo razbijem iluzije o idealnoj dječici,  moram napomenuti da je ona srednja curica u vrlo ranoj  dobi upala u carstvo droge i završila u nekoj ustanovi, a  ona je beba su u stvari iznimno antipatične sestre Olsen  koje su isto tako postale nekakve dječje ikone. Ono što u  svemu ovome najviše zastrašuje je podatak da se radi o  trakavici koja se snimala godinama i godinama i da ćemo  njihova antipatična lica i gadljivo preglumljivanje morati  gledati jako, jako dugo.
[email protected]