Istraživanjem i proizvodnjom do izvoza na Island

Danas na Baštici od 350 ha, gotovo je 200 neobrađenih. Nažalost, postoje zakupci s imenom i prezimenom te zemlje, a ne obrađuje se. Postavljen je sustav za navodnjavanje u koji su hrvatski porezni obveznici dali oko 21,5 milijuna kuna, da danas ne bi mogao u potpunosti biti u funkciji jer je voda preskupa zbog veoma malo korisnika. Pitamo se sad: je li bilo potrebno podijeliti tu zemlju kako je podijeljena, kaže mr. sc. Marijan Tomac

Osnivanjem Poljoprivrednog dobra Zadar 1955. godine počeo je ne samo razvoj poljodjelstva na zadarskome području, nego i znanstveno-istraživački rad u poljoprivredi, kaže mr. sc. Marijan Tomac i nastavlja:
– Odobreni su novci iz Svjetske banke da bi se melioriralo područje Islama Grčkog, današnje Baštice i počela intenzivna voćarska proizvodnja. U to doba došao je i Ante Medin kao mladi inženjer koji osim redovitih poslova agronoma se bavio znanstveno-istraživačkim radom i koji je bio prvi doktor poljoprivrednih znanosti koji je doktorirao iz neposredne proizvodnje i to samo u Hrvatskoj nego na teritoriju bivše Jugoslavije. Do tada su na ovom području od kultura bile samo vinova loza, maslina, bajam i smokva. Iskustva u voćarstvu i vinogradarstvu su bila slaba i kako je napisao pokojni dr. sc. Nevenko Fazinić, poznati vinogradarski stručnjak, zajedno su se učili i stručnjaci s fakulteta i instituta, tako i stručnjaci iz PK Zadar, u savladavanju tehnologije u proizvodnji stolnog grožđa i bresaka. Prvi nasadi nektarina u bivšoj državi upravo su podignuti na površinama PK Zadra podsjeća Tomac koji nam je kazao kako se u tim vremenima uvijek uz proizvodnju, jedan dio terena ostavljao za istraživanje, novih sorata voća i povrća. Ta istraživanja imala su poseban značaj jer su bila uz redovitu proizvodnju pa su dobiveni rezultati bili vrlo brzo vidljivi. Ako su bili zadovoljavajući primjenjivali su se u redovitoj proizvodnji. Ta istraživanja činila su da je PK Zadar bio u vrhu domaće poljoprivredne proizvodnje, a proizvodi su velikim djelom završavali u izvozu.
 Vizija Jelače i Medina
– Vizijom Mihajla Miše Jelače i Ante Medina stvorio se tim mladih stručnjaka koji su svojim i radom i entuzijazmom pridonijeli svojim danonoćnim radom na terenu da bi se počelo meliorirati tlo, pripremati tereni i podizati novi voćnjaci. Da nema suvremene voćarske i povrćarske proizvodnje bez navodnjavanja stručnjaci tadašnjeg kombinata uvidjeli su još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Uz odvodnju i melioracije gradili su se sustavi za navodnjavanje. Primjerice mnogi stručnjaci su tada govorili da se od bare, a rječ je o Vranskom polju gradi pustinja. Trebalo je odvesti višak vode u zimskom periodu, a isto tako je dodati tijekom ljeta kada je poljoprivrednim kulturama najpotrebnija. Uz sve redovite poslove radili su se pokusi u proizvodnji voća i povrća čiji rezultati su se primjenjivali na površinama kombinata. Ali isto tako znatan broj radnika koji su se na svojim gospodarstvima bavili poljodjelstvom vidjeli su tehnološka dostignuća, sorte koje se rade i oni su počeli to odmah prenašati na svoje poljoprivredne površine. Od njih su učili i njihovi susjedi. Tako je kombinat ujedno bio i jezgro za razvoj proizvodnje na vlastitim površinama, ali isto je bio dobar da bi se s njegovih površina to širilo na područje Ravnih Kotara, ističe Tomac opisujući nekadašnji PK Zadar kao složeni sustav od nekoliko tvrtki. U svom sastavu imao primarnu voćarsko-vinogradarsku proizvodnju u tvrtki Voćarstvo-vinogradarstvo, povrćarsku i stočarsku u tvrtki Vrana. Za promet i prodaju je bila zadužena tvrtka Plodine. U tvrtki Agroprodukt obavljalo se je skladištenje, čuvanje i prerada. Kada je sve to posloženo i proradilo pošlo se i korak dalje:
– Stvorila se ideja da bi se formirala znanstvena jedinica gdje bi se primjerena istraživanja provodila i primjenjivala na tlu samog kombinata i na prostoru čitavih Ravnih kotara. I tako je početkom osamdesetih formirana znanstvena jedinica Poljoprivredno razvojni istraživački centar. Imao je odsjeke za voćarstvo i vinogradarstvo, povrtlarstvo, stočarstvo, ishranu bilja, ratarstvo i primjenu herbicida te za građevinarstvo i melioraciju, kazao nam je Marijan Tomac koji je i sam došao u Zadar početkom osamdesetih upravo u ovaj istraživački Centar.
 Kooperativa za seljake
Plodine su, priča nam Tomac, u to doba predstavljale jednu kooperativu za seljake koji su bili sigurni da tu mogu predati svoje proizvode, a osiguravalo im se sjeme, repromaterijal, a imali su kao i kooperative u svijetu, svoju stručnu službu s agronomima koji su obilazili teren i pratili njihovu proizvodnju. Zamoljen da prokomentira današnju situaciju, kazao nam je:
— cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista