U polju ispod Vukšića niče pomidor kakav je nekad bio

Osim proizvodnje brojnih vrsta povrća, kao i vina te džema, Jakoliš za većinu svojih nasada proizvodi i sjeme. Tako je i za krumpir i batate, a sveukupno je dosad Marica Jakoliš proizvela preko trideset tisuća sadnica različitog povrća. Na njenom zemljištu je u tijeku i poseban pokus – proizvodnja autohtonog sjemena rajčice

Ovaj kraj, Ravni kotari, to je za poljoprivredu bolje i  od Slavonije, zemlja je dobra, a sunčanih sati  ima više. Ovdje bismo mogli  uzgajati dovoljno povrća i  drugih proizvoda za prehraniti nas i još bismo mogli  izvoziti, priča Marica Jakoliš  dok obilazimo zemljišta njenog OPG-a u Biloj Vlaki i  poljima ispod Vukšića. Rano  je popodne, ucika, ugođaj  vrućeg, srpanjskog dana.
– Nekad su ljudi u polje išli  pješice i kopali cijeli dan i sve  je ovo što vidite bilo  obrađeno, a danas kad postoje traktori i druga mehanizacija, sve se manje  obrađuje, komentira gospođa Jakoliš, kada smo posjetili jedno od rijetkih isključivo ekološko poljoprivrednih gospodarstava u Zadarskoj županiji, zbog čega je  već dobila i brojna priznanja.  Naime, iako je u našoj županiji u sustavu ekološke proizvodnje 833 hektara zemljišta,  što je najviše u Dalmaciji,  golema većina od toga su  vinogradi i maslinici, dok je  uzgoj povrća rjeđe zastupljen.
Ne možeš pobrojiti
Na nekoliko lokacija  smješteni su vinograd,  voćnjak sa smokvama,  trešnjama, višnjama, dunjama i šljivama te nasadi različitog povrća, kojemu je sve  vrste teško i pobrojiti. Koliko  smo mogli vidjeti tu su mrkva, cikla, kapula, luk, pomidori, kukumari, paprike,  tikvice, balancane, mahune,  biži, bob, jari grah, kaul i  druge kupusnjače, lubenice,  dinje, krumpiri, batate,  pšenica i kukuruz. Čini se da  je lakše nabrojiti čega nema,  kažem, s čim se potpuno slaže  i naša domaćica.
– Meni je najgore kad me  ljudi zovu i pitaju da im nabrojim što sve ima, priznaje  nam Marica Jakoliš dok prolazimo poljem punim batata,  povrća znanog i kao slatki  krumpir.
– Ono što je kod njega  važno jest da mu ne treba  dodavati soli, a to je baš jedna  od tajni zdravoga života, smanjiti uporabu soli u kuhinji,  ističe Marica Jakoliš, koja se  trudi da sve od voćnjaka i  vinograda do povrtnjaka bude uzgojeno u skladu s tradicionalnim metodama, bez  uporabe kemijskih sredstava.  Ovim poslom se intenzivno  bavi četiri godine i uvjerena  je da, ako je riječ o stvarnom  ekološkom uzgoju, nema  problema s tržištem.
Povratak domaćih  sorti
– Ne samo da tržište nije  problematično, nego je zapravo toliko nepokriveno da  je puno veća potražnja nego  ponuda. U Dalmaciji je nas  ekoloških proizvođača povrća jednostavno premalo.  Ima dosta maslinara, vinogradara, jedna ili dvije kulture, ali da ima široka paleta  povrća, toga stvarno nema  puno. Tako da ja ne mogu  pokriti područje Dalmacije,  jer kad sam se odlučila ekološki proizvoditi, paralelno s  time sam istraživala i tržište i  to sam najviše išla po sajmovima i tako sam to napravila. Držim se starog pravila: najbolji je izravan kontakt s potencijalnim kupcima  i da vidim kakve su njihove  potrebe, naglasila je Marica  Jakoliš.
Osim proizvodnje brojnih  vrsta povrća, kao i vina te  džema, Jakoliš za većinu svojih nasada proizvodi i sjeme.  Tako je i za krumpir i batate,  a sveukupno je dosad Marica  Jakoliš proizvela preko trideset tisuća sadnica različitog  povrća. Na njenom zemljištu  je u tijeku i poseban pokus,  proizvodnja autohtonog sjemena rajčice.
– Profesor Toni Mata s  Agronomskog instituta u  Mostaru je sakupljao, skupa  sa studentima, sjemenje i pokrenuli smo ovdje taj pokus,  zato što je slična klima kao i u  Hercegovini, da vidimo hoće  li uspjeti te rajčice. To su  domaća, stara, autohtona sjemenja, sveukupno osam sorti  i koje budu najotpornije i  najukusnije i da mogu rasti tu  u našem podneblju, a i šire, za  njih će se onda zatražiti certificiranje, odnosno proizvodnja takvih rajčica i da budu  dostupne i ostalim potencijalnim kupcima, da se mogu  ponovno saditi domaće sorte.  I da opet možemo osjetiti  okus prave rajčice, kazala  nam je Marica Jakoliš.
– Puno toga se mora raditi,  dobro isplanirati dan. Ja,  primjerice, za idućih petnaest  dana već manje-više imam  sve točno isplanirano. No  najviše od svega volim biti i  raditi u polju. Ovaj posao se  sigurno ne može raditi ako  nemaš ljubavi za njega, zaključila je ova uspješna poduzetnica u poljoprivredi iz  Bile Vlake.

Roba će se dostavljati i na kućnu adresu

– Danas, s obzirom na brzinu i nekvalitetu životu i neodstatak  vremena, ne čudi što mnogi ljudi ne uspiju ni kupiti ono što bi željeli i  tako sam došla na ideju da se napravi kućna dostava. Najprije sam  počela u Šibeniku za deset do dvadeset obitelji, a kako sam sad  proširila površine i posadila dosta toga, ići će kućna dostava od Zadra  do Splita, kao i Zagreb koji će se opskrbljivati svakih osam do petnaest  dana, kaže Marica Jakoliš. Kontakt s kupcima će biti internetom.