Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Radnici očajnički pokušavaju uzeti pravdu u svoje ruke

08.07.2012. 22:00
Radnici očajnički pokušavaju uzeti pravdu u svoje ruke


Radnici krše zakon pokušavajući potaknuti sustav da spriječi pljačku tvrtki: u bračkom Jadrankamenu iracionalno su napali dvije stečajne upraviteljice, u krčkoj Dini prodaju dijelove tvrtke u staro željezo.. Dok pravna država ne profunkcionira, radnici neće poštovati granicu, upozoravaju iz sindikata


Neka zna i vlada i poslodavci: dok pravna država ne profunkcionira, radnici neće poštovati granicu u borbi za vlastita prava, poručuje predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel.
I mnogi ga razumiju: od aktivista za ljudska prava Zorana Pusića, kojemu je jasno da radnici bez plaće “nisu ni Gandi ni Buda”, preko predsjednice predsjedničkog Vijeća za socijalnu pravdu Dušanke Marinković Drača koja zna “da svatko mora misliti na goli život”, pa do pučkog pravobranitelja Jurice Malčića, koji naglašava da se “zakon mora poštovati”, ali priznaje “da se može razumjeti ljude koji su dotjerani do ruba”.
Obespravljeni i osiromašeni radnici sve češće krše zakon, očajnički pokušavajući potaknuti sustav da spriječi pljačku tvrtki, pa na kraju “rješavaju” probleme: u bračkom Jadrankamenu iracionalno su napali dvije stečajne upraviteljice, u krčkoj Dini prodaju dijelove tvrtke u staro željezo, u Diokiju su najprije ugrozili sami sebe penjući se na visoku platformu, a potom zaprijetili da će opasne pogone ostaviti na milost i nemilost…
Sustav ne funkcionira
Sindikalci pamte niz sličnih slučajeva. “Poslodavac ne isplaćuje plaću, i to se proglašava normalnim, a kada krene štrajk, propisi se moraju poštovati do posljednjeg detalja?! Pamtim niz štrajkova u kojima su radnici nesavjesnom vlasniku morali spontano zaprijetiti osvetom pokuša li njihov prosvjed osporiti legalnim metodama. Jer, vlasnik uništi firmu, radnici krenu u štrajk, a onda vlasnik dovede policiju pod izlikom da radnici ne poštuju zakon”, kaže Mladen Novosel. Slično govori Dušanka Marinković Drača: “Koliko je samo sindikalnih povjerenika kažnjeno za klevetu jer su lopine proglašavli lopinama! I koliko ih je moralo odgovarati jer su podnosili kaznene prijave, pa onda ispaštali jer nisu imali dokaza da je netko nešto pokrao!”.
Naši se sugovornici slažu u jednome: sustav ne funkcionira, nije uspostavljen učinkovit način da se konflikti neodgovornih vlasnika i obespravljenih radnika rješavaju bez prijetnji silom. Gdje je, u takvoj situaciji, granica do koje radnici smiju ići u borbi za plaće i dostojanstven život vlastitih obitelji? “U fizičkom nasilju!”, odgovara lakonski Zoran Pusić. “Ne moraš biti ekonomski stručnjak da vidiš da su radnici obespravljeni. Moderna verzija laissez faire, uspostavljena u ime slobode, zapravo krši temeljni princip slobode, jer jedne čini siromašnima da bi se drugi mogli slobodno bogatiti”, kaže Pusić.
Odvagnuti okolnosti
Pučki pravobranitelj Jurica Malčić, međutim, podsjeća: “Nikakvo kršenje zakona ne smije se dopustiti, jer je kaos gori od svake neučinkovitosti. Štrajkovi i javno okupljanje dopušteni su, dakako, ali radnici nisu ovlašteni za samopomoć. Kada ljudi uzimaju pravdu u vlastite ruke, to je početak kaosa”, kaže pučki pravobranitelj, istodobno posve svjestan stvarnih odnosa u Hrvatskoj: “Samopomoć je izvan poretka. To što je nekome počinjena nepravda, ne daje mu pravo da uzima pravdu u vlastite ruke. Istodobno, valja imati razumijevanja za ljude koji su dotjerani do ruba. U svakom takvom pojedinačnom slučaju, valja vrlo pažljivo odvagnuti svaku okolnost prije nego što se počne djelovati”, kazao je Malčić za naš list. I zaključuje: “Točno, sustav mnoge konflikte ne uspijeva riješiti. Ali, osim institucionalnog, drugog izlaza nema: sve ostalo je kaos i nered”.


Omogućiti suodgovornost i suodlučivanje




Kada pukne kriza, vlasnici prodaju nekretnine, menadžeri odu u drugo poduzeće, a radnici, ogorčeni i obespravljeni, ostaju spašavati firmu, često i bez plaće. To ukazuje na smjer kojim treba ići: omogućiti radnicima veću odgovornost i veće odlučivanje o vlastitoj tvrtki. To podrazumijeva i veći udio i u dobitku i u gubitku, ali i u upravljanju tvrtkama. Zovite to kako hoćete – malo dioničarstvo ili samoupravljanje, ali današnje nam iskustvo govori tome u prilog, predlaže Zoran Pusić.


Fizičko nasilje šteti svima


Jurica Malčić ne želi ni čuti za nešto što bi se zvalo “pravom na nasilje”. “Nitko nema pravo na nasilje. Prosvjed je jedno, nasilje drugo. Nitko nema pravo napadati legalne predstavnike. Čak i sprečavanje prolaza može se tumačiti kao nasilje”, kaže Malčić. Zoran Pusić, pak, kaže kako nasilje “može razumjeti, ali ono ne vodi u dobrom smjeru”. “Njime se ništa ne postiže. Nasilje je granica na kojoj počinje šteta za sve”. Podsjeća na povijest: “Nasilje uvijek na vlast dovodi tipove za koje bi bilo bolje da se nikad nisu ni pojavili. Metode koje zovemo “gandijevskima” možda duže traju, ali su efikasnije: ne samo da uspijevaju, nego za vođe dovode neusporedivo kvalitetnije ljude od onih što trijumfiraju u revolucijama. Revolucije filtriraju beskrupulozne, nasilne revolucionare koji zasjednu, pa ideje u čije su ime došli na vlast često pretvore u njihovu suprotnost”, objašnjava Pusić.