Stefanovski: Ja sam duhovni i umjetnički ambasador svoje zemlje

Jednostavno se pokušavam držati pod kontrolom, da ne poludim i da sam sebi ne umislim da sam tko zna što. Želim biti normalan čovjek koji ima tu sreću da svira gitaru i da od toga stvara život za sebe i za svoju obitelj. To mi je prioritet
Zadrani su u velikom broju pohodili nedavni koncert Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića u Arsenalu. Stefanovski je u Zadru uvijek rado viđen gost i za njegove se koncerte uvijek traži karta više, te i on sam priznaje posebnu povezanost sa gradom, ali i cijelom hrvatskom obalom Jadrana. Dvojici virtuoza na ovoljetnoj turneji pridružili su se i svirač tradicionalnog instrumenta kaval flaute, Bugarin Theodosii Spassov, te Indijac Pandit Swapan Chaudhuri, na glasu kao jedan od najvećih svjetskih glazbenika na tradicionalnom udaraljačkom instrumentu – tablama. Nakon koncerta u kasne sate ekipa svirača posjetila je i Morske orgulje, oduševljena glazbom koji proizvodi priroda.
Urbana legenda kaže da ste jednom odbili primiti nagradu za najboljeg svjetskog gitarista.
– Ne, nisam odbio nagradu. A i tko bi mi je dao? To su tračevi, mediji izmišljaju sve i svašta. Nagrade služe za to da vam napumpaju ego. Imam i ja ego kao i svi ljudi ali nastojim sve to držati pod kontrolom, da ja imam uzde u rukama.
Kako to uspijevate?
– Jednostavno se pokušavam držati pod kontrolom, da ne poludim i da sam sebi ne umislim da sam tko zna što. Želim biti normalan čovjek koji ima tu sreću da svira gitaru i da od toga stvara život za sebe i za svoju obitelj. To mi je prioritet.
Čija Vam je najvažnija povratna informacija – ona koja dolazi od publike, kritike ili obitelji?
– Ako govorimo o poslu, onda je to ona koja dolazi od publike. To je pljesak i “vibe” koji dolazi od ljudi oko mene na koncertu. Naravno, ugodno je pročitati neku dobru kritiku, sve je to lijepo. Ali istaknut ću, budući da smo spominjali nagrade, da sam nedavno dobio od univerziteta “Sveti Kiril i Metodij” u Skopju titulu počasnog doktora iz umjetnosti. To je velika stvar i to recimo hrani moj ego. Sad sam miran za sljedećih pet godina.
Kako biste opisali trojicu glazbenika s kojima nastupate na ovoj turneji? Biste li izabrali neke druge glazbenike, zamjenili nekog od njih?
– Ovo je vrh. Nemam sa kime mijenjati ove ljude, vjerujte mi. Boljeg kavaldžiju od Theodosii Spassova ćete teško naći, boljeg perkusionista od Seapana isto teško, i boljeg gitarista koji tako dobro pooznaje glazbu koju sviramo od Miroslava jako teško. Ovo je jedinstven kvartet.
Nedavno ste otkrili da ne znate čitati note. Planirate li ih naučiti čitati i koliko Vam smeta to što još niste?
– To me uopće ne zanima. Ne treba mi, dobro funkcioniram i bez toga.
Možemo li Vas očekivati i dogodine na nekoj turneji po Jadranu?
– Nećemo dogodine raditi turneju po Jadranu, mislim da ćemo svirati po nekim drugim mjestima. Ovdje je prekrasno, na Jadranu je prekrasan život, ljudi, obala, horizont, fantastično nešto. Ali ne treba svake godine dolaziti po svaku cijenu.
Koliko vremena dnevno svirate gitaru?
– Sad kad sam na turneji sviram na tonskoj probi i na koncertu. Znači otprilike tri sata dnevno.
Česte su bile rasprave o tome tko je bolji gitarist s prostora bivše Jugoslavije – Vi ili Radomir Mihajlović Točak iz benda Smak, što Vi kažete na to?
– Pa to nisu stvari za mene. Neka uspoređuje tko god što hoće, nije bitno. Meni to nije važno. Meni je bitno da sviram i da uživam svirajući.
Imate li neke posebne strahove u životu?
– Imam, naravno da imam. Ali nisam paranoičan tip. Brinem se za svoju djecu i za svoju suprugu najviše, naravno. Htio bih da budu živi i zdravi. Brinem o prometu, da nas Bog čuva. Ne bih htio da više ikada ovo područje, cijeli Balkan i šire, doživi rat. Bojim se rata. Bojim se ljudske nepredvidljivosti, agresije. Ne podnosim agresiju. Kad se ljudi posvađaju na semaforu, kad se dogodi nesreća i kad ljudi viču jedni na druge, to ne mogu podnijeti.
Kažu da čovjek ne nauči psovati dok ne počne voziti automobil.
– Da, ali nisam agresivan vozač. Baš uvijek stanem kad vidim da pješak namjerava prijeći cestu. Vozim sporije nego što treba, samo da bi i drugi imali vremena i prostora u prometu.
Osjećate li se promotorom zemlje iz koje dolazite i što kažete na svu promidžbu Makedonije, posebno odlično napravljene spotove koji se vrte po stranim televizijskim kanalima?
– Odlično, to je super! Ja se osjećam promotorom svoje države i svoje zemlje zato što sviram makedonsku glazbu, to je toliko prirodno. Ja nisam politički ambasador, ali sam duhovni i umjetnički ambasador. To je u redu i mislim da to tako treba biti. I Theodosii je umjetnički i duhovni ambasador svoje zemlje. Umjetnici su važniji od političara. Političari se mijenjaju svake četiri godine, a ja imam mandat već trideset godina. Nitko me ne treba reizabrati ili skloniti sa vlasti.