Kako ženi upropastiti dan

Prije se na ljetovanje išlo u babe i dide u bodule ili u kakvo misto na moru, a zimi eventualno na Jahorinu ili na Bjelolasicu. I to su si mogli u bivšemu sistemu priuštiti oni malo imućniji. Kad bi završila škola, ruksak na rame i pičiš kod babe, ili kad uđeš u pubertet i malo stasaš kod prijatelja ekipno na otok. Opet kod njihovih babe i dide. Prvih dana škole prepričavale su se štorije o piciginu, faćki i prvim poljupcima.
Kako kucamo na vrata Europe, tako smo počeli slijediti i europske trendove, pa su ljudi počeli bižat s mora i ić na ljetovanje na Tajland, na Maldive, Ibizu, Maltu, u Grčku…
Jebate, ko je vidio da Dalmatinci idu na ljetovanje?! Brate, nama je lito – lito. Ako ne radiš, ladiš guzicu u moru ispred kuće, u kvartu, eventualno susjednom kvartu ili u radijusu dvaest-triest kilometara od doma. Dobro, razumno mi je da na ljetovanje ide Ivana koja se udala u Drniš, ali brate da ekipa iz Zadra koja je prije toćala noge popodne na bazenu, Vitrenjaku ili Punta Skali ide na Korziku, Siciliju… Pa nisu Česi ludi… Hvalimo se kako imamo najlipše more, a ono svi biš ća na egzotične destinacije. I ako se nisi popišao u more na Maldivima ili Kanarima, ove godine nisi faca…
Ja sam fetiva Dalmatinka po svakom pitanju i ne priznajem te nove fore. Kad sam bila mala, tamo negdi do faksa, nisi me mogao izvuć iz mora. Što kod babe na škoju, što iz bazena kad su mi počele rast cice. Onda su počele đite s ekipom s kaićem, posli s brodom, a što idem starija, to se manje kupam. Pa mi je more postalo s godinama prehladno ko čangrizavoj babi, a zadnjih nekoliko mi je najveći domet dovuć se do plaže solo ili s nekim od društva uzet šund literaturu tipa Lana Bjondić, Goge Bjondina, Jojkica – pročitat dvi stranice i ubit oko na plaži. Otić na Zrće je plafon sezone, a sušta realnost par puta najdalje do Rovanjske. Ili Posedarja, Novigrada…
Prije par dana me Vedrana uspjela nagovorit da odemo malo dalje, da se skinemo u toples i da na miru posunčamo one dvi-tri blijede rige koje su mi ostale od prošlih nekoliko sunčanja.
– Mare, brate, narasle su ti cice…
– A je i meni se čini, nekako mi bolje stoje nego prije par miseci…
Baš sam bila ponosna što sam eto napokon postala zadovoljna bar dijelićem svoga tijela.
Oko nas se motao frajer koji se na kraju skinuo i prošetavao se pored nas. Izbrijan do jaja, bez ijedne dlačice na tijelu. Ne trebam ni govoriti da je ukibio onog što je stajao tridesetak metara od nas.
Pederska posla…, izjavila sam pomalo razočarano…
Svejedno, ni to mi nije moglo pokvarit dan. Ubila sam oko da mogu mirno navečer izać van. Zadovoljna. S većim cicama. I s komplimentom koji sam dobila od žene. Koji znači puno više od muškog komplimenta. Ustvari, bila sam zadovoljna kako je formula za dobro raspoloženje vrlo jednostavna. Kako je potreban samo tako jedan detaljčić da se osjećaš kao, kao… Sevka recimo, bez obzira što si daleko od toga. A onda smo srele prijatelja Jolu kojega nisam vidila par mjeseci. I prvo što mi je rekao bilo je:
– A Mare, što si se ti zapustila. Nikad nisi gore izgledala…
Nisam znala bi li mu trisketinu razvalila odma ili dok si rekao keks. Probala sam se pravdat da jesam malo, ali da su mi unatoč i glede tome cice zeru narasle.
– Ja to nisam primijetio. A znaš da cice prvo zamijetim.
Džabe sam ga uvjeravala, dala mu i da proba, ali nije išlo. Odma mi je sjeba večer. Popila sam pivo do kraja, pokupila Vedru, odvezla je doma i išla leć.
Pederska posla, pa kad su i od prijatelja – previše su, zaključila sam. Više ne idem na more. Za mene je ova sezona kjuzo. Od ponedjeljka krećem u teretanu!